Možda će neki reći da je neopravdano, no neizbježna mi je bila usporedba sinoćnjeg koncerta Body Counta u Boćarskom domu u Zagrebu te prošlogodišnjeg koncerta Propthets of Rage na Šalati. Oba benda njeguju muzički stil negdje na pola puta između rapa i rocka/metala, ponešto igraju na kartu nostalgije i revivala dok im je bitan dio performansa i cijelokupne poruke politički statement, i to svjetonazorski rekao bih – vrlo blizak. Te nama najvažnije – oba benda su odabrala Zagreb kao jednu od točaka ljetne turneje (ili kasno-kasno-proljetne, ako vam je draže).
Ubrzo nakon početka prodaje karata za zagrebački koncert, postalo je očito kako će Tvornica Kulture biti premala za Body Count. Navodno, organizatori su bendu ponudili open-air Šalatu kao novi prostor, no Ice-T je rekao da jedino zatvoreni prostor dolazi u obzir. Je li navedeno zaista bio istinit slijed događaja – teško je reći.
Međutim, ono što možemo s popriličnom sigurnosti utvrditi jest kako je Boćarski dom po količini vlage u zraku i vrućini bio vrlo nalik sauni. Ovaj put ne mislim na karikiranu saunu, tipa kad netko za sparni ljetni dan kaže da je „kao u sauni“. Doslovno. Bilo je kao u sauni. Na Prophets of Rage koji su se pak održali na open-air Šalati, ovaj atmosferski aspekt je bio neizmjerno podnošljiviji, uz otprilike podjednaku razinu prolivenog piva.
S obzirom na navedeno, manji dio publike je odlučio kako su im „uvjeti za igru“ ipak ponešto iznad praga tolerancije te su odlučivali osluškivati koncert iz dvorišta Boćarskog doma. S druge strane, mosh-pit neposredno pred binom je bio aktivan tijekom cijelog koncerta. Ice-T ga je prvo ocijenio čvrstom osmicom prije izvedbe „Drive By“ (dok je na primjer, mađarski mosh-pit ocijenio sa 10.5), da bi pri kraju koncerta ipak konstatirao neočekivani obrat događaja i bitni popravak ocjene.
Na bendu se u svakom trenutku vidjelo kako neizmjerno gušta u koncertu i ponovnoj zajedničkoj svirci nakon svih godina neaktivnosti. Bez obzira na pauzu, zvučali su vrlo sigurno i usvirano, dok Ice-T ni glasom ni stasom ne odaje osobu koja je nedavno napunila 60 godina.
Očekivano, Body Count je dao na koncertu cjelokupni pregled karijere s blagim naglaskom na prvi album, no odlično je recimo „sjelo“ i otvaranje uz Slayerov „Raining Blood“ te„Institutionalized“ Suicidal Tendencies. Upravo s „Institutionalized“ je započeo Body Countov patent „virtual encore“, s kojim nas je bend odlučio poštedjeti iritantnog nespontanog odlaska i ponovnog vraćanja, tako da smo sve navedeno simulirali dok je bend cijelo vrijeme bio na pozornici. Hvala im na tome. Na „virtual encore“ bend je zatvorio koncert s „Born Dead“ te „This Is Why We Ride“ nakon otprilike sat i dvadeset minuta žestoke svirke u visokom tempu. Možda će se nekome činiti malo, no iskreno – više ne bismo ni izdržali.
Ako bismo išli tražiti dlaku u jajetu, osim već spomenute vrućine kao jednu od boljki bih istaknuo razglas. U dijelovima dvorane koji su bili daleko od bine bio je nedovoljno jak te se gubio u jeci Boćarskog doma, dok je u dijelovima dvorane bližima pozornici bio dovoljno glasan no s čestim problemima s distorzijom.
Na koncertu se moglo vidjeti i izuzetno velik broj bitnih aktera domaće glazbene scene, poput Šokija iz Hladnog Piva, Generala Wooa, Gopca iz Psihomodo Popa, MORT-ovaca itd. Sve navedeno je dalo dojam kako je sinoćnji pakleni (u svakom smislu te riječi) koncert bio mjesto na kojem se sinoć moralo biti.
