Ovogodišnje 11. izdanje INmusic festivala započelo je bez kiše. Je li ovo nekakav znak ili nije tek ćemo vidjeti. Kao i svake godine i ove je festival okupio mnoge strance, ljude svih dobnih skupina i neka poznata lica. Nažalost, prvi dan je sadržajno bio nešto lošiji, ali to će se, nadamo se, nadoknaditi u iduća dva dana.
Jake Bugg, Britanac od samo 22 godine, dobro se snašao na Main stageu zagrebačkog Jaruna. Započevši s nizom akustično odsviranih pjesama sve je više privlačio publiku. Najviše pažnje dobili su njegovi hitovi „Messed Up Kids“, „Slumville Sunrise“ i „Lightning Bolt“, kao posljednja izvedena pjesma. Jake je više-manje uspješno prebacivao s polaganih na brže pjesme. Upravo je zbog polaganijih pjesama zvučao dosadnjikavo, ali vjerna publika iz prvih redova, u većini mlađe generacije djevojaka, popratila ga je pljeskom. Solidan nastup, ali nije najsretnije izdanje za festival, a kamoli za INmusic.
Odmah nakon Jakea Bugga, na OTP World stageu nastupili su Django Django. Ponovno Britanci, ali ovoga puta radi se o art-rockerima. Dok je Jake bio pomalo monoton, Django Django su bili upravo suprotno. Odmah su svojim energičnim nastupom privukli publiku, a dio energije prenijeli i na njih. Oni u zadnjim redovima zabavljali su se jednako dobro kao i oni u prvim. Svojom instrumentalno-psihodeličnom glazbom bend je pokazao kako se to radi. Konstantno su pozivali na još više dobre vibre i pozdravljali Zagreb. S obzirom na obećanje kako će ponovno doći u Zagreb, željno očekujemo novi susret.
Na trećem, takozvanom Hidden stageu popratili smo i hrvatsku electronic-jazz kombinaciju koja u zadnje vrijeme privlači sve više pažnje, a riječ je o sastavu Chui. Oni su još jednom, na najbolji mogući način, potvrdili kako je hype u potpunosti opravdan. Izvanredna svirka i izvedba, nekonvencionalna glazba i jako dobar zvuk još jednom su oduševili i veseli nas vidjeti u kojem će se smjeru dalje kretati njihov glazbeni put.
Došlo je tako vrijeme i za headlinere prvog dana, ako projekciju filma uz pratnju live benda možemo tako nazvati. Gutterdammerung, najavljivan kao audio-vizualni spektakl, nije dorastao zadatku da čini glavnu atrakciju i vrhunac jednog festivalskog dana, pa smo tako pred glavnom pozornicom u udarnom terminu svjedočili vjerojatno najmanjem broju publike u povijesti INmusica. U nekim drugim okolnostima stvari bi možda drugačije izgledale, ali random coveri Black Sabbatha, Nirvane i Deftonesa benda koji se cijelo vrijeme nalazi iza platna, jednostavno nisu bili headlinerski materijal, a situaciju povremenim pojavljivanjem ispred platna nije mogao spasiti ni Henry Rollins, čija uloga u cijelom nastupu nije potpuno jasna. Nakon svega ostaje poprilično mlak dojam i pitanje zašto se festival razvodnjava na tri dana kada očito nema dovoljno kvalitetnih izvođača koji bi privukli značajniji broj publike i ponudili kvalitetniji sadržaj, kao što će to (nadamo se) biti slučaj s druga dva dana.
Nakon Gutterdammerunga na glavnoj pozornici, ponovno smo se uputili na Hidden stage kako bismo vidjeli Pennywise, jedinu naznaku punk-rocka u lineupu ovogodišnjeg izdanja festivala. Njihov nastup je uglavnom pratila publika koja je na festival došla isključivo zbog njih, prostor ispred pozornice je bio ugodno popunjen i sve je bilo spremno za pravu punk-rock feštu. Uzbuđenje je ubrzo splasnulo jer su Pennywise imali poprilično loš zvuk, posebice gitara. Fanovi su skakali, pravili mosh pit i zabavljali se, ali ostatak je uglavnom popratio nastup bez značajnije reakcije i možemo reći kako bend njihovog kalibra nije ispunio očekivanja.
Prvi dan festivala nije pretjerano oduševio mnogobrojnu publiku pa danas očekujemo popravni. Večeras će tako nastupiti zvijezda večeri, a možda i cijelog festivala Florence + The Machine, energični Skunk Anansie, britanska senzacija Barns Courtney te od naših snaga Kawasaki 3p i Gretta. Nadamo se, ponovno bez kiše.
