Drugstore je ovih dana mesto na kom se organizuju svi značajniji događaji u vezi sa alternativnom muzikom i kulturom u Srbiji, pa je posle veoma posećenog festivala Hali Gali došao i red na Kišobran žurku, kojom je ova organizacija koja se bavi promocijom nezavisne kulture i umetnosti proslavila 11. godinu svog postojanja. Za naš portal od značaja su pretežno bili koncerti na TECH room stejdžu i bendovi Dram, Vizelj i Neon Puma, ali smo posetili i nastup dvojca св. Псета u mračnom Chambersu.
св. Псета su neuobičajena pojava na našoj sceni, ne samo zbog toga što su duo koji čine samo gitara i bubanj, već i zbog specifičnog načina na koji objavljuju muziku, ali i onog na koji je izvode uživo. Chambers je bio sjajno mesto za njihov nastup i potpuno im išao na ruku. Nije bilo bilo kakve bine, već su bend i publika bili na istom nivou, što je nesmetano umogućilo momcima da uleću u masu, laju na prisutne, idu na sve četiri po podu i ko će ga znati kakve sve egzibicije da izvode. Ako niste bili u prvim redovima onog uskog hodnika, nikako niste mogli da vidite sve. Sam kraj svirke bio je posebno upečatljiv, kada je bubnjar potpuno rasklopio svoj bubanj i razbacao ga po prostoriji, zatim gurao prve redove, onda se zalepio za ciglani zid i urlao nešto poput napolje, napolje, a nakon svirke ostao da čuči u ćošku pored uništenih bubnjeva.
U TECH roomu žurka je počela nastupom mladog benda Dram. Momci su šaleći se na svoj račun, valjda zbog godina koje imaju (mada i nisu toliko mali), ovaj nastup izveli obučeni u pidžame. Osim tog detalja, njihovo prisustvo na bini bilo je skroz neupečatljivo. Nije bilo interakcije s publikom, osim par rečenica koje je frontmen izgovorio između pesama, ali su i one više bile reklame i monolozi.

Što se tiče same svirke, bend to radi dosta sigurno i navežbano, a višeglasni momenti u pesmama su bez ijednog falša, ali ono čega manjka je pečat u muzici. Neki bi rekli da Dram zvuči dobro jer je komercijalan i pravi pesme koje zvuče kao radijski hitovi, ali je to upravo ono što je loše. Svaka pesma već zvuči kao nešto što ste milion puta čuli, a pride je propraćena tekstovima koji su banalni i s dosta patetike u glasu otpevani. Bend ima potencijala, samo mora da se odvoji od toga da želi da pravi hitove poput onih koji se vrte po mesec dana na VH1-u pa onda potpuno padnu u zaborav.
Sledi Vizelj, ali na bini sedi samo njihova nova bubnjarka Jelisaveta Todorov, dok Alekse i Veljka nema na vidiku. Snažni udarci bubnjeva najavljuju njihov ulazak, dok se levoruki dvojac probija kroz masu u svojim odelima umazanim krvlju (čitaj: crvenom farbom) kao u novom spotu za pesmu „Glava u betonu“ kojom su i otvorili ovaj nastup. Prvi deo svirke bio je u petoj brzini, kako na bini tako i ispred nje. Trojka je probijala bubne opne oštrinom svog tona i galopirala kroz pesme bez zadrške, ne štedeći ni ruke, ni noge, ni glas. Lepo je bilo videti da je svako u svom elementu. Veljko nije skidao osmeh s lica i baš se dobro provodio svirajući šaljive bluz solaže, Aleksa je nemilosrdno urlao na mikrofon, a između pesama bio posvećen svojoj flajki žestine, dok je Jelisaveta, koja je veoma brzo na gornjem delu tela imala samo topić, razvaljivala bubnjarski set kao Zverko iz Mapeta.

Ipak, taj zalet je rezultirao padom energije kako se bližio kraj nastupa, pa su pesme „Kao deca„, „Ritam mašina“ i „Kralj Hors“ bile dosta slabije nego što smo inače navikli. Takođe, jasno je da je bendu stalo da što bolje izgleda i da u zanosu zaboravljaju tekstove ili nekad ne otpevaju gotovo cele strofe, ali nek paze, jer to može izazvati kod nekih posmatrača utisak da su potpuno nemarni i arogantni. Dosta toga se i muzički raspadalo iz istih razloga. Nastup su završili rečenicom mi smo Vizelj creme de la creme srpskog rokenrola (naš novinar im je u recenziji Hali Gali kompilacije rekao da to nisu).
Sledi nastup benda Neon Puma koji stvara instrumentalnu muziku koja je svojevrsna mešavina prog/post i heavy metala, s primesama melodičnih crta post-rocka i ponekad shoegazea. Bend ima objavljena tek dva singla, ali materijal koji su ljudi mogli čuti je u trajanju najmanje jednog i po albuma. Svako u ovom sastavu je besprekoran instrumentalista i deonice su im do detalja razrađene i uklopljene tako da bi bio potpuni promašaj kad bi se na ovo nabacio vokal jer bi se veliki deo muzičke lepote tada izgubio.

Iako je izgledalo da će nastupiti pred polu praznom salom bend je uspeo da svojom svirkom zadrži gotovo sve ljude koji su iz znatiželje provirili u ovu prostoriju. Reklo bi se da će nakon ove svirke dobiti puno novih fanova na koje ranije nisu mogli ni da računaju. Bubanjar je igrao veliku ulogu u potpaljivanju mase svojim utegnutim sviranjem, ali pre svega, svojim agresivnim povicima, kojima je provocirao prisutne da priđu bliže bini i uživaju u nastupu.
Četiri benda potpuno različitog pristupa muzici obeležila su 11. rođendan Kišobrana u Drugstoru. Cв. Псета su igrala na bes i agresiju, Dram na pop formu i hitičnost, Vizelj na neobuzdanost i zanos, dok je Neon Puma fascinirala ljude gruvom i sviračkom veštinom. Sve u svemu, još jedan šarenolik festival na kom je svako mogao naći ono što voli ili otkriti nešto potpuno novo je iza nas.