Naslovna Ključne reči The Beatles

Ključna reč: The Beatles

Muzika i pivo: kako melodija vaše omiljene pesme utiče na ukus piva

pivo muzika

Dobro ohlađeno pivo i pažljivo odabrana play lista, uvek su išli ‘ruku pod ruku’ kao najbolja kombinacija za opuštanje sa prijateljima. Koliko puta vam se desilo da zapamtite savršen gutljaj piva, koji je pratila vaša omiljena pesma? Da, mnogo puta – u pravu ste! Takvi trenuci se ne zaboravljaju lako i obavezno se što češće ponavljaju.

Povezanost ukusa piva i melodije različitih muzičkih žanrova, predmet su interesovanja velikog broja neuronaučnika, poslovnih ljudi i umetnika, koji učestvuju u brojnim istraživanjima na ovu temu. Oni su došli do otkrića da su naša čula međusobno povezana na veoma specifičan način koji nam može dati odgovor na pitanje – kako zvuči naše omiljeno pivo?

Viši tononi – ukusnije pivo

Istraživanje sprovedeno 2016. godine u Briselu pokazalo je, da ljubitelji ovog pića povezuju visoke tonove sa slađim ukusom piva, dok ono dobija gorčiji ukus ako slušamo niže tonove i prodornije basove. Zanimljivo je da eksperimentali džez i disonantni tonovi, recimo izazivaju senzaciju kiselosti pri konzumaciji piva.

Prevedeno na muzičke žanrove, to bi značilo da uz The Beatlese bolje idu svetlija piva dok uz hevi metal ili Leonarda Koena nam više idu tamnija piva. Izbor je ipak na vama i svakako, ukoliko ste ljubitelj tamnog piva to ne znači da ne možete slušati pop muziku, samo će vam ukus tog piva biti nekako slađi i pitkiji.

Kako su istraživači došli do ovih zaključaka? Belgijski psiholog dr Carvalho, sproveo je studiju u saradnji sa poznatim engleskim bendom ‘The Editors’ i ‘Brussel Beer Project’. Oni su kreirali crno pivo inspirisano indie rock muzikom, koje su dali prijavljenim učesnicima istraživanja da probaju i uživaju u njemu. Jedna grupa je to činila uz zvuke muzike a druga u potpunoj tišini.

Grupa koja je pila pivo u opuštenoj atmosferi i sa kompilacijom pesama ‘The Editorsa’ u pozadini, više je uživala u ukusu i aromi, nego druga grupa koja je pivo probala u potpunoj tišini. Na osnovu ovog eksperimenta, naučnici su došli do zaključka da se tamna piva odlično uklapaju uz rock muziku.

Ipak, imajte na umu da je sve to samo individualno iskustvo svakog od nas. Ukoliko uspemo da uparimo omiljenu play listu i pivo koje najviše volimo – onda užitak svakako neće izostati, bez obzira na to koje pivo kombinujemo sa kojim zvukom. Celokupni doživaljaj može biti samo još bolji a pivo će imati ukus najlepšeg pića koje ste pili u životu, dok ćete pesmu pevušiti još mnogo godina.

Još 3 načina kako muzika utiče na naše ponašanje

Muzika, piće i hrana su oduvek bili povezani ali tek nedavno su naučnici odlučili da podrobnije ispitaju povezanost naših čula i našu podsvest, s’ jedne strane i uticaj muzike i hrane na njih, s’ druge.

  1. Niži tonovi nas podstiču da se zdravo hranimo – kada odlučimo da večeramo u omiljenom restoranu, često ne obraćamo pažnju na muziku koja se čuje u pozadini. Što je muzika tiša, sve ispod 55 decibela, to je i naša koncentracija na izbor zdravog i hranljivog obroka veća. Tiša muzika, smirena atmosfera podstiču nas da se fokusiramo na sebe i uživamo u našoj večeri. Uz zdravu večeru, možemo naručiti i organsko pivo od kinoe, čime ćemo upotpuniti hranljivi obrok i uživati u svetlom nefiltriranom pivu vrhunskog kvaliteta.
  2. Muzika nas podstiče da trošimo više kalorija – naučno je dokazano da energična muzika podstiče na kretanje i ples. Upravo zato uvek pravimo baš takve play liste kada hodamo, trčimo ili smo na treningu. Nema šanse da vas muzika ne pokrene kada čujete recimo latino ritmove.
  3. Harmonični tonovi za bolji apetit – ako imate problem sa apetitom ili nikada nemate dovoljno vremena da jedete na miru, muzika vam može pomoći da rešite i ovaj problem. Pripremite zdravu večeru, punu vitamina iz organskog povrća i pustite neko delo sa klasičnog repertoara. Potrudite se da tonovi budu harmonični, smirujući i uživajte.

Kako da kombinujte omiljene ritmove i pivo

Pročitali ste šta kažu naučnici, naučili kako muzika može pozitivno da utiče na naš organizam a na kraju želimo da sa vama podelimo najbolje kombinacije vrsta piva i žanrova muzike, koji će vas – nadamo se podstaći da pravite nove muzičke i pivske miksove.

  • Slatka/sladna piva – pilsneri, amber ili crvena piva, blond ili ona sa voćnom aromom odlično se slažu uz čiste i jasne tonove. Ako želimo da kombinujemo klasične instrumente uz svetla piva, onda biramo zvuke klasičnog klavira i milozvučne flaute. Kao što smo već pomenuli na početku teksta, muzika visokih tonova ide uz svetla piva. Bitlsi recimo.
  • Piva sa hmeljom – organsko pivo od kinoe, koje smo vam preporučili, spada u ovu kategoriju a njegova karakteristika je dominantan gorčiji ukus. Egzotična, tropska muzika će ga odlično upotpuniti i istaći sve njegove specifičnosti. Istraživanje je za ovu vrstu pivu predložilo zvuke trube i trombona, pa bi bilo šta od Boba Marleya bio sjajan izbor.
  • Kisela piva – belgijsko pivo (lambic) ili nemačko (gose) kao glavnu karakteristiku imaju kiselkastu notu ukusa. Gore u tekstu smo pominjali eksperimentalni džez ali pored toga snažan ritam može doneti i neprevaziđena Nirvana.
  • Jaka piva – više procenata alkohola donose pivu jačinu a neki bi rekli i težinu. Uz ovakva piva ide i nešto eksperimentalnija muzika, mističnijeg zvuka i tendencije da nas podstiče na razmišljanje. Nećete pogrešiti ako izaberete elektronsku muziku ili jednostavno pustite jedan od starijih albuma poznatog benda Depeche Mode.

Muzika i pivo podstiču na druženje

Sada kada znate kako kombinovati vrste piva i muzičke žanrove, potrudite se da organizujete druženje za vašu pivsku ekipu uz omiljene hitove iz različitih dekada. Sigurni smo da devojke neće odoleti hitovima Abbe uz neko svetlo pivo a za mušku ekipu pripremite veče rock klasika uz recimo Rolling Stones i dobro ohlađeno tamno pivo.

Paul McCartney i Ringo Starr obradili pesmu Johna Lennona

Paul McCartney i Ringo Starr, preživeli članovi Beatlesa, su se sastali kako bi snimili obradu pesme Johna Lennona, “Grow Old With Me“. Pesma će se naći na Starrovom albumu pod nazivom “What’s My Name“, koji će biti objavljen 25. oktobra.

“Grow Old With Me” je među poslednjim pesmama koje je Lennon napisao i objavljena je posthumno na albumu “Milk and Honey” iz 1984 godine. Deceniju kasnije, za vreme stvaranja The Beatles Anthology, McCartney, Starr i George Harrison su razmišljali o tome da snime svoju verziju pesme. McCarney i Starr su sada to konačno uradili.

Na njihovoj verziji pesme Starr peva i svira bubnjeve, McCartney je na bas gitari i peva prateće vokale, a gitaru svira Joe Walsh iz Eaglesa.

 

Šta umetnici slušaju: Seth Leppard

seth leppard black grape
Photo: Paul Husband

Seth Leppard je glavni gitarist grupe Black Grape s prigodnim skromnim nadimkom “Rock God”. Kažu u Manchesteru kako je Black Grape jedan od njihovih najomiljenijih bendova. Black Grape su osnovali frontman Happy Mondaysa Shaun Ryder i Kermit Leveridge iz grupe Ruthless Rap Assassin. Black Grape je 1995. izdao album “It’s great when you’re straight, yeah”, koji se popeo do prvog mjesta top-liste albuma, no nakon nasljednika, bend je otišao na nedefiniranu pauzu. Godine 2015. su se ponovno okupili kako bi obilježili godišnjicu uspjeha svog prvog albuma. Leppard se pridružio bendu u tom trenutku, koji je zapravo trebao biti jedan jedini koncert, a koji se potom pretvorio u nekoliko turneja i novi album “Pop Voodoo” izdan 2017., a koji je dosegnuo 14. mjesto na UK ljestvici albuma, te ga bend još uvijek aktivno koncertno promovira.

BR: Osim tvog posla, koliko često i na koje sve načine je muzika prisutna u tvom svakodnevnom životu?

SL: Muzika je dio moje dnevne rutine na svaki način i svakog dana, otkad se probudim pa do kad zaspem. Ponekad u dan uguram poneki čudni podcast jer sam spoznao kako i to “masira” moj mozak. No ako ne sviram muziku, definitivno je slušam.

