Povodom proslave 30 godina karijere Bajaga i Instruktori su odlučili zagrebačku Tvornicu na tri dana pretvoriti u svojevrstan vremenski stroj. Sinoćnjim, drugim po redu koncertom su uspješno prebacili rasplesane Zagrepčane u vrijeme kultnog Kulušića gdje je bend započeo svoju karijeru.
Prije nekoliko mjeseci su napunili Šalatu, a sada su uspjeli rasprodati sva tri dana u Tvornici. Očito je da se Zagrepčani ne mogu zasititi Bajage, a Bajaga im ne namjerava uskratiti užitak njegova gostovanja.
Započeli su veselo uz pjesmu „Berlin“ koju su svirali i nekad davno u Kulušiću te time publici otvorili vrata svog vremenskog stroja kojim će ih provesti kroz 30 godina njihove glazbene karijere. Zatim najavljuju malo beogradskog rock’n’rolla uz pjesmu „Red i mir“ koja, iako, ‘upakirana’ u miran naziv, natjera i one najtvrđe u publici na ples.
Nastavljaju sa starijom pjesmom „Lepa Janja, ribareva kći“ i novijom „Suza“. Zatim im se na pozornici pridružuje gitarist Davor Rodik te uz prikladnu najavu kako su večeras svi mladi da nikoga ne treba zanimati što godine prolaze, kreću s pjesmom „Godine prolaze“. Publika je to oduševljeno dočekala, a oni su se potrudili održati ih u plesnom ritmu uz „Gore- dole“. Zatim ih prebacuju u laganiju i senzualniju atmosferu bluesom „Stari put za Novi Sad“ i pjesmom „Tišina“ koju Zagrepčani uvijek jedva dočekaju.
Kako bi upotpunili ovu retrospekciju na pjesmama „Marlena“, „Vidi što smo ti uradili od pesme mama“ i „Tamara“ im se pridružuje veseli i rasplesani bivši član Dejan Cukić. Nakon njegova odlaska govore kako je ljubav vječna te kreću s pjesmom „Još te volim“, a u to vrijeme, u drugom redu publike stoji bivša Bajagina ljubav Alka Vuica. Nastavljaju s numerom „Vesela pesma“ koja Tvornicu pretvara u plesni podij pa Bajaga moćno diže gitaru u zrak, a Alka ga sretno fotografira i nestaje.
Bajaga i Instruktori nastavljaju publiku tjerati na ples s „220 u voltima“, nakon koje svjetla na pozornici poprimaju plavu boju i kreće lagana instrumentalna uvertira, dok publika već zna što slijedi. Svi glasno počinju pjevati „Plavi safir“ i uspijevaju nadglasati Bajagu koji je na mikrofonu. Bajaga i Instruktori završavaju s „Ti se ljubiš“ i napuštaju pozornicu.
No, kako to već biva na svakom njihovom koncertu u Zagrebu, publika je tražila još. A Bajaga i Instruktori su se velikodušno tri puta vraćali na bis, na što im je publika zahvalno uzvratila još boljom atmosferom, a žene pokušavale uhvatiti Bajaginu pozornost i ruku.
Izveli su „Život je nekad siv, nekad žut“, „Verujem- ne verujem“, „Kad hodaš“. Na „Zažmuri“ su zatražili gašenje svjetla i publika je mobitelima te tu i tamo kojim upaljačem, osvijetlila dvoranu. Prikladno su završili pjesmom „Samo nam je ljubav potrebna“ jer očito je da samo ljubav i postoji na ovoj relaciji Zagreb – Bajaga već 30 godina.
