Dolazak legendarne grupe KISS u Zagreb je definitivno uzburkao duhove jer su vijest s jednakim interesom popratili članovi fan-kluba „KISS Army“ uz ostale ljubitelje rocka te dežurni dušebrižnici zabrinuti za spasenje duša prvo navedene grupe ljudi.
Pošto upadam u prvu kategoriju ljudi, vijest o najavi koncerta sam dočekao sa veseljem. Nisam član „KISS Army“ kluba, ali sam dosta vremena potrošio na preslušavanje mnogobrojnih hitova iz njihovog repertoara te sam se htio osobno uvjeriti ima li istine u njihovoj krilatici – “You Wanted the Best! You Got the Best! The Hottest Band in the World!!! KISSSSSSSSSS!””.
Kako stvari trenutačno stoje dolazak je bio u sklopu posljednje turneje banda (zadnja zadnja) prigodnog imena “End of the Road”. Gene Simmons (The Demon), basist i vokal banda, te Paul Stanley (The Starchild), vokal i ritam gitara banda, kao jedini originalni članovi su najavili da je nakon 50 godina došlo vrijeme za definitivan kraj jer žele otići u suton dok su još uvijek u stanju pružiti vrhunsku zabavu, radi samopoštovanja, ali i poštovanja prema svojim fanovima.
KISS je na ovoj turneji dosad vidjelo više od 1,5 milijuna ljudi što će do kraja značajno povećati, a kraj se očekuje nekad sljedeće godine s koncertom koji bi trebao biti održan u New Yorku gdje je band i osnovan.
Prva stvar koja se mogla primijetiti po ulasku u dvoranu su bile ogromne statue članova banda, po dvije sa svake strane pozornice koja je bila pokrivena crnim platnom na kojem je samo stajalo „KISS“.
Od samog starta je krenulo u najjačoj brzini s obzirom da su se članovi spustili na pozornicu sa „stropa“ pomoću platformi te su odlučno dokazali nevjernim Tomama kako su još uvijek u stanju prašiti. U te prve tri stvari „Detroit Rock City“, „Shout It Out Loud“ te „Deuce“ su potrošili toliko pirotehnike koliko neki bandovi ne potroše u cijelom koncertu, a mi smo bili tek u prvih 15tak minuta spektakla.
Uslijedile su „War Machine“,“Heaven’s on Fire“ te „I Love It Loud“ gdje se Gene Simmons malo igrao s vatrom. Valja napomenuti kako je Paul Stanley prije svake pjesme nešto dobacivao i komentirao pa je ponovio najmanje 5 puta kako je ovo prvi put da KISS nastupa u Zagrebu i da su oduševljeni. Pred kraj koncerta je to iskoristio kako bi zahvalio i poklonio se publici uz zajedničku fotografiju.
Uslijedile su „Say Yeah“ i „Cold Gin“ nakon čega je došlo vrijeme za prvi solo- gitaristički, koji je izveo Tommy Thayer koji je nastupao kao The Spaceman što je inače alter-ego originalnog gitarista banda „Ace“ Frehleyja (za KISS puritance).
Tu smo dobili još jednu zavidnu porciju pirotehnike jer je The Spaceman osim soliranja po gitari usput i „pucao“. U nastavku smo čuli „Lick It Up“ u produljenoj verziji iskombiniranu sa „Won’t get fooled again“ za onaj CSI moment.
Band je nastavio dalje s „Calling Dr. Love“, „Tears Are Falling“ i „Psycho Circus“ nakon čega smo došli do druge solo točke – bubnjarske, koju je izveo Eric Singer kao The Catman što je inače alter-ego originalnog bubnjara banda Petera Crissa (za KISS puritance).
Negdje u ovom trenutku sam postao svjestan informacije kako su dušebrižnici sa početka priče organizirali molitve za sve posjetitelje koncerta pa sam osjetio duševni mir kao nikad prije u životu.
Ono što je uslijedilo je moglo uplašiti malo osjetljivije jer smo nakon odsvirane „100,000 Years“ dobili treću solo točku, ovaj put na basu koja je bila popraćena sa Geneovim pljuvanjem krvi i raznim grimasama.
Nakon toga je koncert prešao na još jači level jer je za izvedbu „God of Thunder“ Gene podignut platformom jako visoko iznad pozornice te su svi ekrani prikazivali prethodno izvedene grimase sa okrvavljenim licom.
Nakon što se Gene spustio na sigurno, Paul je zip-lineom prešao preko publike i došao do sekundarne pozornice koja se nalazila na drugom kraju dvorane.
Tako su odsvirali „Love Gun“ te „I Was Made for Lovin’ You“ i kompletno zapalili dvoranu i ostvarili vrhunac koncerta. Paul se na isti način vratio na glavnu pozornicu te su još odsvirali „Black Diamond“ nakon čega je nastupio kraj prvog dijela.
Za bis su odsvirane „Beth“, koju je izveo bubnjar Eric Singer na klaviru, te „Do You Love Me“ i „Rock and Roll All Nite“. Dok su izvodili ove tri pjesme puštani su baloni s kojima su se ljudi dodavali, konfete, papirići i sl. te smo dobili još jednu ogromnu količinu pirotehnike.
Kao konačni sud mogu reći kako je ovo bio nesvakidašnji spektakl te da svi ljubitelji rocka mogu žaliti što su ga propustili. KISS je oduvijek sebi dao zadatak da se svi moraju zabaviti i to su debelo premašili. Žalostan sam isključivo iz razloga što je potrebno da djedice od 70 godina moraju demonstrirati kao prašiti dva sata i pružiti predstavu o kojoj će posjetitelji pričati jako dugo. Plašim se što će biti nakon što svi velikani objese kopačke o klin i ostanu nam samo većinski „plačipizde“ koje dežurni dušebrižnici mogu uškopiti.
