
Ovogodišnji Koncert Godine imao je sve: sjajne izvođače, raznovrsnu muziku i energičnu publiku. Koliko god da su bendovi koji su nastupali različiti u gomili stvari, u jednom su isti: oni su ti koji u mračnim vremenima drže upaljena svetla za publiku koja zna da ceni iskrenost i kvalitet. Skupljeni zajedno od strane tradicionalne manifestacije, ovi muzičari su sinoć učinili novosadski Spens centrom sveta.

Po rasporedu, koncert je počeo svirkom Putrid Blooda, benda koji svoj nastup zaslužio pobedom na festivalu Nove snage rokenrola. Na početku, bend je poželeo dobrodošlicu publici, da bi potom počeli da sviraju „Rođen za pakao“, „Silovanje“ i druge pesme sa njihovog prvenca „Absolute Profit“. Publika je najbolje prihvatila i zajedno sa bendom otpevala pesmu „Pokvaren do srži“.
Energija u hali raste kada se na sceni pojavljuje Piknik, bend koji godinama svojim sarkastičnim tekstovima zabavlja publiku. Gos’n Bandar i ekipa u radničkim odelima predstavljaju ugnjetavanu radničku klasu i govore o problemima običnog čoveka. Piknik su odsvirali nekoliko pesama, među kojima su se našle i „Kriza“, „Automehaničar“, „Devolucija“ i „Idiotizacija“.
Malo drugačiji zvuk donosi Ničim Izazvan sa pesmama „Beskućnik“, „Dalijev brk“, „Rekla je“, „Glas“, „Odlaziš“ i „O tebi“. Važno je napomenuti da je, iako se ovaj bend prilično razlikuje od onoga što bismo očekivali da vidimo na Koncertu Godine, bio jako dobro prihvaćen od strane publike, i da su i metalci i pankeri sa njima rado pevali.

Oko 18h počelo je da pristiže sve više publike, kada sa svojim nastupom počinje i Artan Lili uz pesmu „Nije teško kad se mora“. Nastavili su svirku sa „Najbolje što znam“ i „Ako stanemo tu“. Na koncertu je premijerno predstavljena nova pesma „Samo ja“, a sudeći po tome kako je primljena od strane mase, očekuje se da će postati veliki hit. Frontmen benda, Bojan Slačala, pozvao je publiku da pođu zajedno u noć, nakon čega je počela dobro poznata pesma „Novi zvuk u gradu“. Još jedna nova pesma na repertoaru bila je „Ono što te neće“.
Posle sastava Artan Lili, prelazi se na malo žešće tonove, pa se novosadski pankeri već guraju u prve redove i spremaju za šutke. I to sa dobrim razlogom. Mortal Kombat su napravili odličnu svirku, koja je polako počela da opravdava reklamu Koncerta Godine „SPENS će biti tesan“. Pa, SPENS je postao jedna velika šutka na koju je padala kiša piva. Nakon pesme „Evrovizija“, frontmen benda, Kriki, zahvalio se organizatorima na pozivu i poručio da je jedva čekao da dođe. Svirka se nastavila uz pesme „Nemoj biti emo“, „Post’o sam metalac“, i druge.

Nakon Mortal Kombata, publika je pozelenela – ne od muke već od Irske. Orthodox Celts su još jednom doneli duh te vesele zelene države na Koncert Godine, kojim su naveli ceo SPENS da skače u ritmu. Ipak, zna se da gde su Orthodox Celts, tu je i njihova verna baza fanova, pa su se oni u prvim redovima najviše isticali. Bend je publiku obradovao sa numerama poput „South Australia“, „Irish Rover“, „Drinking Song“ i „Far Away“.
Nešto posle 20h na binu izlaze Darkwood Dub sa pesmom „Kolotečina“. SPENS se polako puni, atmosfera postaje sve suprotno od kolotečine. Podjednako dobro su prihvaćene sve pesme koje je bend izveo, tako da aplauzi nisu izostali ni za „Dišem“, „Stvarnost“, „Dorćolac“, „Nedaleko odavde“, „Zapremina tela“ i ostale.
U 21h se mogu videti dugački redovi ispred ulaza na SPENS, u garderobi više nema mesta za jakne, a kroz masu je gotovo nemoguće progurati se. Pravi nered. Ali to nije problem kada mu se da ritam. Svirka Ritma Nereda izazvala je pravu ekstazu u publici, a pauza između šutki nije bilo. Pauze su za slabiće. Svirku su počeli pesmom „Divan dan“, a kasnije su se mogle čuti i „Hiljade“, „Boje se“, „Ne“, „Deset godina „ i „Put beznađa“.

