Aktuelno ljeto u Banjaluci definitivno je u znaku festivala, a jedan u nizu je i treći po redu „Fresh Wave Fest“, inicijalno zamišljen kao manifestacija muzike sa elektronskim predznakom. Ipak, organizatori su odlučili da odu korak dalje, te je tako trodnevni festival, koji je (ponovo) održan na tvrđavi Kastel od 7. do 9. avgusta, obogaćen za još jednu binu, sa akcentom na živu svirku, što je bio sasvim dovoljan razlog da bude interesantan ekipi Balkanrocka, a posebno po pitanju headlinera, među kojima je publika mogla čuti Orthodox Celts, Majke i Zabranjeno pušenje.

Po već etabliranoj formuli banjalučkih festivala na tvrđavi, glavna bina je bila smještena na ljetnoj pozornici, na kojoj su se ređala poznata i nešto manje poznata imena DJ-eva, dok je manja bina namijenjena izvođačima orijentisanim pretežno rok i hip hop žanru, bila postavljena na platou pored samog ulaza na Kastelu.

Upadljivo, ali i očekivano, daleko manji broj publike raspoložen za živu svirku bio je prisutan tokom koncerata gore spomenutih sastava, nego što je to inače slučaj sa njihovim solo koncertima u Banjaluci, ponajviše zahvaljujući primarnoj žanrovskoj misiji festivala, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je cijena ulaznice od 15 KM, dodatno uticala na brojnost interesanata.

Nastupi na „sidekick“ bini su zbog glavnog programa počinjali veoma rano, te je prve večeri u terminu namijenjenom za centralni „Dnevnik“, pred tek nekoliko okupljenih svojih 60 minuta iskoristila domaća ska skupina Grasshoppers, a toliko vremena su imali i gosti iz beogradskih hip hop sastava Fantastična četvorka i THC La Familija, koji su nakon njih preuzeli pozornicu. Bez obzira što su nedavne kiše ostavile svoj potpis na travnatom terenu, sada već uvećan broj posjetilaca nije puno mario za blato ispred live bine.

Na koncertu Orthodox Celtsa nije mogla ni očekivati neka prevelika gužva, s obzirom da je grupa u Banjaluci svirala prije nešto manje od četiri mjeseca, ali to nije bio razlog da njihova nezanemarljiva fan baza ne bude prisutna i na ovom nastupu.

Celtsi su numerom „What’s Goin’ On“ sa izdanja „One, Two… Five“ otvorili koncert, a tokom jednog i po časa, koliko je headlinerima ostavljeno prostora za predstavljanje, Beograđani su odsvirali preko 20 kompozicija. Na samom početku, publika se zagrijavala uz irske klasike poput „Whiskey In The Jar“, „Star Of The County Down“ i „Irish Rover“, a čule su se i „Wearing Of The Green“, te „Sindidun“. Hitovi, po kojima su Orthodox Celts najpoznatiji, sačuvani su za drugi dio set liste, pa je publika zajedno sa bendom pjevala „Rocky Road To Dublin“, „Green Roses“ i „Far Away“, te nezaobilaznu „Drinking Song“, a na spisku se našla i nikada zvanično snimljena „South Australia“.

Njihovim nastupom zatvorena je sporedna bina, a kome nije bilo dovoljno zabave, imao je priliku da je potraži na glavnoj bini, gdje se željno iščekivao DJ Mark Knight, a program je potrajao do četiri časa ujutro.

Drugo veče na „živoj“ bini počelo je nastupima banjalučkih cover sastava Funhouse, Prefix i Tupas Mene, a zatim je uslijedio vjerovatno najiščekivaniji nastup na manjoj bini Kastela, jer su se na pozornici pojavile kultne Majke.

Da koncert neće proteći glatko, svojim ponašanjem je svima dao do znanja, a ko bi drugi, nego frontmen sastava – Goran Bare. Premda su Majke posljednji banjalučki koncert svirale upravo na Kastelu, nastup prije dvije godine nije se mogao uporediti sa ovim na „Fresh Wave Festu“. Upravo tokom njihovog nastupa pokazalo se da samo jedan zid, koji je dijelio dvije bine, nije ni približno dovoljna barijera basovima sa ljetne pozornice. Repetitivni zvuci su izuzetno iritirali Bareta, koji je već tokom prve pjesme promašio tonalitet, pravdajući se da se „tek probudio“, što je činio nekoliko puta tokom nastupa, a ljutito je prekinuo i pjesmu kako bi se „obračunao“ sa DJ-evima.

– Kakva je ovo muzika, daj začepi!, vikao je Bare.