BR: Koji albumi su imali najviše utjecaja na tebe i na tvoj razvoj kao muzičara?

SL: Moji mama i tata su bili jako u muzici. Tata je bio više u svojim rock’n’roll stvarima iz pedesetih i Johnny Cashu. Moja mama je cura iz 60-tih tako da su za nju bili glavni The Beatles i sve povezano s njima. Odrastao sam slušajući stvarno dobre stvari.

U početku sam slušao Buddy Hollya, Chuck BerryaJerry Lewisa. Kad se dogodio Oasis imao sam oko 14 godina i od tad sam se muzički raširio. Kad se toga sjetim, rekao bih da me upravo Oasisov “Definitely Maybe” inspirirao da razmišljam o većim stvarima od sviranja gitare u svojoj sobi.

Nakon toga, ušao sam duboko u smjeru Nirvane. Kurta Cobaina već tad više nije bilo, što je za mene to cijelo iskustvo napravilo mističnijim. Kad sam prvi put u cjelosti slušao “Nevermind”, imao sam osjećaj koji nikad prije nisam doživio. Kurt je zaista znao kako ogoliti svoju dušu sa svojim pisanjem i nastupima. Njegova gitara me zaista inspirirala da zapamtim kako nije sve u tehničkim sposobnostima, već puno toga ima i u energiji te mogućnosti izražavanja emocije. Ako sa svojim instrumentom možeš zabilježiti ono što osjećaš, onda si na tragu nečega stvarno dobrog.

Od tuda sam otišao na putovanje kroz cijeli katalog Beatlesa. Pretpostavljam da me sve od Beatlesa inspiralo, no ponajviše ipak “White Album”, koji je imao toliki raspon raznolikih pjesama da mi je zaista otvorio oči oko toga što muzika zaista je. To je umjetnost, izražavanje nečije duše bez parametara ili ograničenja. Sva muzika je dobra muzika, za određenu osobu. Kreativna sloboda dozvoljava istraživanje i izražavanje. Procjenjivanje umjetnosti kroz top-liste nažalost uzrokuje da muzičari filtriraju svoje ideale kako bi napredovali sa svojim karijerama. “White Album” je upravo antiteza tog pokušavanja da se uklopite, i iz tog razloga je zaista utjecao na moj kreativni način razmišljanja.

Nakon toga, otkrio sam Hendrixa, najvećeg gitarista koji je ikad postojao. Nakon toga, Led Zeppelin, najbolji bend koji je ikad postojao. Kasnije sam došao do The Pixies, The Eagles, The Doors, Black Sabbath, Bob Marley, Elvisa, Abba, Neil Young, Rage against the Machine, The Cramps, The Sex Pistols… I lista se nastavlja. Volim sve to. Što god da je. Sve što sam ikad čuo sam na neki način iskoristio za svoj rast kao muzičara.

BR: Koji je zadnji album koji je ostavio jak dojam na tebe?

SL: Dva su zapravo. Prvi je od benda po imenu Violent Femmes. Zapravo nije riječ o novom albumu, no nov je za mene tako da ga računam. Oni su očigledno veliki utjecaj na drugi bend kojeg volim: The Pixies. Čuti tu muziku je zvučalo stvarno, kao stvarne ljude koji prave muziku koja im nešto znači. To zaista jako cijenim.

Drugo, trenutno sam jako u Sleaford Moodsima. Njihovi tekstovi su jako različiti od “normalnih” i zbog toga sam se jako povezao s njihovom muzikom. Živio sam život o kojem govore, ali nitko dosad se nije uhvatio u koštac s tim da to složi kao oni. Sve što oni rade je upravo ono što ne bi trebao raditi ako želiš “uspjeti” u muzičkom poslu. Što je upravo ono što najviše volim kod njih. Njihov stil je kao moderni punk, ulična poezija, nešto stvarno.

seth leppard black grape
Photo: Bazza Mills

BR: Koja pjesma te uvijek motivira da napreduješ u životu? Imaš li neku pjesmu za svaku takvu priliku?

SL: Prilično mi je teško navesti koja pjesma radi što, no definitivno mogu reći da koristim muziku kao oblik meditacije. Nestanem u transu kad slušam muziku i od toga dolazi napredak u svim aspektima mog života: karijere, veza sa ljudima, te generalnog zdravlja i moje dobrobiti. Uvijek imam soundtrack za svaku odluku. Muzika mi pomaže u refleksiji, a refleksija je majka napretka.

BR: Je li te neka muzika ikad direktno potaknula na stvaranje svoje muzike?