Sad uzmite svu energiju koja se mogla osetiti na Ritmu Nereda i svim prethodnim bendovima zajedno i pomnožite sa hiljadu. To su bili Goblini. Šabački pankeri su započeli svirku pesmom „Luna“, a nastavili sa hitovima kao što su „Deca iz komšiluka“, „Cipjonka“, „Splet okolnosti“ i „Kao da“. Pauze između pesama bile su ispunjene Golubovim buntovničkim porukama, poput „Ne bojte se ničega! Izađite na ulice, bićemo sa vama! Nema više čekanja!“, koje su dodatno pojačale hiljade glasova u hali i izazvale lavinu „prijatnih“ pozdrava na račun vlade Srbije i njenog predsednika. Bilo je i mirnijih „ljubavnih“ momenata, kao što je „Anja, volim te“ koji su podjednako ispraćeni šutkama. Za kraj, Golub je poručio: „Neka se plaše oni vas, a ne vi njih“. I tada više niko nije mislio da je sam, jer, zaista „Ima nas gomila“.
Atmosfera prelazi od užarene u prilično zagrejanu kada instrumente u svoje ruke preuzimaju Partibrejkersi. Publika je uživala u izvedbama pesama „Put“, „Sirotinjsko carstvo“, „Ono što pokušavam“, „Rođen loš“ i „Hipnotisana gomila“. Negde na pola nastupa Cane se obratio publici govoreći: „Super je što ovo postoji! Plus za Novi Sad“. Sledi pesma „Kreni prema meni“, i, najbolje prihvaćena, „Hoću da znam“. Partibrejkersi završavaju nastup numerom „Kako je teško bez tebe“.

Hrvatski pankeri Hladno Pivo dobili su posebnu najavu. Naime, momci iz Državnog posla izrazili su želju da ih najave, jer su i sami veliki fanovi Hladnog Piva. Dejan Ćirjaković (Boškić) upitao je publiku „Koliko vas je? Ima li vas 10 hiljada? Ako ima, onda ima nade za nas i našu decu.“ Nakon toga na binu izlaze Mile i ekipa, pozdravljaju se, objašnjavajući da neće puno pričati, jer vremena za muziku je iovako malo. Nastup počinju pesmama „Carstvo pasea“ i „Kaže stari šta nam fali“. Mile je ipak morao da prozbori koju sa publikom pa je podelio jednu od svojih najvećih muka te večeri: „Fali mi žena u bekstejdžu. Sve sami muškarci. Gde su nestale žene iz rokenrola“. Svirka se nastavlja sa pesmama sa novog albuma „Žena“ i „Dibidus“ i tada je već postalo očigledno da će malo onih starih biti zastupljeno, što je u nekoj meri razumljivo jer je Koncert Godine stanica na njihovoj turneji povodom promocije albuma. No, jedna pesma sa novog albuma izazvala je pravi vatromet u publici, a to je „Mojoj majici“. Razumljivo, jer je na istu binu smestila dva najveća imena pank muzike u regionu Mileta Kekina i Goluba. Publici, ipak, nisu mogli uskratiti pesmu „Bubašvabe“. Neke od narednih pesama bile su „Firma“, „Na ovim prostorima“, „Sreća“, „Samo za taj osjećaj“ i „Vjeruj u mene“.
Oko dva posle ponoći Koncert Godine se završava i ljudi se polako razilaze, pomalo umorni, pomalo izudarani, ali nikako razočarani. Imali su priliku da čuju neke od najboljih bendova na ovim prostorima i da uživaju u gotovo 10 sati kvalitetne svirke.