Mali dalmatinski grad Omiš ovih dana je bio glavno poprište glazbenih događanja ne samo u gradu, već u Hrvatskoj. Radi se o prvom gitarističkom festivalu ovakve vrste u Hrvatskoj, gdje smo vidjeli stvarno mnogo zanimljivih glazbenih stvari kroz natjecanja, koncerte i radionice. Događaj dobiva veći značaj ako uzmemo u obzir da u Omišu ovakvih stvari itekako fali, pa je ovo svakako velika promocija za sami grad te za same aktere cijele priče. Sve se odvijalo u omiškom hotelu „Plaža“. Krenimo redom po danima osvnuti se na najbitnije trenutke.

Prvi dan (utorak)

Prvi dan (bolje rečeno večer) bila je rezervirana za domaće mlade bendove, pojačani splitskim heavy metalcima Stimulansima. Ovo je bila odlična prilika da se anonimni dečki od kojih većina nikada nije niti imala nastupe uživo, pokažu pred svojom publikom i iskoriste svoju šansu za nastup. Ovo u principu nije spadalo pod Omiš guitar fest u pravom smislu te riječi, već je ovo naknadno ubačen dan, upravo kako bi se zagrijala atmosfera i kako sam već prije napisao, dala šansa mladim anonimnim bendovima. Osvrnuti ćemo se kratko i spomenuti ih.
Prvi su probili led Speed Limit, bend iz obližnjeg Dugog Rata. Između ostaloga odsvirali su poznatu stvar od Iron Maidena „Hallowed be thy name“. Svi bendovi su na raspolaganju imali oko pola sata, pa su nakon prvih otvarajućih pola sata svirke na red došli domaći bend Blade, gdje izdvajam izvođenje stvari „A ti još plačeš“ od Majki. Svi domaći bendovi ove večeri su svirali obrade pjesama. Od tih bendova najviše se izdvojio slijedeći bend G Marks The Spot, predvođeni raspoloženim vokalom Franom Rogošićem. Šaljivo su otvorili svoj nastup sa soundtrackom serije „Malcolm u sredini“ što je nasmijalo sve prisutne. Svakakvih obrada je bilo na repertoaru, a dodatan zanimljiv zvuk svemu je davala truba. Izdvajam „Are you gonna be my girl“ od benda Jet i završnu „Billy Jean“ od Jacksona. Dalje su na red došli najmlađi bend Adrenalin, koji su pomalo šokantno svoj nastup počeli Vucinom „Tražena si roba u gradu“ a još se tu primjerice našla i prava rokerska „Treba mi nešto jače od sna“ od Opće Opasnosti.
Kraj večeri su obilježili splitski bend Stimulans, koji su nažalost svirali pred najmanje ljudi, svega 15-tak, vjerojatno zbog sveprisutne mikrofonije i jakog zvuka u hali. Već sam i prije pisao o Stimulansima, kada su nastupili kao predgrupa Evergreyu u Splitu. Bilo mi je žao gledati ih kako praše svoj heavy zvuk pred tako malo ljudi, međutim svoj su posao odradili korektno i pošteno, a posebna je bila njihova oproštajna pjesma, prigodna „Omiški gusar“ koju su skladali u čast domaćem moto klubu.
Velika šteta što nisu nastupili također još dva najavljena benda, domaći Intonic i splitski Magnolija.

Drugi dan (srijeda)

Slijedeći dan započeo je posebnim omiškim gostom, vjerojatno trenutno najzanimljivijim gitaristom na našim prostorima, Murisom Varajićom. U 15 i 30 je započeo njegov „master class“ gdje je prisustvovalo oko tridesetak znatiželjnika. Premda je to bio začuđujuće mali broj posjetitelja, svi su imali veliku privilegiju slušati gitariciranje i savjete ovog veselog i vedrog Sarajlije. Otprilike oko jedan i pol sat njegovog predavanja obilježeno je jako prisnom i nadahnjujućom atmosferom, gdje je Muris odsvirao nekoliko svojih stvari i to primjerice „Mojo Oro“ te svoju fenomenalnu „Final dance“. Odgovarao je na pitanja prisutnih vezana za gitariciranje, te između ostaloga udjelio jedan savjet svima kako lakše savladavati gitarističke prepreke: „Trebate svaku notu popratiti pjevanjem, pa će vam biti lakše zamisliti u glavi što treba raditi“. Muris je objasnio i da je na njega najveći utjecaj imao Mark Knopfler: „Kod njega je sve na mjestu i kako treba“. Sve u svemu, prisutni su vidljivo bili zapanjeni Murisovim bravuroznim potezima na gitari i opčinjeni lakoćom sviranja. Ljudi koji i nemaju doticaja sa gitarom su mogli vidjeti o kakvom se gitaristu radi – gitaristu svjetskog kalibra. Bila ga je, kako sam već prije naznačio, ogromna privilegija slušati i gledati.

Početak večeri je bio rezerviran za natjecanja u gitari, a najvažnija novost u odnosu na jučer je to da je ovaj put bilo mnogo više zainteresirane publike pa se tražila doslovce stolica više. Osvrnuti ću se na natjecanje u električnoj gitari, gdje je bilo nekoliko odličnih mladih pojedinaca, i što je još važnije, sa svojim vlastitim uradcima.Malu zamjerku imam na malo iritantna stalna pucanja pojačala. Pobjedu su podijelili mladi Rumunj Alex Aerdelan, te Splićanin Danilo Trebješanin, sa svojom vlastitom skladbom koja je bila malo drugačija od one Alexove, polaganija, no kako god bilo ova dva natjecatelja su definitivno zaslužili podjelu prvog mjesta. Večer su upotpunili Muris Varajić koji je zasvirao oko pola sata, u stanci između vijećanja pobjednika, te splitski rock bend Čuvari svirala.

Osvrnio sam se samo na one stvari koji imaju veze sa rock tematikom, no to nije bilo sve na Omiškom festivalu, čisto da se zna.

Ovaj festival je sve u svemu prošao izvanredno po pitanju organiziranosti, te širine glazbenih događanja. Uzevši u obzir da se ovaj festival održava po prvi put u Omišu, te je prvi takvog tipa u cijeloj Hrvatskoj, događaj pogotovo dobiva na težini. U Omišu je inače vrlo teško organizirati slične manifestacije, što zbog nepronalaženja adekvatnih sponzora, što zbog neshvaćanja „gradskih očeva“ na važnost glazbenih događaja i pozitivnog utjecaja na sve, jer je Omiš pravi rasadnik glazbenih talenata. Ovog puta čestitam čovjeku nazaslužnijem za sve, profesoru Neni Munitiću, koji će vjerujem i slijedeće godine organizirati gitaristički festival, dati priliku ponovno mladim neafirmiranim glazbenicima da pokažu što mogu, te dovesti ponovno neke odlične glazbenike da upotpune koncertno ovaj poseban događaj za Dalmaciju ali i za Hrvatsku.