Queens of the Stone Age u Zagrebu najavljivani su kao koncert godine i uz INmusic festival, zasigurno su bili jedan od najiščekivanijih događaja u hrvatskoj metropoli.

Za potpunu rock večer, organizatori su pripremili čak dvije predgrupe, od čega je prva, Erotic Biljan and His Heretics ipak nastupala pred tek nekolicinom ljudi koje jako sunce i visoka temperatura nisu omeli u stajanju u prvim redovima. Hereticsi su korektno odsvirali svoju polusatnu set listu i pozornicu prepustili Punčkama. Cure iz najvećeg malog benda u Hrvata imale su, ili više sreće, ili više fanova, pa su svirale pred znatno većom publikom koja je odlično primila njihov nastup. Velika je ovo stvar za Punčke, a i lijepa glazbena priča, jer su cure i dan prije u Ljubljani nastupale kao predgrupa QOTSA. Tempom kojim su ove godine krenule zasigurno će daleko stići, a i velika pozornica im dobro stoji pa je njihova svirka bila odlična, energična i interesantna čak i onima koji prije nisu za njih čuli.

Nastupi predgrupa pokazali su da se satnica striktno poštuje, pa kada je pola sata prije zvijezda večeri Velesajam još uvijek bio dosta prazan, pojavila se bojazan da će publika podbaciti. Na sreću, taj strah nije bio opravdan, već su ljudi sporo ulazili, ne primijetivši da postoje dva ulaza. Tako je ipak u 21:30, kada su ekrani na pozornici krenuli odbrojavati zadnju minutu prije nastupa, i kada su se upalila jarka svjetla i zeleni laseri, parking Velesajma bio preplavljen morem ljudi. Rock spektakl mogao je započeti.

Moćni, impozantni i coolerski Josh Homme predvodio je svoje Kraljice kroz „You Think I Ain’t Worth a Dollar, but I Feel Like a Millionaire“, „No One Knows“, „Burn the Witch“, „Smooth Sailling“, „Sick, Sick, Sick“ i mnoge druge pjesme, s naglaskom na album „.. Like Clockwork“, koji uostalom i prezentiraju na turneji. Ono što nažalost nije bilo moćno, tonac je koji je iz nekog razloga utišao Hommeov vokal, koji je u žešćim stvarima bio gotovo nečujan. Tako se desila i rijetka pojava, pogotovo na ovako velikim koncertima, da je publika iz prednjih redova krenula dalje od pozornice, sve u nadi da će bolje čuti. No zvuk je na svim mjestima bio isti. Jedina utjeha bile su laganije „Make It With Chu“ i „Kalopsia“ gdje je vokal donekle došao do izražaja, dok su ga u svim ostalim pjesmama gitara i bas daleko nadmašili. Michael Schuman i Troy Van Leeuwen zaista su vrhunski obavili svoj posao i pokazali zašto QOTSA pripadaju u rock velikane, a dugo će se pamtiti i bubnjarska solaža Jona Theodorea u finalu večeri „A Song For the Dead“.

Sama publika bila je prilično ujedinjena i činilo se da su ovaj koncert ipak preskočili svi oni koji pohode velike događaje samo da bi bili viđeni. Nije bilo nikakvih izgreda, unatoč potocima pive koji su tekli, a velik dio publike iskoristio je prostan parking za ples. Atmosferu je u nekoliko navrata podigao i sam Homme svojim obraćanjima, posebice izjavom za vrijeme „Lost Art of Keeping a Secret“ da „sada uopće ne žele otići“. No unatoč tome, nekako je izostala ona potpuno nabrijana vibra koja dijeli odlične koncerte od vrhunskih. Razlog tome možda je i otvoreni prostor gdje se koncert odvijao, a gdje se emocije nekako više rasplinu nego što je to u zatvorenim dvoranama. Malo razočaranje upućeno je i na samo trajanje koncerta, koje je u regularnom dijelu bilo tek sat i dvadeset minuta, a na bisu je produženo još pjesmama „The Vampire of Time and Memory“, „First It Giveth“ i već spomenutom „A Song For the Dead“.

Tih nekoliko zamjerki elementi su koji malo ipak umanjuju doživljaj najiščekivanijeg koncerta godine. No unatoč tome, Queens of the Stone Age pokazali su što znaju i dokazali da i live zvuče odlično. Agresivni rifovi, divljački bubanj i vrhunska rasvjeta dostojna spektakla nisu izostali, a dečki nakon Ljubljane i Zagreba već danas sviraju i u Novom Sadu, gdje će još jednom pokazati svoju kvalitetu.