Combichrist je jedan od onih bendova koji je svojim glazbenim izričajem postao sinonim za određeni glazbeni žanr u ovom slučaju aggrotech. Kroz svoje desetogodišnje djelovanje, gledajući sada unatrag, Combichrist je odradio ulogu preteće modernog electro-industrial zvuka, koji je sada opće prihvaćen puno više nego prije 10 godina.

Dečki Zagreb posjete u prosjeku svake godine, tako da ni ova 2014. nije mogla završiti bez da nas počaste svojim nastupom, u subotu navečer, pogotovo zato što su na turneji u službi promocije novoga albuma pod nazivom „We love you“.

Nakon relativno nezanimljive predgrupe benda Mortiis na njihovom prošlom nastupu u Zagrebu, Combichrist je odlučio ovoga puta izabrati nešto sočnije, te je kao bonus nastup prije njih za ovu turneju izabrana trenutna hit senzacija u underground goth krugovima – američki bend William Control.

Tridesetogodišnji William svoj projekt William Control nazvao je prema jednoj od priča koju je sam napisao. Glazbeno se odmaknuvši od horror-punk izričaja i tinejdžerskog buntovništva u bivšem bendu Aiden, William je doživio potpunu transformaciju kako glazbeno tako i fizički, te polučio veliki uspjeh na američkoj sceni novopronađenim synth-goth zvukom. U usporedbi sa Combichristovim žestokim i direktnim pristupom, Control je svojim nastupom stvorio savršenu laganu mračno melodičnu atmosferu za zvijezde večeri.

Control započinje sa nastupom točno u 21.30 časova kako je i bilo najavljivano, i to sa pjesmom „New World Order“ pred šačicom znatiželjne publike. S obzirom da je potpuno nepoznat hrvatskoj publici, William se žestoko potrudio ostaviti dobar prvi dojam. Čovjek sa ogromnom količinom energije, svoj nastup prije svega temelji na odličnim vokalnim sposobnostima i stvaranjem mračnog goth ugođaja i poetičnim repertoarom.

Presjekom pjesama sa starih i novog albuma poput „Beautiful Looser“,“Strangers“, ovaj goth Elvis svoj skraćeni polusatni nastup, uz odlične vratolomije sa mikrofonom kojih bi se posramili i bolji žongleri završio je pjesmom „I Am Only Human Sometimes“. Popričao je sa publikom te im poručio kako je bubnjar Combichrista Joey Lentz „specificly told him to to told you, you should all get fucked up before their show“.

Nakon kratke stanke i provjera stagea Tvornica se u roku od pet minuta napunila Combichristovim obožavateljima. Na pozornicu uz zvukove „We Were Made To Love You“ i bljeskove crvenih svjetala, osvanjuje Andy LaPlague sa kacigom u stilu Daft Panka i dvosatni glazbeni masakr otpočinje. Energija je eruptirala odmah na početku i nije jenjavala tokom čitavog nastupa. Combichrist jesu bend koji svoju publiku sa prvim bitom vodi odmah do vrhunca bez okolišanja. Ipak se tu, na kraju krajeva, radi o electro industrialu. Pjesme „Shut Up And Swallow“, „Can’t Control“ napravile su od publike izvanrednu masu, koja je čak i pjesme s novog albuma propratila pjevanjem. Neizostavna polu corps paint, natapirane kose i gola, u bijelo obojana torza, u kombinaciji sa bljeskovima crvenih i bijelih svjetala, čine da Combichrist izgleda pomalo zastrašujuće, ali u pravom tonu, pa cjelokupan nastup dobiva dozu drame.

LaPlague je bio odlično raspoložen tokom čitavog nastupa, te bio i u interakciji sa publikom. Tjerajući je da pjeva po njegovoj zapovijedi ili jednostavno beljenjem i grimasama održavao dobru atmosferu, na koji je Combichristova publika naučila i očekuje je. Bitnu ulogu u Combichristovom nastupu igra bubnjar Joey Leutz koji spaja ritmički gitaru, klavijature bez greške i nameće određen tempo pjevaču Andyju. Valja spomenuti i pjesme „Maggots At The Party“ i „Get Your Body Beat“, koje publiku nisu ostavljale nepomičnu. Nakon kratkog povlačenja sa pozornice, vraćaju se na bis i nastup završava pjemama „Fuck That Shit“ i „Sent To Destroy“.

Combichrist se zahvalio Zagrebu, napravio neizostavan selfie sa publikom i povukao se sa pozornice do nekog sljedećeg puta. Profesionalno odrađeno, kao i uvijek. Combichrist pruži Zagrebu i publici koja već godinama hodočasti na njihove koncerte ono po što su došli. Iako se žanrovski ne podudaraju William Control i Combichrist ipak vuku korijenje iz istog vrta, tako da smo imali prilike prisustvovati jednom od rijetkih nastupa općenito gdje se tzv. predgrupa i glavne zvijezde nadopunjuju i zajedno pružaju uvod, početak kraj.

Čist račun, duga ljubav – Zagreb je svakako dobio ono što je i platio.