-

Franz Ferdinand u Zagrebu – bez ikakve mjere

Rekao bih kako postoji šansa da Franz Ferdinand drži svojevrsni rekord po broju nastupa u jednom gradu – a bez samostalnog koncerta. Pojavljivanje Franz Ferdinanda na InMusic festivalu je već preraslo u svojevrsni vic, u kojem se činilo kako je Franz Ferdinand uvijek pouzdani zec iz rukava za (pre)ziheraške organizatore najvećeg hrvatskog festivala.

No treba biti pošten i reći kako su (od milja nazvani) „Franceki“ uvijek odradili izvrstan i pošten festivalski nastup te nijednom nisu iznevjerili povjerenje organizatora a ni festivalske publike. Uz The National, radi se o stranom bendu koji se vjerojatno osim rodne grude upravo u Zagrebu osjeća najviše „domaće“. I obrnuto – ta dva benda hrvatska (pogotovo festivalska) publika dugi niz godina doživljava kao ponajviše „naša“.

Iz ovih razloga nekako se činilo prigodnim da upravo Franz Ferdinand otvore sezonu inozemnih „normalnih“ koncerta u Zagrebu – koja u ovom trenutku po imenima u programu izgleda zaista impozantno. Namjerno napominjem „normalnih“, jer „novonormalnih“ covid potvrda, toplomjera i sličnog folklora konačno više nema – nadamo se zauvijek.

Franzi su sinoć u Maloj dvorani Doma sportova otišli u drugi ekstrem te održali koncert bez ikakve mjere u uvjetima od kojih bi se našem kriznom štab…ovaj, stožeru, diglo i ono malo preostale kose na glavi. Ukratko – bilo je glasno, vruće, vlažno, zasljepljujuće, gužvovito, pivovito i upravo onako kako treba biti po svima nama koji smo se u koncept rokenrol koncerata zaljubili u gore navedenom kompletu. Izbor male dvorane Doma sportova je svemu tome dao poseban štih zbog malog i uskog partera i strmih tribina, čime se dobio gotovo pa klupski ugođaj.

Međutim, nije sve počelo tako bajno. Prvih par pjesama je prošlo u popriličnoj kakofoniji sa zvučnika i zvukom koji se kaotično odbijao od zidova Doma sportova. Pjesmu koju sad već slobodno možemo smatrati radio klasikom – „Walk Away“ je vjerojatno ispucana puno prerano za još poprilično nezagrijanu publiku, koja je živnula tek na „sing along“ refrenu.

Međutim, kad je krenulo – e onda je krenulo. Tonci su relativno brzo „sredili“ stvar, tako da po pitanju zvučne slike ubrzo više nije bilo problema, a i Franzi su brzo podsjetili da unatoč pet dekada na leđima nekih članova ipak imaju neke od stvari koje u retrospekciji slobodno možemo smatrati himnama 2000-tih godina.

Počeviši od osme po redu „Do You Want To“ pa do kraja – Kapranos praktički zagrebačku publiku u niti jednom trenutku nije ispustio iz ruku. A bogami niti ona njega. Par šmekerski naučenih fraza na hrvatskom poput „hvala puno“ i „dobra večer“ tradicionalno kod naše publike prolaze uz salve aplauza, tako da niti to nije škodilo za sve više uzavrelu atmosferu.

Moram priznati kako mi je potpuno promakla vijest kako bubnjar Paul Thomson od prošle godine nije član benda, no Audrey Tait se pokazala vrlo dostojnom zamjenom. Dakle, budući da je Nick McCarthy otišao iz benda još 2016. – u trenutnoj postavi preostala su samo dva originalna člana. No izgleda da na broj originalnih članova nitko neće obraćati pažnju dokle god je tu karizma i šarm frontmana Alexa Kapranosa i ime Franz Ferdinand na platnu iza njega.

Kapranos je u više navrata u interviewima govorio kako je cilj Franz Ferdinanda stvarati muziku uz koju cure mogu plesati na tulumima. Upravo to je bio sinoćnji koncert Franz Ferdinanda – vrhunski tempirani tulum na kojem je pozitivna energija frcala sa svakim taktom sve više kako se koncert primicao kraju.

A kraj se primakao vrlo brzo. Iako su Franzi isporučili na papiru korektnu 21 pjesmu, treba ipak uzeti u obzir kako se na ovoj turneji promovira „greatest hits“ kompilaciju „Hits to the head“. Na kojoj pak su velikom većinom singlovi, a singlovi imaju tendenciju biti poprilično kratki. Da budemo točniji – računica je 21 pjesma za furioznih 90 minuta bez poluvremena. Poprilično lijepa iznenađenja na bisu su bile „Jacqueline“ i „This Fire“ sa prvog albuma, koje pak nisu završile na kompilaciji koja se promovirala premda po svakoj objektivnoj logici pripadaju tamo.

Nakon što su dečki iz Franz Ferdinanda vidjeli koliko su dobrodošli u Zagrebu i bez plakata na kojima je desetak ili dvadesetak drugih bendova, vjerujem kako će se puno brže odvažiti na novi koncert u Zagrebu. Može i za dva mjeseca na festivalskoj jarunskoj livadi.

GALERIJA FOTOGRAFIJA