SL: Sva muzika i zvukovi me na neki način inspiriraju. Naravno, kad čuješ dobru pjesmu, poželiš otići i napisati dobru pjesmu. Za mene, obično postoji nekoliko stvari koje se poklope kad odem pisati. Trenutno sam toliko u muzičkoj strani svog uma da bilo što, poput prometne gužve, svađa, nesreće, neke smiješne situacije ili svojih osjećaja, mogu pretočiti u zvuk. Nastojim pisati koliko god mogu u trenutku i nekad, kad se planeti poslože, nešto prekrasno izađe iz mene za što imam osjećaj da je posebno. Neka vrsta magije koja je odnekud došla.

BR: Koliko često ideš na koncerte i koji je zadnji na kojem si bio? Imaš li omiljeni koncert?

SL: Odem tu i tamo kad mi neki zapne za oko. Sljedeće na redu imam Prophets of Rage. Nedavno sam gledao Foo Fighters u Areni u Puli, što je bilo sjajno. Ima gomila toga što želim vidjeti. Uskoro su i The Pixies.

Teško mi je izdvojiti omiljenu svirku ikad, no ona koja mi odmah padne na pamet je The Strokes u Manchester Apollo. To je vjerojatno bilo prije oko 10 godina. U to vrijeme sam bio totalno u njima. Te večeri su bili nevjerojatna sila, tako kul i tako važna za mene u tom trenutku. Neke stvari ostanu s tobom zauvijek. Taj koncert je jedna od njih.

BR: Možeš li navesti jednog muzičara s kojim bi volio surađivati? Ili se možda samo družiti i popiti pivo?

SL: Mogu surađivati s većinom ljudi. Muziku vidim kao razgovor, a nema ništa zanimljivije nego razgovarati s ljudima jer nikad ne znaš što će dogoditi ili gdje će te razgovor odvesti. Zato volim “jamming”, muzički razgovor, suradnju, kreiranje trenutaka. U tome je bit, nitko nije bolji od nekog drugog, samo drugačiji. U životu različiti ljudi otkrivaju tvoje različite strane, isto kao u muzici. Uvijek sam se divio Jack Whiteu. Mislim da je njegova etika oko kreativnosti kompatibilna s mojom. Volio bih popričati s njim uz pivo.

seth leppard black grape
Photo: Paul Husband

BR: Jesi li ikad svirao u Hrvatskoj (ili u našoj regiji) i imaš li u planu svirati u budućnosti?

SL: Svirao sam samo jednom u Hrvatskoj kad sam bio u bendu po imenu AAAK (As Able As Kane). Svirali smo u Zagrebu kad smo bili na turneji sa Red Hot Chili Peppersima. Mislim da su i 2Cellos svirali. Bila je to divna vruća noć u sjajnom gradu. Hrvatska publika zna partijati. Sigurno ću doći opet u nekom trenutku. Imam neke uzbudljive nove stvari trenutno i planiram ih predstaviti svuda.

BR: Znam iz pouzdanih izvora kako si u vezi s djevojkom iz Hrvatske (haha). Da li te ona uputila u našu muzičku scenu? Ako da, možeš li nam reći koji su bendovi ili muzičari ostavili najveći dojam na tebe?

SL: Zaista jesam u vezi s jednim od vaših najboljih izvoznih proizvoda. Iako je ona ogromni muzički fan, uglavnom sluša istu muziku kao i ja. Ne mogu govoriti za sve, ali puno ljudi koje sam upoznao iz Hrvatske su jako u bendovima iz SAD i UK. Siguran sam da postoji mnogo sjajnih bendova na sceni. Sjajni muzičari su posvuda.

BR: UK je poznat po svojim sjajnim i ogromnim muzičkim festivalima. Jesi li ikad bio na koncertu ili festivalu u Hrvatskoj ili u našoj regiji? Možeš li usporediti iskustvo?

SL: Bio sam na dva koncerta u Hrvatskoj. Red Hot Chilli Peppers u Zagrebu i Foo Fighters u Puli. Mislim da je glavna razlika (osim vremena) da su ljudi u Hrvatskoj više fokusirani na uživanje u samom koncertu. Veliki bendovi ne sviraju tako često u vašoj zemlji i mislim da su zbog toga svi više u trenutku. U UK je više doživljaj: napij se, malo skači okolo i probudi se mamuran u jarku jutro poslije. No probao sam sve navedeno, rekao bih da su oba pristupa kul.

