BFMV proletio prostorom zagrebačkog Boogalooa

Britanski  metalcore sastav Bullet For My Valentine sinoć je (2. travnja), nastupio po prvi puta u Hrvatskoj u zagrebačkom Boogaloo Clubu, pod okriljem organizatora koncerta Twilight Promotion. 

Na izričit zahtjev benda kojeg trenutno čine trenutno čine pjevač/gitarista (s novom frizurom) Matt Tuck, gitarista Michael Paget, basista Jamie Mathias, te bubnjar Jason Dowld, za ovu su turneju Europom odabrane manje dvorane kao intiman koncertni prostor na kojem su imali namjeru zajedno sa najvjernijim fanovima kreirati nezaboravnu atmosferu – i u tome su uspjeli. Danas bi po rasporedu trebali nastupati u Domu Omladine u Beogradu.

Ono čega bi fanovi koji još nisu bili na koncertu ovog energičnog sastava trebali znati jest da sam koncert ne traje mnogo duže od jednoga sata. No taj sat je ispunjen konstantnim aktivnostima tipa premještanja glazbenika skakajući s jedne strane na drugu, klečanjem s gitarama u rukama (Tuck, Paget, Mathias), zaigranošću svjetala, te growlanjem Mathiasa unijeli su ubrzanje i u tih sat vremena, tako da se činilo kraćim i od toga.

Bend je navodno trebao predstaviti svoj šesti, posljednji album Gravity u kojem se uvelike osjeća razlika njihovog pristupa glazbi što je razočaralo mnoge fanove, dok su neki ostali oduševljeni. Svakako, čestitke na hrabrosti za ublažavanjem riffova i mainstreamanjem svog žanra. Istini na volju, bilo je ponajviše pjesama s novog albuma, no bend je izvukao i starije hitove slijedeći svoj popis od 13 pjesama i jednog Drum Solo-a:

Don’t Need You
Over It
Your Betrayal
4 Words (To Choke Upon)
Worthless
Letting You Go
The Last Fight
Drum Solo
Scream Aim Fire
Piece of Me
No Way Out
Suffocating Under Words of Sorrow (What Can I Do)
Tears Don’t Fall
Waking the Demon

Dakle sastavljen i hitovima s albuma: The Poison, Fever, Scream Aim Fire i Venom. Nekoliko puta su sasvim ugasili svjetla, zatim naglo upalili, pa odlazili sa scene, zatim se vraćali – što bi vjerojatno bio bis pošto ga na kraju na doziv publike nisu izveli. Bubnjar Dowld dobio je nekoliko minuta solo slave gdje je pokazao svoje umijeće nad ovim instrumentom.

Svakako, najveći vriskovi izazvani su uvodom u njihovu najpoznatiju pjesmu Tears Don’t Fall – hita iz 2005. za koji znaju čak i oni kojima ova vrsta glazbe nije privlačna. Naravno, nitko iz publike nije ostao ravnodušnim. Publika je uživala u svakom trenutku, kose su vijorile, dva prsta žilavo pružena zrakom Boogalooa, osmjesi na licima, riječi izgovarane iz trbuha, te konstantna interakcija benda i publike činilo je ovo kratko gostovanje benda jedinstvenim.

Svjetla su se rasipala po razdragano publici kojoj je na koncu večeri Paget bacao trzalice, vjerojatno sve koje je mogao pronaći na stageu, dok je Dowld bacio svoje palice bubnja – impozantan prizor.

Publika je netom nakon koncerta oduševljeno prepričavala proživljene trenutke, komentirala “kak’ sam izgubio glas” što bi se moglo pripisati kao vrlo dobro odrađenom koncertu benda Bullet For My Valentine.

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde