-

NaslovnaReportažeJosipa Lisac - virtualni koncert za Valentinovo

Josipa Lisac – virtualni koncert za Valentinovo

Josipa Lisac Sava Centar Beograd
Foto: Arhiva

Za mene osobno, „virtualni“ je vjerojatno jedan od zadnjih pridjeva koje želim vidjeti kraj riječi „koncert“. Više volim vidjeti „rasprodani“, „intimni“ ili „natrpani“. Pa čak i loša piva za tri eura i nepridržavanje satnica na festivalima koja su me nekad beskrajno iritirale – iz ove novo(ne)normalne perspektive se čine davnom lijepom uspomenom.

U trenutnim okolnostima mislim da su bilo kakvi koncerti pa makar bili i takvi – virtualni – puno bolji nego potpuno utapanje u stanje apatije i čekanja nekih boljih vremena (kojoj je sklon jedan dio naše scene, pogotovo u okruženju društvenih mreža). Pogotovo treba pozdraviti što se na potez održavanja virtualnog koncerta odlučila i naša muzička institucija „starije garde“ u punom smislu te riječi – Josipa Lisac.

Vanjske okolnosti su se u zadnjih godinu dana bitno promijenile, no sami Josipin koncert u ovo vrijeme je kao i uvijek bio posvećen Josipinoj neprežaljenoj ljubavi Karlu Metikošu. I slavljenju ljubavi, kako je i sama Josipa više puta rekla na koncertu.

Lijepo iznenađenje je došlo odmah na početku koncerta uz izvedbu „Što me čini sretnom“ koju Josipa, na moju žalost, inače izvodi poprilično rijetko. Starije numere su općenito izvedene većinom u „jazzy“  i bitno usporenim aranžmanima u kojima je najviše dolazila do izražaja instrumentalna virtuoznost članova benda. Meni je najviše „upala u uho“ kemija između Davora Črnigoja na basu i Tonija Starešinića na klavijaturama (usput – u koliko bendova stigne svirati ovaj čovjek?) koji savršeno nadopunjuju jedan drugog nekom nevidljivom telepatskom vezom, no bilo je tu mjesta i za zaista virtuozne solo dionice Elvisa Penave na gitari i Borne Šercara na bubnjevima.

Općenito, svakome tko ovih dana pogodi koncerte Josipe Lisac mora biti jasno da se Josipa i njen prateći bend ne libe temeljitih rearanžiranja pjesama u nastupima uživo. Kod nekih pjesama mi je takav pristup „sjeo“ („O jednoj mladosti“ je dodatno dobila na ekspresivnosti i emociji), dok sam kod nekih izvedbi ipak poželio čuti nešto bliže originalnoj snimci. Kod izvedbe „Gdje Dunav ljubi nebo“ se originalna struktura pjesme izgubila, što je po meni poprilična šteta.

No sve u svemu, izvedene pjesme su dale vrlo dobar presjek Josipine bogate karijere. Ako nekome i nije sjeo sporiji ritam nekih pjesama, sigurno je došao na svoje kod „Hir, hir, hir“, „Ležaj od suza“, i „Ispočetka“ koje su „otprašene“ u verzijama koje su ipak puno bliže originalnima.

Josipa Lisac Sava Centar Beograd
Foto: Arhiva

Veliki dio Josipinog nastupa je njena simpatično ekscentrična pojava i nevjerojatna teatralnost kojom je u stanju ispričati uvodne crtice za svaku pjesmu i doživljaje iz svog života. Tako nam je Josipa priznala kako zapravo već neko vrijeme ima planove za virtualno druženje, no eto – jedan šišmiš koji je proletio je ipak to malo ubrzao. Za razliku od „običnih“ koncerata u kojima sama prisutnost četveroznamenkastog broja ljudi dodaje tenziju, u ovom online formatu je ipak bilo mjesta i za par intimnijih trenutaka. Tako je Josipa između pjesama čitala poeziju Side Košutić, a bend je u jednom trenutku iznenadio Josipu sa buketom crvenih ruža za što se i nazdravilo šampanjcem.

Moram priznati da dosad nisam znao za tu činjenicu – no povod za to je bio Josipin rođendan koji u nevjerojatnoj kozmičkoj slučajnosti (ili nečijoj namjernosti?) pada od svih mogućih datuma – baš na Valentinovo.

Za razliku od nas u „gledateljstvu“ koji smo koncert gledali u razno-raznim pristojnijim i manje pristojnim izdanjima na kauču, kod Josipe ni u ovom formatu druženja nije bilo mjesta za opuštanje.  Josipa je kao i uvijek pomiješala eleganciju te svoju poznatu modnu vrckavost u jedinstveni scenski prepoznatljivi brend. Decentna crvena pozadina „pozornice“ u kombinaciji s crnom pojavom Josipe i benda je odavala dojam ugođaja barova filmova iz 40-tih godina prošlog stoljeća.

Nadam se da će se pojam „virtualni koncert“ vrlo brzo zaboraviti te da će mi pisanje „reportaže“ s takvog hepeninga za pola godine biti samo zanimljiva crtica i anegdota. No dotad – veliko hvala svim uključenima na ovim hrabrim online projektima koji nas podsjećaju na neke emocije i doživljaje koje smo možda već i nenamjerno pomalo zaboravili. I da se imamo čemu veseliti u mjesecima i godinama koji slijede.

Josipa Lisac Sava Centar Beograd
Foto: Arhiva