Preksinoć je u splitskom klubu Quasimodo nastupio manchesterski bend po imenu Sonic Boom Six. To je bio njihov drugi nastup u Splitu, od 2006.godine kada su nastupili u klubu Kocka.
Split je, da napomenem, dio njihove velike turneje po europskim gradovima kao sto su Novi Sad, Ljubljana, Skopje, Pariz itd.
Ovim koncertom ujedno sam otvorio svoju osobnu koncertnu sezonu u Quasimodu, koja je ove godine čini se još zanimljivija nego prije. Klub se nakon svoga proširenja i renoviranja prije par mjeseci potpuno preobrazio u pravo, mogu slobodno kazati i vodeće mjesto klupske alternativne scene u Splitu. Quasimodo je također klub gdje za upad morate izdvojit vrlo sitne novce, a nerijetko bude situacija kada je upad „free“, a zauzvrat garantirano dobijete odličnu zabavu. Tako je bilo i ovaj put, upad je bio smiješnih 10 kuna, a neki koji već poznaju nešto o ovom bendu tvrdili su kako zabave neće manjkat. Ali recimo ponešto o samom bendu.
Sonic Boom Six svira spoj punk/reggae/hip-hop a na sceni se pojavljuju 2002. godine kada su i izdali svoj debitantski EP pod jednostavnim nazivom „Sonic Boom Six EP“ kojeg su izdali sami. Otada pa do dana današnjeg imaju solidnu diskografsku zbirku, a ja bih izdvojio njihov prvi full-length album „The Ruff Guide to Genre-Terrorism“ iz 2006.godine, te njihov najnoviji, dvostruki album izdan ove godine „Play On“.
Bend čine : Laila K (vokal), Ben Childs (gitara/saksofon), Barney Boom (bas), Neil Madfish McMinn (bubnjevi) te Nick Home (gitara/trombon). Prepuni Quasimodo došao je ispratiti njihov jednoiposatni nastup, kojeg su obilježile mnogi energični i veseli zvukovi od strane benda a pogotovo treba izdvojiti Lailu K koja je često publici sugerirala „Come closer, come closer“ ili „I want you jump up and down“, želeći stvoriti pravu party atmosferu. Pjesmama „Piggy in the middle“, „Meanwhile , back in the real world“ su to i uspjeli ,ili su bili na pragu toga. Kaotično-anarhističke „We wanna war“ ili pak Sound of a revolution“ najviše su razveselili splitsku publiku. Pomoć publike (od strane Barney Booma) se tražila pri izvođenju „Ya basta!“ i „Play on“ s istoimenog novog albuma. Ipak treba spomenuti izvođenje pjesama pri kraju nastupa. To je najavila „Until the sunlight comes“ koja je pola pjesme malo usporeniji reggae ritam, no druga polovina pjesme je popraćena usudio bih se reći, odličnom i punokrvnom hard-solažom (što je još jedan dokaz o raznolikosti zvukova). Laila K je najavila kraj , a kako bi to bilo da publika ne viče „We want more“, što je bend opet vratilo na stage, te na nagovor nekoga iz publike odsvirali jedan od najvećih uspješnica „Monkey see monkey do“ a definitivni kraj se najavio sa „Sister“.
Bend nije zaboravio ni na merchendise pa su se mogle kupiti majice po cijeni od 10 funti.
Kada bi bilo više bendova kao Sonic Boom Six, koji su nas počastili pravom urbanom alternativnom kulturom, najavila bi se i oštrija borba protiv kvazi-glazbe koja je sveprisutna na našim prostorima, pa stoga još jednom čestitam klubu Quasimodo na dovođenju odličnih stranih bendova od kojih možemo puno toga naučiti. U prvom redu sa strane glazbenika – kako biti svoj i boriti se protiv masovnosti i bezličnosti koja nas okružuje. Moram priznati, ovaj bend tako zrači pozitivnošću i simpatičnošću da vam nikako nemogu dosaditi, a to bend osjeća na najbolji način posjećujući Hrvatsku već nekoliko puta. Svoj put neumorno nastavljaju dalje na turneji, a ja sam siguran da tko god ih posluša neće otići razočaran.
