Jedan od najvećih festivala u regionu, Nektar OK Fest, otvorio je svoja vrata u NP Sutjeska. Veliku posijetu na festivalu obećavao je rekordni broj kampera koji su do četvrtka navečer, zauzeli sve pozicije u kamp dijelu koji je pripremljen za njih.

Od svog postojanja, festivalski program počinjao je u petak, ali u zahvalnost svim kamperima koji dolaze dan ranije na festival napravljen je presedan, te je četvrtak navečer bio rezervisan za Killo Killo Bandu i KOIKOI. Ubacivanje i četvrtka u program festivala bio je pun pogodak, što se moglo posvjedočiti velikom masom ispred Sky Cola Stage-u, koji se nalazi u samom centru kampa.

Line-up koji je skupljen za zvanični početak festivala bio je stvarno paklen. Kako to obično biva, dan počinje na Sky Cola Stage-u, na kojem u 14h izlazi beogradski bend Repetitor. Kroz svoj jednosatni program iznijeli su publici svoje pjesme koje je publika dočekala sa oduševljenjem, ali je falilo malo energije, veoma moguće zbog toga što prisutni nisu prepoznavali većinu reportoara benda.

Nakon Repetitora, uz kratku pauzu, na istu binu izlazi Kanda, Kodža i Nebojša. Prethodnih godina, KKN je nastupao kao jedan od headlinera na Main stage-u, ali ove godine ipak smo ih slušali na manjoj bini. Sunce koje je udaralo Olivera Nektarijevića i njegovu družinu, sigurno je smetalo da se oni sami unesu dovoljno u svaku pjesmu, ali je publika svom snagom dizala atmosferu čime je možda i nadomjestila blagi nedostatak energije na bini. Muzički, bend je zvučao odlično, uigrani, kao da razumiju jedno drugo u dušu. “Deveti život“, “Sve je stalo“, “Tajne letenja“, bili su neki od hitova odsviranih tokom njihovog nastupa.

Nakon KKN-a kreće duža tehnička pauza. Problem je bio neodrađena tonska proba koju TBF nije mogao uraditi zbog loše raspoređene satnice između bendova. Članovi benda se nisu pokolebali, te su kao dio tonske probe započeli freestyle koji je publiku digao na noge. Mladen Badovinac,vokal benda, plijenio je pažnju mnogih svojim načinom repanja. Nastup je započet pjesmama “UV zrake“ i “Esej“. Atmosfera koju pravi TBF, bez obzira koliko bilo publike, na kojoj bini da sviraju, nekako vas odvedu do Splita, gdje je bend i nastao. Svaka od pjesama ima svoj neki poseban “vajb“ koju publika potpuno razumije. Ono što drži atmosferu između pjesama, to je Mladenov smisao za humor. Hitove koje TBF ima, sigurno bi mogli nabrajati dugo, ali ono što je najzanimljivije među slušaocima TBF-a je da ocjenjujući pjesme, rijetko će se neko odlučiti koja mu je na broju jedan.

Kratko vrijeme između nastupa na Sensation Stage-u i Main Stage-u napravilo je pometnju u kampu. Dok neki pokušavaju malo odmoriti, već sa glavne bine stižu zvukovi koje pravi Kralj Čačka, te većina ipak odlučuje da zauzme najbolje pozicije ispred bine jer će ih poslije biti jako teško zauzeti. Lagano zagrijavanje uz pjesme kao što su “Spusti svetlost na put“, “Deda Mraz je švorc“, “Zemlja nije moj dom“, spremile su nas na ono što nas čeka nakon silaska Kralja Čačka sa bine.

Uslijedila je kratka pauza, publika se u sve većem broju skupljala ispred bine dok su tonci trčali po stejdžu da spreme sve za sljedećeg izvođača, Mile Kekina. Bez velike priče, Mile je, zajedno sa bendom, odsvirao blok od 3 pjesme, nakon kojih se obratio publici. Bez spominjanja imena grupe Hladno pivo, govorio je o svojoj prošlosti, i o onom šta možemo da očekujemo u njegovom daljem radu. Većina novih pjesama ima obrise Hladnog piva, ali uz blagi prizvuk irske muzike.

Iako većina nije znala novije radove, ritam koji sadrže pjesme digli su publiku na noge. Uz sve to, povremeno je ubacivao hitove Hladnog piva koji su pravili lom u publici. Bez svojih dugogodišnjih članova, Mile je napravio kolektiv koji jako dobro funkcioniše. Znala se naći i poneka greška, ali ništa strašno s obzirom da Kekin sam pravi takvu atmosferu da bi mu pozavidjeli i svjetski bendovi. Sve u svemu, Mile Kekin kao projekat će se očito još dugo vremena oslanjati na pjesme Hladnog piva, ali bi u nekom daljem periodu mogli postati sasvim samostalni. Publika je već na njegovom nastupu počela bacati piva i flaše na binu, što se nastavilo kroz dalji tok večeri.

Kako je noć odmicala, pogotovo poslije završetka nastupa Mileta Kekina, publika iz kampa, te ona sa jednodnevnim ulaznicama, počeli su da zauzimaju svaki slobodan prostor na velikom polju ispred bine. Legendarni Goran Bare i Majke, koncert su započeli pjesmom “Ljubav krvari“. Prvi dio koncerta obilježen je dugim psihodeličnim pjesmama, koje su popraćene Baretovim poznatim pokretima na bini kojima kao da se moli nebu. Ono što je novo na njihovim koncertima su snimci na velikim ekranima koje prate svaku pjesmu posebno. Do polovine koncerta svirane su pjesme koje većina nije znala, ali taj psihodelični zvuk kao da je sve paralizovao. Slušala se svaka izgovorena riječ, svaki krik koji je Bare između strofa pravio, te je sve izgledalo kao neka velika molitva. Drugi dio koncerta bio je potpuno drugačiji. Izvodile su se najpoznatije pjesme iz repertoara Gorana Bareta i Majki, kao što su “Mršavi pas“, “Put ka sreći“, “Budi ponosan“ ,“Teške boje“. Završna pjesma kojom smo se oprostili od Bareta, i on od nas, bila je “Ja sam budućnost“.

Za sam kraj, kao headliner prve noći OK Festa, slušali smo pjesme Zabranjenog Pušenja u izvedi legendarnog DR Nele Karajlića. Uvod pjesme “Šeki is on the road again“, trajao je poprilično dugo što je bio uzrok raznošenja opreme koju tonci nisu stigli izvući sa bine. Nakon 3-4 minute mogli smo načuti prve taktove pjesme nakon kojih, na potpuno oduševljenje, izlazi Nele. Izmiješan repertoar u odnosu kada je svirao prošli put na istom mjestu, posljedica je “sukoba“ između autorskih prava sa Sejom Sexonom, te su izvođene samo pjesme koje je napisao Nele. Prije izvođenja pjesama “Dan Republike“, “Od istorijskog AVNOJ-a“, dotakao se Nele historije, spominjući uglavnom bitku koja se odvijala prije 80 godina na prostoru na kojem su svi sinoć bili okupljeni, na što je publika reagovala velikim aplauzom.

Redali su se hitovi “Tri ratna havera“, “Kanjon Drine“, “Nedjelja kad je otiš’o Hase“, a zasigurno da će par djevojaka ovaj koncert pamtiti jako dugo jer ih je tokom izvođenja pjesme “Djevojke kojmia miriše koža“, Nele pozvao na binu i napravio ženski hor. Harizma koju Nele ima, te dizanje publike na noge tokom koncerata, dobitna su kombinacija da čak i oni koji ne znaju pjesme osjete atmosferu koju pravi Nele i njegove pjesme.

Poslije pjesama “Balada o Pišonji i Žugi“ i “Bos il’ hadžija“, uslijedila je “Ženi nam se Vukota“, koja je najavljena kao posljednja pjesma za ovaj nastup Neleta. Tonci su pustili pozadinsku muziku kojom je ozvaničen kraj nastupa, ali Nele ne bi bio Nele da mu u trenutku ne padne neka ideja na pamet. Dok muzika svira na ozvučenju, Nele vraća svoj bend na binu te najavljuje pjesmu koju kako kaže ne pamti kada je posljednji put svirao, u pitanju je “Ja nisam odavle“. Spominjao je često da su svi koji su došli na Tjentište privilegovani jer mogu biti par dana u netaknutoj prirodi, a da pritom uživaju u muzici.

Već danas nas čekaju novi nastupi, a headliner noći je Konstrakta, koju mnogi nisu imali prilike čuti uživo, što će biti još jedan plus u atmosferi koja nas očekuje večeras.