Takođe, nisu ni pomogla prozivanja iz publike, sa kojom se Bare verbalno suočio koristeći sočne psovke, pa čak i doslovno pljuvao pojedince. Prvi dio koncerta obilježile su spore i tihe izvedbe numera poput „Zato te volim“, „Daj mi“ ili „Put ka sreći“ u reggae maniru, koje zbog spomenutog „zvučnog problema“, nisu bile baš najsrećniji izbor, te je Bare dobar dio pjesama otpjevao na koljenima, „zalijepljen“ uz monitore i sa jednom rukom na uvu, ne bi li kako popravio loš prvi utisak, kojeg je bio prilično svjestan, ukoliko ovo nije prejaka riječ, jer je frontmen Majki u nekim momentima bio prilično slab na nogama.

Uslijedile su i dalje „scene“, kada je Bare potpuno promašio pjesmu, a bend je iskusno uspio da premosti i ovu grešku još uvijek „pospanog“ pjevača.

– Kad fulaš na prvu, dečki ne znaju šta bi svirali…, prokomenarisao je Bare nervozno.

Nakon što je odlučio da ispuni muzičku želju iz prvih redova, odjeknuli su prepoznatljivi akordi „Mršavog psa“, a onda se i frotmen Majki napokon malo trgnuo. „Budi ponosan“, ultimativni hit „Teške boje“ i „A ti još plačeš“ daleko su bolje zvučale i bile prihvaćene od prethodnih pjesama, a „Mene ne zanima“ je u tragovima podsjetila kako su žestoke svirke Majke nekada pravile. Nakon brze „Ja sam budućnost“, bend je napustio binu, ostavljajući publiku u uvjerenju da će se vratiti na bis, a očekivanja su vrlo brzo raspršili tehničari, koji su se bacili na pakovanje opreme.

Za one kojima izbor muzike nije bio bitan, mogli su se preseliti ispred glavne bine, gdje je „vrtio“ DJ Mark Vale, a nakon njega i kolega DJ Macadon.

Posljednjeg dana festivala, u subotu naveče, live bina je bila u znaku autorskih sastava, pa su svirali banjalučki Shanghai Street Fight, hip hoperi Brutal Protest, te Aurora, koja se, bez obzira na sjajan nastup, morala zadovoljiti sa svega pedesetak okupljenih.

Čak ni Zabranjeno pušenje, kao zvijezde večeri, nisu uspjele da u potpunosti ispune prostor ispred live bine, ali sarajevskom bendu to nije ni najmanje smetalo da pred oko pet stotina duša odsviraju koncert kao da se ispred njih nalazi nekoliko hiljada okupljenih.

Red šale, red pjesama, dobitna je kombinacija kojom je bend „kupio“ publiku svih uzrasta, a bez obzira na vokalne dionice kojih se Sejo Sexon nije držao u orginalu, kada govorimo o onom aranžerskom smislu, oko 600 okupljenih je horski podržavalo bend, dok su se ređali hitovi poput „Hadžija il’ bos“ ili „Balada o Pišonji i Žugi“. Dašak sjete mogao se osjetiti u svakom Sexonovom obraćanju publici, a posebno prije izvedbe numere „Djevojčice kojima miriše koža“, pa se podsjetio davne anegdote kada su slatkorječive Sarajlije svojim poznatim humorom pokušavale da „smuvaju“ Beograđanke, čiji je dolazak na more, po njegovim riječima, označavao pravi početak ljetnje sezone.

– A onda bi one saslušale šta imaš za reći, pa prije nego ti okrenu leđa dobace: „Ej, bre, pa ti si pametan kao pčelica – jedeš go*na, se*eš med!“, nasmijavao je Sexon publiku uspomenama starim nekoliko decenija.

Nepotrebno je navoditi kakvu reakciju je izazvala himnična „Jugo 45“, čiju je izvedbu Sexon ponovo obogatio još jednom simpatičnom pričicom iz očigledno bogatog arsenala, a koja se ovoga puta ticala „staromodnog“ pokretanja slavnog četvorotočkaša i jednog od simbola Jugoslavije, koju je svaki ponosni vlasnik „Jugića“ iskusio bar jednom – guranja.

„Možeš imat’ moje tijelo“ je zatvorila set laganih pjesama, koje su mjesto ustupile legendarnim kompozicijama, kao što su „Na straži pored Prizrena“, „Zenica bluz“ ili „Nedjelja kad je otiš’o Hase“, a koncert je zatvorila numera „Boško i Admira“, sa aktuelnog izdanja „Radovi na cesti“.

Setovima Yolanda Be Cool i The Beatshakers na ljetnjoj pozornici treći „Fresh Wave Fest“ je priveden kraju, a pored sitnih manjkavosti, svakako treba pozdraviti trud i sluh organizatora za publiku koja joj nije glavna ciljna grupa, ali ostaje za nadu da naredni festival, ako već ne može jednako, a onda pruži nešto više prostora svirački orijentisanim izvođačima, kako bi sa punim pravom mogli očekivati da bar cijena ulaznice nikome ne predstavlja „problem“.