What artists listen to: Seth Leppard

0
seth leppard black grape
Photo: Paul Husband

Seth Leppard is a guitarist & noisemaker extraordinaire. Affectionately nicknamed as the “Rock God” and lead guitarist for Black Grape – one of Manchester’s most loved bands. Black Grape was formed by Happy Monday’s frontman Shaun Ryder and Ruthless Rap Assassin Kermit Leveridge. Black Grape went to number one in 1995. with their first album “It’s great when you’re straight, yeah” and shortly after their acclaimed follow-up album they went into a hiatus. In 2015 they reformed in celebration of it being 20 years since they topped the charts. Leppard joined at the point of the reformation of the band which was originally supposed to be a “one night only” concert which turned into several tours and a new album “Pop Voodoo” released in 2017., which reached number 14. in the UK Charts and touring continues as we speak.

BR: Besides your work, how often and in which ways are music present in your everyday life?

SL: Music is part of my daily routine in every way and every day, from when I wake up until I fall asleep. I do stick the odd podcast on here and there because I find that also massages my mind in a way, but If I’m not playing music, I’m definitely listening to it.

BR: Which albums had the most effect on you and your progress as a musician?

SL: My mum and dad were really into music. Dad was into his 50’s Rock n’ Roll stuff and Johnny Cash, my mum was a 60’s chick so it was The Beatles and everything in between with her, so I was raised listening to some real good stuff.

I used to get my kicks listening to Buddy Holly, Chuck Berry, and Jerry Lee Lewis early on. Then Oasis happened when I was about 14 and that took me all over the place from there. With that in mind, I’d say “Definitely Maybe” by Oasis inspired me to think bigger than playing guitar in my bedroom.

Then, after that, I went deep in the direction of Nirvana. Kurt Cobain had already gone, which made it all the more mythical, but on first hearing “Nevermind” in its entirety it gave me a feeling inside I’d never felt before. He really did know how to bare his soul with his songwriting and performances. His guitar playing really inspired me to remember it’s not all about technical ability, it’s a lot about energy and expression of emotion. If you can capture what you’re feeling with your instrument, then you’re onto something real good.

Then from there, I went on a full Beatles voyage, through their entire back catalogue. I guess anything by the Beatles inspired me, but specifically the “White Album” – With it offering so many tracks with such a diverse range of songs on it, it’s just really opened my eyes to what music really is. It’s art, expression of one’s soul without boundaries or parameters. All music is good music, to someone. Creative freedom allows exploration and expression and judging art with a chart is unfortunately causing musicians to filter their ideals to further their careers. The “White Album” is the antithesis of trying to “fit in” and for that reason really influenced my creative thinking.

Then, for me there was Hendrix – the best guitarist there ever was. Then, Led Zepellin, the best rock band there ever was. Then, The Pixies, The Eagles, The Doors, Black Sabbath, Bob Marley, Elvis, Abba, Neil Young, Rage Against the Machine, The Cramps, The Sex Pistols… The list goes on. You know, I love all of it. Whatever it is. Everything I’ve ever heard has been used in some way to help me grow as a musician.

BR: What’s the latest album that left an intense impression on you?

SL: I guess there’s been two really. Firstly, one by a band called Violent Femmes. It’s not new so-to-speak, but it’s new to me and that’s what counts. They’re obviously a big influence on another band I love The Pixies, but hearing them just, again, sounded real. Like real people making music about stuff that means something to them. I’m really into that.

Secondly, I’m really into “Sleaford Mods” at the moment too. Just for saying it how it is, the lyrical content is so unlike the “norm” and that really connects with me. I’ve lived the life they’re talking about, but no-one’s ever bothered to voice it like they do. Everything they are is exactly what you’re not supposed to be to “make it” in the music business. Which is what I love most. It’s like modern punk, street poetry, something real. I really dig that.

seth leppard black grape
Photo: Bazza Mills

BR: What song always motivates you to make progress in various areas of your life? Do you have that sort of song for every occasion?

SL: I guess it’s hard to say this song does this and that song does that, but I can definitely say that I use music as a form of meditation, I seem to disappear into a trance when I’m listening to music and from that comes improvements in all aspects of my life. Career-wise, relationships, general health & well-being. There’s always a soundtrack to a decision. Music helps me reflect. Reflection is the mother of progress.

BR: Did any specific music piece ever directly inspired you to create your music?

SL: All music and sound inspire me in some way. Of course, when you hear a good song, it makes you want to go and write a good song. For me, it’s usually a collection of things that inspire me to go and write. I’m at the point now where I’m so tuned into the musical side of my mind that whether it’s a piece of music, a traffic jam, an argument, an accident or a funny situation, I can turn whatever it is I’m feeling into a sound. I try to write as much as I can at the moment, and, sometimes, when the planets align, something wonderful comes out of me that feels special. Like some kind of explainable magic from somewhere else.

BR: How often do you go to the live shows, and what’s the last one you’ve attended? Do you have a favourite one?

SL: I get to a few when they catch my eye. I’ve got Prophets of Rage coming up. Just seen Foo Fighters at the Coliseum in Pula, which was great. There’s loads I want to see at the moment. The Pixies are coming up soon too.
It’s hard to pick an all-time favourite gig, but one that immediately comes to mind was The Strokes at the Manchester Apollo. It was probably about 10 years ago. I was totally into them at the time, they were an incredible force that night, so tight, so cool, so relevant to me in that moment. Some things just stay with you. That show was one of them.

BR: Who’s the one musician you’d love to collaborate with? Or maybe just hang out and grab a beer with?

SL: I’ll collaborate with most people. I see music as a conversation, and there’s nothing more interesting than talking with other people, you never know what’s gonna happen or where it might go. That’s why I love jamming, the musical conversation, collaborating, creating moments, that’s what its all about, no ones better than anyone else, just different. In life different people bring different sides out of you, it’s much the same in music.
I’ve always admired Jack White. I find his ethics on creativity sit well with mine. I’d like a beer and a chat with him.

seth leppard black grape
Photo: Paul Husband

BR: Have you ever played a show in Croatia (or in our region of Europe) and do you have that in the plan for your future shows? If not, do you have any expectations or assumptions about how it would turn out?

SL: I have played only one show in Croatia when I was in a band called AAAK (As Able As Kane). We played in Zagreb when we were touring with the Red Hot Chili Peppers. I think 2Cellos were on too. It was a beautiful hot night in a great city. The Croatian crowds know how to have a party. I’ll certainly be over at some point. I’ve got some exciting new things on the go at the moment and the plan is to take them everywhere.

BR: I know from reliable sources that you’re dating a Croatian girl (haha). Has she introduced you to our music scene? If she did, can you tell us what bands or musicians left the best impression on you?

SL: I am indeed dating one of your finest exports. Although she is a massive music fan, she’s mostly into the same music as me. I can’t speak for everyone but many of the people I’ve met from Croatia seem to be into bands from the U.S and the U.K. I’m sure there’s many great bands out there on the scene. There are great musicians everywhere.

BR: UK is well known for its great and massive music festivals. Have you ever attended concerts or music festivals here in Croatia (or in our region of Europe)? Can you compare the experience?

SL: I’ve attended two concerts in Croatia. The Red Hot Chili Peppers gig in Zagreb and the Foo Fighters in Pula. I think the main difference (apart from the weather) is that people seem to be more focused on enjoying the show in Croatia. It’s not that often big bands play in your country, and, because of that, everyone seems to be there to experience the moment. UK is more like – get drunk, jump about a bit then wake up with a hangover in an alleyway the morning after. Having experienced the two, I’d say both are pretty cool.

Prvi ugovor Beatlesa prodat za 275.000 funti

Prvi ugovor Beatlesa sa menadžerom Brianom Epsteinom prodat je za 275.000 funti na aukciji.

Paul McCartney, John Lennon, George Harrison i originalni bubnjar Pete Best potpisali su dokument 24. januara 1962. godine, pre nego što su postali slavni. To je dalo Epsteinu odgovornost za pronalaženje svirki bendu i upravljanje njihovim rasporedom i publicitetom. Dokument je bio prvi od dva ugovora između Epsteina i Beatlesa.

Gabriel Heaton, specijalista u aukcijskoj kući Sotheby’s, koji je bio zadužen za aukciju, rekao je: “Epsteina je oduvala njihova strast, energija, harizma i sirova seksualnost na sceni. Beatlesi su imali scensku energiju, ali je Epstein u njih ugradio osećaj profesionalizma“, dodao je Heaton. “Epstein ih je sprečio da jedu na pozornici, pobrinuo se da pesme sviraju pravilno i koherentno, i on ih je naučio da se poklone publici na kraju seta.”

Ugovor naglašava da će Epsteinova naknada biti 10%, povećavajući se na 15% ako zarada grupe pređe 120 £ nedeljno. Nakon što je Best napustio bend, drugi ugovor je potpisan 1. oktobra 1962. godine sa Ringom Starrom kao bubnjarom, i tada Epstein uzima veći procenat njihove zarade.

Dokument je prodat kako bi se prikupio novac za dobrotvornu fondaciju Ernest Hecht.

Šta umetnici slušaju: Gordan Kičić

 

Iako je odigrao veliki broj upečatljivih uloga zbog kojih je delu publike ostao u sećanju kao Cole, Sumpor ili, od skoro, Kaluđer, veći deo auditorijuma ga poznaje imenom i prezimenom ‒ Gordan Kičić ‒ glumac, producent, reditelj i televizijski voditelj. Harizmatični beogradski dasa karakterističnog osmeha ne skriva svoju sklonost ka sviranju i pevanju. Ljubav prema muzici pokazao je u predstavi „Brod plovi za Beograd”, u kojoj glumci pozorišta „Atelje 212”, čiji je Gordan stalni član od 2009. godine, pevaju dobro poznate numere. Kao voditelj, bio je deo muzičke emisije „Luda noć”, a svoje gitarsko umeće publici je predstavio u emisiji „Najbolji orkestri Srbije”. Zbog svega navedenog, umetnik Gordan Kičić savršeno odgovara formatu ove rubrike. Iako pretrpan poslom, našao je vremena da odgovori na nekoliko naših pitanja.

BR: Hvala Vam što ste se odazvali pozivu Balkanrocka iako je nedelja, dan za odmor…

Gordan Kičić: Nema veze, matori. Ako je rokenrol u pitanju, uvek imam vremena.

BR: Koliko je muzika kod Vas prisutna u privatnom, a koliko u profesionalnom životu?

GK: Sto posto je prisutna u privatnom životu. Ujutru, preko dana, sve vreme imam neki soundtrack. Celog života sam svirao po nekim bendovima. Sviram gitaru i pevam. Mada to sve držim na ljubavno-privatnoj liniji, nikako nisam tu video mogućnost profesionalnog angažmana. Svoje sviranje i pevanje nikad nisam hteo da komercijalizujem, da pretvorim u posao. Ali imao sam nekoliko profesionalnih angažmana u mjuziklima (npr. „Spamalot Monti Pajton” prim. aut). Svaki profesionalni angažman koji je imao veze sa muzikom sam držao u domenu radosti i velikog zadovoljstva, ali i poštovanja prema muzici, muzičarima i, najpre, rokenrolu.

BR: Kada kažete rokenrol, na koje bendove mislite, šta volite da slušate?

GK: To je ozbiljno i široko pitanje. Imao sam sreće kao klinac, jer su moji imali veliku kolekciju ploča. Slušao sam odmalena Stonse, Bitlse, Kridense, a onda i bluz scenu, BB Kinga, Erika Kleptona, Krim. To je muzika koju je otac slušao dok je bio mlad, a ja sam to odmalena upijao.

BR: Da li biste mogli da izdvojite omiljeni album nekog od muzičara koje ste pomenuli?

GK: Ako pričamo o Stonsima, možda je to album „Let it Bleed”. Što se Bitlsa tiče, možda je ovo iznenađenje, ali izabrao bih poslednji album „Let it Be”. Šta znam, to mi je sad palo na pamet. Ceo život sve to slušam i drljam gitare, imam razne neke gitare kući.

BR: Koje gitare imate i s kim svirate?

GK: Imam Gibsona standarda iz ’78, Fendera strata iz ’90 i jednu vrlo zanimljivu gitaru. Radi se o Fujigen Neo Classic seriji, kopiji Les Paula, ali jako je dobra. Sviram na JCM800 Marshallu. Sviram sa društvom iz osnovne škole. Do skoro smo svirali jako redovno. Sad smo već matori, imamo posla, familije, pa ne stižemo. Ali, ponavljam se, nikad nisam to hteo da popularizujem i vezujem za ovo čime se ja bavim, jer mi je sviranje bilo neka vrsta eskapizma u ono što najiskrenije volim.

BR: Da li ste nastupali u tom sastavu?

GK: Ne. Bilo je puno nekih ponuda, ali nismo nastupali. Žao mi je što ne stižemo da se spremimo. Ali kad se nađem negde, otmem mikrofon i zadovoljim potrebu da otpevam nešto. Tako se dešava da nastupim, ali nema toga u meri kojoj bih voleo, prosto ne mogu da postignem.

gordan kičić
foto: Blagoja Borislav Pešić

BR: Pomenuli ste veliku kolekciju ploča. Da li je ploča Vaš omiljeni nosač zvuka?

GK: Nažalost, nije. Nemam vremena da slušam ploče. Iskreno da ti kažem, pored tolikih ploča, ja nemam gramofon. Imam veliku kolekciju diskova i prilično dobar sound sistem kući. Mada sve slušam preko aplikacije Spotify. Preko te aplikacije mi je dostupna sva muzika, što i nije toliko gotivno. Gubi se taj momenat stavljanja diska ili spuštanja ploče. Na telefonu mi je non-stop upaljena aplikacija i nosim sluške u ušima dok pičim po gradu.

BR: Pretpostavljam da je vremenom prošarana plejlista muzike koja Vam dopire iz slušalica…

GK: Kako da ne. Nakon te prve faze upoznavanja sa rokenrolom išao sam ka tvrđem zvuku sa Led Zeppelinom i Black Sabbathom, a kasnije još tvrđi zvuk ‒ Metallica, Pantera, Guns’n’Roses, Megadeth. Vremenom sam raširio muzički ukus. Moja velika ljubav je Depeche Mode, koji je nespojiv sa ovim što do sam pominjao.

