Poslije nekoliko majskih kišnih dana koji su nas zadesile tokom ove sedmice, sinoć je koncert Van Gogha bio prava poslastica, koji je dao pečat ovom mjesecu. Harizmatični, puni energije i dobrog raspoloženja, četiri muzičara su zabavljala banjalučku publiku nešto manje od tri sata.
Koncert nikoga nije ostavio ravnodušnim, što se moglo primijetiti po moru ljudi koji su se nešto nakon 21 časa počeli okupljati ispred vodenog parka Aquana. Priliku da se predstavi kao predgrupa imala je banjalučka grupa Alexandria, koja je publiku uvela u savršeno raspoloženje, otpjevavši nekoliko svojih najvećih hitova, kao što su „Ljubav„, „List s jeseni„, „Boom boom boom“ i „Hajde da plešemo„. Nakon malih tehničkih problema, odsvirali su i popularnu pjesmu „Pitaju me, pitaju“ Olivera Mandića, a poslije polučasovne svirke, bend se oprostio od publike aktuelnim singlom „Zidovi„, te ustupio svoje mjesto zvijezdama večeri.
Prije nego što je Van Gogh izašao na scenu, organizatori su pustili numeru „Neko te ima noćas“, podgrijavajući na taj način već dobro raspoloženu publiku. A zatim je na binu izašao Zvonimir Đukić Đule, koji je prvi utisak na publiku ostavio svojim specifičnim stajlingom. Đule je od prvog momenta plijenio energijom, kojom je isijavao i tokom ostatka večeri.
Prva pjesma koju su izveli bila je numera „Skačem skači“ sa posljednjeg albuma, što je publika shvatila kao poziv, te nije prestajala da skače u ritmu kompozicije. Uslijedio je gromoglasan aplauz, a Đuletove pozdravne riječi nabacile su osmijehe na ozarena lica, koja su ispunjavala prostor vodenog parka Aquana.
Uslijedio je potpuni haos, a dobra zabava koju su momci iz benda obećali tokom prethodnog dana na press konferenciji nije izostala, jer je naredna pjesma bila otpjevana zajedno sa publikom – u publici. Đule je sišao sa bine, prišao publici koliko je mogao, a sve što se moglo bila je vriska, uzvici i smijeha koji se nisu mogli obuzdati. Kakvu je reakciju frontmen Van Gogha izazvao u publici, dovoljno ilustruje podatak da je obezbjeđenje moralo intervenisati, kako bi se Đule odvojio od fanova.
Uslijedilo je i još nekoliko pjesama sa posljednjeg albuma, „Nešto vuče me dole„, „Osećam da ludim„, kao i numera „Previše za jednog, premalo za dvoje„, za koju je Đule istakao da mu je najdraža. Sjajna konverzacija sa publikom nastavila se tokom večeri, a u jednom trenutku Đule je rekao: „Osećam da će večeras sjebati grlo i da ćemo morati da prekidamo turneju“, što je bila još jedna potvrda koliko se muzičar dobro zabavljao.
Koncert je nastavljen u nešto elegičnijem stilu, numerama „Opasan ples„, „Brod od papira„, i „Mama„, da bi se bend potom vratio žestokim kompozicijama koje su natjerale publiku da doslovno vrišti u transu, a ređale su se „Kolo„, „Vrteška„, „Kiselina„, „Tragovi prošlosti„, „Nek’ te telo nosi„, „Klatno„… Đule je u još jednom navratu sišao sa bine, što je samo dodatno pojačalo već užarenu atmosferu.
Grupu Van Gogh neizmjerno je oduševila banjalučka publika, koja je horski pjevala sve stihove, glasno nagrađujući bend aplauzima i uzvicima, pa Đule nije mogao da sakrije radost, te su se više puta tokom večeri mogli čuti njegovi izlivi emocija upućeni okupljenima.
Van Gogh je ponudio savršen repertoar, odsviravši „Spisak razloga“ kao razlog za ponovni dolazak na njihov koncert. Od banjalučke publike oprostili su se uz poruku da je anđeli čuvaju, a zatim odsvirali pjesmu „Anđele, moj brate„, te naredno viđenje zakazali za mjesec dana i još jednom naglasili da su im srca puna sreće što će uskoro imati priliku da ponovo zapjevaju i zasviraju pred Banjalučanima.
Šest godina tokom kojih je banjalučka publika neizmjerno očekivala ovaj koncert nije malo, a
kvalitetna dvoipočasovna svirka, veče ispunjeno emocijama i energija koja je prštala u oba smjera, i sa bine i prema njoj, bili su sjajan način da se oprostimo od mjeseca maja.
