Rundek i JO HRT dan drugi – raznježena publika žedna uha

Foto: Dario Njavro, HRT

Na sedmom ovosezonskom koncertu Jazz ciklusa Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije, održanom prostoru dvorane Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (dva koncerta, 2. i 3. travnja), Rundek je nastupio u ulozi gosta i zvijezde, izvodeći trinaest svojih pjesama prilagođenih izrazu jazz orkestra. Navodno su pjesme izabrane zajedničkim snagama, dok su ih aranžmanski uredili džezisti Mak Murtić te članovi JO HRT Luka Žužić i Miron Hauser.

 

Drugi nastup Rundek-JO HRT, bio je tonski i vizualno zabilježen za HRT, kada su ponovno ispunili dvoranu uzvanicima žedna uha. U istome kao i dana prvog, srebrno – sivom odijelu, raskuštrane sijede kose, sive kravate, ovaj pjevač ostavlja dojam djetinje zaigranosti, majstora glazbe i vladarom scenskog nastupa (pa čak i u ovakvoj pomalo uokvirenoj postavi).

Neke od pjesama u aranžmanu Maka Murtića su: Bi mog’o da mogu, Slick Senorita, Wanadoo, dok se Luka Žužić pobrinuo za ostale pjesme tipa: Uhode, Šejn, Čudne misli, Apokalipsa, Šal od svile.

Miron Hauser dokazao se i kao dirigent i kao domaćin ovoga programa. Nekoliko puta je epitetirao svog miljenika: Luku Žužića. Riječima: “čast mi je dijeliti isti podij s njime. Poznajemo se i sviramo zajedno više od pola života. Više jesmo nego što nismo!”, svakako ga je istaknuo od ostalih članova orkestra, koje je naravno tokom večeri prozvao i pozdravio.

Neki od solista ove večeri su: Vojkan Jocić – saksofon, Saša Borovec – kontrabas, Janko Novoselić – bubnjevi i Luka Žužić na trombonu.

Ovaj sjajan spoj Rundekova baršunasta glasa i poetskih stihova s orkestralnom glazbom u jazz-revijalnom tonu nadopunila su dva glasa pratećih, a u pjesmi Wanadoo djelomično i vodećih vokala: Maje Rivić i Igora Pavlice. Zaigranost duha ovog tria pridobili su pozornost publike koja se dozirano gibala nošena bajkovitom glazbenom nedođijom JO HRT-a.

Za pjesmu Wanadoo Rundek kaže: “Mislim da sam ja još jedini kojeg znam da koristi AOL. A hotmail se stalno nešto kvari.. Općenito, sve te mreže u povojima gdje su ljudi stjecali prijatelje, braću i sestre diljem svijeta služile su za to. Ova pjesma izražava ono što se upravo događa.”

Na pjesmi Apokalipsa, Rundek se u posljednjim stihovima odvaja od mikrofona i promatra publiku stišavajući se i time ih pozivajuć na pjevanje. Publika odgovara skoro šapćući te prostorija biva nekoliko minuta ispunjena energijom zajedništva koju se doslovno, moglo napipati. Ovakvim gestama dokazuje kako je stvoren za scenski nastup, uz svakako dugogodišnje iskustvo i spoj njegove slike i prilike tokom izvedbe.

Šteta je sjediti na ovako fantastičnom spoju različitih žanrova glazbe i umjetnosti, osobito ako se radi o plesnoj glazbi. Stoga se nadajmo da će ovakva izvedba u budućnosti osloboditi publiku od statičnosti čija su koljena poskakivala za oktavom Rundeka i notama JO HRT-a.

Galerija fotografija

POSTAVI ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde