Sasvim novo okruženje ovaj put, četvrti po redu za Mark Lanegan Band u Zagrebu, pokazalo se kao zanimljivo i neobično, no ne i najsretnije rješenje za predstavljanje novog albuma.
Već sa The Faye Dunaways publika okupljena u petak naveče u prostoru galerije Lauba se nije mogla koncentrirati na ‘zvuk iz bunara’, što se nastavilo i sa bendom Dukea Garwooda, koji na svu sreću pred kraj svirke ipak uspijeva dobiti kakvu takvu reakciju publike; činilo se da je ipak visina i dubina samog prostora ‘pojela’ njihov mračan a mekan i nježan zvuk Garwoodove gitare.
Izlaskom MLB na scenu i sa prvim taktovima pjesme When your number isn’t up, žamor prestaje i njegov bariton primjetno osvaja nešto manje od dvije tisuće ljudi. Sa Gravedigger’s song u kojoj se priključuje bubnjar, atmosfera se podiže a Mark ostaje prepoznatljivo ‘živ i energičan’ na svojstven način. Njegov glas malo je reći savršen, sjajno vlada svakom izvedenom pjesmom i čini se kao veliki perfekcionist u izričaju. Harvest Home i Floor of the Ocean, nove su pjesme sa albuma „Phantom Radio“, i odlično su zvučale nakon starih Ode to Sad Disco i Gray Goes Black.
Dizao je i spuštao publiku hitovima, žestokom Quiver Syndrome pa usporenom One Way Street, koja nas je vratila petnaestak godina unatrag kada je surađivao sa Duffom McKaganom (Guns N’ Roses) i bivšom suprugom Wendy Rae Fowler. Savršeno posložena setlista priuštila je publici zadovoljenje jer smo uistinu mogli čuti presjek opusa ovog umjetnika iz mraka. Svjetlo na sceni, vjerujem na zahtjev samog izvođača, bilo je namješteno taman tako da publika zbilja usmjeri svu pažnju na zvuk unutar ove velike konceptualne galerije, gdje se inače publika služi drugim osjetima. Sa Hit the city, Riot in my house i Sleep with me, koncert je doživio vrhunac, a publika ispijajući svoja pića u već dobrano zagrijanoj galeriji glasno pjevala i pozdravljala svaku odrađenu pjesmu.
Putovanje svemirskim metamfetaminskim bluesom trajalo je sat i pol, kada se veliki Mark odjavio izlaskom na bis sa Metamphetamin blues, I am the wolf i The Killing Season. Nakon kocerta, kako je najavio Markov gitarist, publika je mogla dobiti svoj primjerak novog uratka, fotografirati se s njim ili ga samo pozdraviti i vidjeti izbliza pod nešto više svjetla nego je to bilo moguće na sceni.
Naravno, da je potrajalo još toliko vremena, ne bi nam bilo dovoljno, jer očito je da ga se publika zaželi iz godine u godinu sve više.