BR: Posećujte koncerte?

GK: Naravno. Bio sam na baš mnogo koncerata. Ne bih mogao da izdvojim neki posebno. Gde god da odem proverim da li ima nešto dobro da se posluša. Tako sam gledao Stroukse u Njujorku. E, to je bilo fenomenalno. Nastupali su u Hammerstien Ballroomu, poznatom koncertnom prostoru. Čini mi se da je u poslednje vreme broj koncerata kod nas opao, svetske zvezde su manje prisutne. Prošle godine sam bio sa ćaletom na Brajanu Feriju u Areni, ali kako bih gledao Pearl Jam, morao sam da odem u Rim.

BR: Imate li nekih neostvarenih koncertnih želja?

GK: Nisam gledao Prinsa i Springstina, to mi je jako krivo.

BR: Pratite li regionalnu muzičku scenu?

GK: Regionalnu ne, a domaću slabo. Malo bendova ovde živi od muzike, ne znam kako ta scena uopšte opstaje. Ali ima dobrih bendova. Meni se dopao Artan Lili. Ana Ćurčin je super. Straight Mickey and the Boyz je dobar bend. Kralj Čačka je odličan, jako mi se dopada. Međutim, nijedan od ovih bendova nisam čuo uživo.

BR: Srednju školu ste u Moskvi završili. Da li ste za to vreme uspeli da ukačite neki dobar ruski bend, da li postoji rokenrol scena na istoku?

GK: Ne znam, nisam to uspeo da ispratim. Ali sam tamo zakačio Henry Rollinsa, to je bilo nenormalno dobro, i teška srca sam otišao da čujem Michaela Jacksona, al’ bio sam u fazonu „to moram da vidim”.

BR: Da li bi od glumaca sa domaće scene mogao da se napravi rok bend i kakva bi mu postava bila?

GK: Boki Milivojević i Đuričko (Dragan Jovanović i Bogdan Diklić takođe, prim. aut) bili su muzički aktivni u Kuguarsima, a Žika je najbolji bubnjar od svih naših glumaca, tako da bi mogao da se napravi jedan solidan rok bend. Mogao bih tu sebe da zamislim na poziciji pevača ili gitarise, mada ima boljih pevača.

BR: U kakvoj se poziciji nalazi rokenrol danas?

GK: Mislim da stvar nije izgubljena. Ima dosta klinaca od po 15-16 godina koji se okreću instrumentima i druženju u bendu. Svako ko je imao priliku da bude u bendu i iskusi taj poseban, a neobjašnjiv osećaj na probi ili koncertu postane navučen i nastavi to da radi. I ja taj osećaj obožavam, gajim ga i prenosim. Deci puštam dobru muziku i tako nastavljam priču.

BR: Je l’ ćerkice imaju svog favorita među bendovima?

GK: Njima puštam sve što ja slušam, a izbor favorita se menjao s njihovim uzrastom. Kad su bile male, volele su mnogo Panteru. (smeh)

Zamislite svet bez Bitlsa; Objavljen trejler za film “Yesterday”

Film “Yesterday”, o legendarnog grupi The Beatles izlazi 28. juna, a Universal Pictures je objavio novi trailer na zvaničnom YouTube kanalu.

The Beatles osvojili titulu “Britanski omiljeni album ikada”

The Beatles “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” je imenovan za britanski omiljeni studijski album ikada u specijalnom odbrojavanju do Nacionalnog dana albuma. 

Šta je nama šezdeset osma? (II)

Jim Morrison na koncertu Doorsa u Njujorku u martu 1968.

Godinu 1968. obeležili su, pored plamena otpora na svim meridijanima, i značajni događaji na polju likovne umetnosti, književnosti, filma.

Na ivici ludila: Bitlsi protiv Rolingstonsa

Šta muzičari slušaju: Anjuta Janković (Stray Dogg, Turisti)

foto: Marija Strajnić

Članica bendova Stray Dogg i Turisti, mlada i talentovana Anjuta Janković, za čitaoce portala Balkanrock otkrila priče koje stoje iza njenih omiljenih albuma.

Šta muzičari slušaju: Dejan Cukić

Dejan Cukić jedan je od domaćih muzičara koje nije potrebno predstavljati. Od ranih dana sa grupom Bulevar, preko mnogobrojnih saradnji sa velikanima domaće scene i solo karijere, pa sve do danas on je iza sebe ostavio veliki broj hitova od kojih je svaki obeležio poseban period.

Najčitanije

Izdvajamo!