-

LA Open Air: Na kraj sela žuti bar

Jayus Jazz, foto: Petar Jovanović
Jayus Jazz, foto: Petar Jovanović

Usled nedostatka svirki lokalnih bendova na otvorenom, niška ekipa se organizovala da oslobodi svoj DIY potencijal i ostvari jednu takvu manifestaciju. Odabrana lokacija je bio Sunshine Bar u naselju Lalinac, udaljen desetak kilometara od centra Niša i čak je bilo objavljeno kako sa najmanjim troškom doći do tamo. Bilo je najavljeno šest bendova, sa DJ podrškom na kraju. Izvođači večeri su bili: Jayus Jazz, Honey Rider, Good Ol’ Bastards, Plastic Sunday, Plavo i Dok7.

Honey Rider
Honey Rider

Obligatorno razvlačenje oko nameštanja i tonske je pomerilo satnicu sat vremena (prvi bend je bio predviđen u sedam). Doduše, i samo kašnjenje dolaska posetilaca je poništilo to kao lošu stvar. Uz poslednje zrake na horizontu, pod plaštom tmurnih gustih oblaka, prvi su zasvirali Jayus Jazz, postavljajući atmosferu. Ovaj niški džez trojac postoji od 2013. godine i nastao je kao sešn projekat, da bi se vremenom kasnije razvile i autorske ideje, kao i povremene live kolaboracije sa Markonjerom. S obzirom da se Nisville maltene tek završio, Jayuss su vrlo lepo nadovezali vajb i zagrevali ljude koji su se još uvek privikavali na hladnoću koja se motala. Samo da je bilo duže od pola sata, no dobro.

Goor Ol' Bastards
Goor Ol’ Bastards

Honey Rider su preuzeli ulogu tačno u 21h i pohvalili ljude koji su izdvojili vreme da se organizuju i dođu do žute kuće u sred kukuruza (a jesmo mrcine ovde, stvarno), kao i bendove koji su došli iz svojih gradova. Prvu pesmu su ponovili jer se negde na pola iste zagrcnulo gitarsko pojačalo. Problem je neverovatno brzo bio sređen i veče se nastavilo. Već poznat repertoar je došao kao obnova gradiva koje se dobro zna.

Nešto malo pre 22 časa, knjaževački Good Ol’ Bastards su zasvirali, treći put po redu kako se puštaju do niškog okruga. Repetirali su i izrešetali svoj materijal sa EPa koji su u prošloj poseti ispromovisali, kao i ostatak pesama iz rezerve. Ne znam da li je bilo do razlaganja žestine u jetri ili je, ipak, u pitanju brujanje stonerske distorzije, ali njihov zvuk jednostavo greje. Broj publike je u to neko vreme dostigla brojčani vrhunac i sve je ličilo na rokersku žurku (plus bazen!).

Plastic Sunday
Plastic Sunday

Odavno poznati domaćoj publici a i šire, sledeći na redu su bili Plastic Sunday. Možda i previše poznati, jer se osetilo zasićenje od strane posetilaca, uprkos najdužoj kilometraži nastupa benda. Pažnja je više bila usmerena na socijalizaciju i obrtanje nove ture pića. Odsvirali su u kombinaciji pesme sa svoja dva studijska albuma, u nastupu koji je trajao otprilike pola sata.

Usledila je malo duža pauza u sledećoj smeni i nameštanju. Prvenstveno zato što su momci iz kruševačkog tria Plavo poslednji stigli na festival. Po svim merama najjači bend večeri, što po tehnici, što po punoći zvuka. Nastup koji je trajao kao školski čas, provozali su slušaoce kroz svoju priču kolizije unutrašnjih emocija i univerzuma.

Plavo
Plavo

Svakako treba pohvaliti veštinu svakog muzičara koji je zasvirao te večeri, jer pored pomenutog problema sa pojačalom, jedini nedostatak u organizaciji je bilo odsustvo svetla na bini (koja je zapravo terasa).

Poslednji nastup su obeležili Dok7 punx. Videvši koliko je sati (više metaforički), skroz su u drugarskom duhu odradili nastup za preostale ljude u publici jer se u međuvremenu dvorište vidno ispraznilo. Kao dodatak ubrzavanju za fajront ubacili su se i oblaci koji su onako na sitnu pakost počeli da fajtaju kišicom. Punxi su u fazonu „Aj da se prozezamo i završimo“ prosvirali svoje pesme, koje su prošarali dobacivanjima fora i šala što sa publikom, što među sobom.

Na žalost, zbog te kišice a i pražnjenja, DJ seta nije bilo. Taksi se deli, tako da ako jedan ili dvoje iz ekipe moraju da pale, radi princip „svi za jednog“. Kraj večeri je bio u pola dva.

Dok7
Dok7

U suštini, poenta je bila druženje i promocija. S obzirom da su se ljudi iscimali da se mrdnu iz grada i pojave se u solidnom broju (nije bilo puno ali pošto smo mrcine, bilo je dovoljno), veče je dobro prošlo. Treba nastaviti ovakvu organizaciju opet, po mogućstvu bar dva-tri puta godišnje. DIY svirke imaju svoj poseban šmek i imam utisak da je to ovde itekako potrebno da postoji. A mogao bi da se nekada overi i bazen, na neko toplije vreme.

publika