fbpx

-

Naslovna Reportaže Porto Morto u Zagrebu – nemojte biti kruti kad je žuti

Porto Morto u Zagrebu – nemojte biti kruti kad je žuti

Foto: Sarah Agić

Porto Morto mi je na koncertnoj „bucket listi“ već duže vrijeme ponajprije zbog svoje reference sa ansamblom i labelom JeboTon, koji sam pak jednom gledao ciljano, a više puta slučajno na zagrebačkim ulicama. Za one koji nisu upoznati sa JeboTonom, ponešto o istome i tome kako je nastao Porto Morto je ispričao Hrvoje u intervjuu za naš portal.

Pozitivne vibracije koje zrači JeboTon su jednostavne nevjerojatno zarazne, te sam očekivao kako se dobar dio tog filinga prelio i na koncertni nastup Porto Morta (Porta Morta? Porto Mortoa?). Nisam više ni sam siguran kako, no sve dosadašnje zagrebačke nastupe Porta sam uspio profulati. Idealan povod da konačno ispravim ovu nepravdu se dogodila sinoć u kultnom zagrebačkom KSET-u, za koji je Porto Morto najavio pomalo konceptualni „žuti“ koncert koji su bez većih problema – rasprodali.

Već početak koncerta i „Sajle“ su pokazale kako su mi „žute“ (get it?) slutnje bile potpuno opravdane. „Nemojte biti kruti, počeo je žuti“, ubrzo nakon početka je poručio frontmen Roko Crnić. Bilo je još podosta dobrih fora na sličnu šemu, pa smo tako pozdravili i ostale boje koje su ostale nepravedno zapostavljene na ovom „žutom“ koncertu (poput spektakularne tirkizne i smirujuće zelene), a bogatiji smo i za demonstrirani prototip jajeta sa bijelim žumanjkom i žutim bjelanjkom.

Poprilično je jasno kako među publikom bitno bolje ipak prolazi drugi album „Portofon“. Stvari poput „Sjedni“ i „Hodaj“ su čisti koncertni ziceri, dok je recimo „Bijeg“ izazvao totalnu euforiju i sing-along prilikom prvog refrena. Postava benda od čak osam članova i njihova telepatska veza i kemija omogućuje Portu da se nevjerojatnom lakoćom „šalta“ između žanrova. Jedan tren „povuku“ cijelu publiku na „headbanging“ kojeg se ne bi posramio ni RATM, da bi potom spustili u brzinu niže u nekakav surf-rock groove i potom napravili klimaks sa elektronskom kakofonijom. Sve ovo je Porto Morto u stanju napraviti u jednoj jedinoj pjesmi.

Iako možda i nije toliko bitno za sami koncert, jako mi je „upao u uho“ aranžerski talent samog benda. Svaka izvedba ima gomilu malih sitnica koje obogaćuju pjesmu, poput nekakve male neočekivane minijature na bubnju ili basu, ili naprimjer „upada“ Antuna (kojem je primarna vokacija u bendu trombon) kao sjajnog strastvenog back-vokala. Naravno, sve navedeno je prisutno i na albumima, no dosta bendova prilikom live izvedbi svojih pjesama pribjegava bitnom aranžerskom pojednostavljivanju. Ne i Porto Morto.

Nepotrebnih preseravanja sa bisom, odnosno forsiranih odlazaka, povrataka i dozivanja nije bilo, što je nešto što uvijek cijenim. Porto Morto je na bisu najavio kako je „žuti koncert“ završio te da će odsvirati još tri pjesme „za stare fanove“, te tako i bi. „Previše kraljeva“ sa prvog albuma je sjajno zaključila koncert koji je trajao upravo onoliko koliko treba.

Porto Morto je bend koji jednostavno ima sve. Uživo zvuče vrlo uvjerljivo, imaju dva autorski vrlo jaka albuma, izvrstan scenski nastup, karizmu i tonu zdrave zajebancije. Iako je fraza zaista već otrcana, na prvu se vidi kako se dečki u cijeloj priči primarno još uvijek vrhunski zabavljaju. Za pet godina ćemo vjerojatno sa sjetom pričati „lovačke“ kako smo gledali Porto Morto u KSET-u ili Tvornici – jer radi se o bendu predodređenom da u budućnosti rasprodaje puno veće prostore. Generacijskom bendu.

Najnovije galerije

Izdvajamo

Još zanimljivih tekstova
Odabrano samo za tebe