Drugi dan OK Festa na Tjentištu, nastavio se u istom ritmu. Neki se poslije napornog dana odmaraju, dok neki obilaze spomenik “Dolina Heroja“, koji na ovoj lokaciji kao da drži mir i nadgleda sve prisutne.

Festivalski dan je, kao i prethodni, raspoređen po istim satnicama. Bez pauze od 14h do 5 ujutro. Za većinu pravih rokera, set lista je bila nešto siromašnija nego prethodnog dana.

Otvorenje drugog dana festa pripalo je novosadskom bendu Obojeni Program. Kao i prethodnog dana, publika za prvi bend nije bila zainteresovana, te je prostor ispred Sky Cola Stage-a bio poluprazan. Za bend koji nastupa više od 40 godina, koji je navikao na sve uslove rada, to nije smetalo da svoj posao obave profesionalno. Što bi rekao Nele prvog dana kada je na binu doveo par djevojaka: „Hajde sad se vratite na posao, pa da i ja nastavim sa svojim.“

Bend je zvučao odlično, kao i Del Arno Band koji je bio poslije njih, ali publika ipak nije najbolje ispratila nastup. Za razliku od Obojenog Programa, Del Arno je muzički totalno drugačiji, te je donio širi spektar izražaja. Tokom drugog dijela nastupa, publika se ipak polako počela skupljati i zauzimati, kako betonski dio ispred stejdža, tako i brdo koje se nalazi malo dalje. Del Arno je, kako neki tvrde, najdugovječniji reggae bend na prostoru Jugoslavije, ali energijom mogu da zasjene dosta mlađih bendova, koji bi trebali učiti zanat od stare garde koja odolijeva vremenu. Pravi trenuci kada se treba obratiti publici, kada ih uključiti u pjevanje, sve je to uspio Del Arno Band u svom nastupu.

Kao završni bend drugog dana festivala na Sky Cola Stage-u, bio je Elemental. Već prije izlaska samih članova benda na binu, publika je zauzela sve pozicije ispred stejdža. Hip-hop ritam koji je osnovica njihovih pjesama, tjerao je na ples i one koji nisu znali pjesme. Cijeli bend, kao kolektiv je praznio sebe na bini, trošeći veliku energiju. Publika je reagovala na svaki pokret članova benda, što je uz plesni ritam njihovih pjesama, dobitna kombinacija za odličnu atmosferu. “Goli i bosi“, “Priroda i Društvo“, bile su završne pjesme kojima je završen jedan od boljih nastupa u kamperskoom dijelu festivala, a s obzirom kakav je bend u pitanju, vjerujem da bi još bolju atmosferu napravili na glavnoj bini.

Završetkom muzike u kampu, automatski se sve prebacuje na glavnu binu, na kojoj svoj nastup započinje Artan Lili. Kako sunce nije bilo ni blizu zalaženju, mnogi od kampera su radije sačekali zalazak sunca da se upute prema daljim muzičkim tokovima koji su pripremljeni za drugu noć OK Festa.

Idući izvođač koji nas je odveo u subotnju noć, bila je Konstrakta. Mnogo se očekivalo od njenog nastupa, jer mnogi u publici su Konstraktu slušali prvi put. Originalni izražaj koji koristi ona, svima je do Eurovizije bio nepoznat, što je bio razlog da se njen nastup čuje u cjelini. Bend koji stoji iza Konstrakte, radio je kao sat. U svakom trenutku znali su šta rade, da li je mahanje rukama, skakanje u ritmu, ili prepuštanje scene Konstrakti. Naravno da je publika, bez obzira na sve ostale pjesme, čekala njen najveći hit koji ju je i odveo na Euroviziju, “In Corpore Sano“.  To je bila ujedno i posljednja izvedena pjesma na Konstraktinom nastupu. Većina pjesama je imala jako pjevljive melodije koje su se brzo pamtile, te su svi završetkom pjesama uglavnom znali barem refren pjesme.

Na mostu koji dijeli kamperski, i glavni dio festivala, napravile su se dvije kolone. Na jednoj su bili oni koji se vraćali u kamp, a drugi oni koji su išli na nastup Bombaj Štampe. Jedan od pokretača Top liste nadrealista, Branko Đurić-Đuro, laganim koracima se kretao binom, okačio gitaru oko vrata, i započeo taktove pjesme “Nije nas bilo dugo“. Tokom nastupa Bombaj Štampe krenule su letiti flaše piva po bini, na što je Đuro šmekerski odgovorio: “Hvala za pivo, baš sam se osvježio“. U tom trenutku počinju da lete projektili piva po publici. Često se dešavalo da Đuro proguta par riječi pjesme jer nije pjevao dovoljno blizu mikrofona. “Trese, lupa, udara“, “Nedim“, “Često poželim“, bili su hitovi koje su odsvirane jedna za drugom. Rock ritam koji obilježava cijelu karijeru benda, publiku je dizao na noge, iako se na bini i nije dešavalo nešto specijalno. “Pali se na guranje“, “Bolje letim sam“, zatvorile su Štampin nastup na ovogodišnjem OK Festu.

I jedno od najvećih regionalnih imena, Gibonni, kojeg je publika čekala cijeli dan, izašao je na scenu sa jednim od najgrandioznijih bendova na festivalu. Manji broj publike bio je na njegovom koncertu nego na prethodnoj noći kada su svirali Goran Bare i Nele Karajlić, ali atmosfera koja je napravljena nije se mogla porediti sa prethodne noći. Dizao je publiku na noge silazeći u masu, i davajući mikrofon djevojkama koje su pjevale stihove pjesama. Najveće iznenađenje bilo je kada je Gibonni preskočio ogradu i došao do ograde gdje je postavljena mikseta, koja je totalno na drugoj strani polja ispred bine. “Zlatne godine“, “Tempera“, bile su najduže odsvirane pjesme, koje su trajale preko 10 minuta. Koncert je trajao duže od planiranog, jer kako kaže da nije svirao nikad pred boljom publikom. Odužio se koncert preko pola sata od planiranog jer je Gibonni bio oduševljen ambijentom, publikom, i atmosferom koja se napravila na koncertu. Završetkom koncerta Gibonnija, priveden je i drugi dan festivala na Tjentištu.