Novinari Balkanrocka u rubrici „Pažljivo slušaj“ recenziraju i preporučuju probrane aktuelne albume, kako sa svetske, tako i sa regionalnih scena.

Blaak Heat – Shifting Mirrors (Svart Records/Tee Pee Records, 13.5.2016.)

Prije poznati kao Blaak Heat Shujaa, ovaj francusko-američki bend novim je albumom dokazao da napreduje u kvaliteti svog glazbenog izričaja i da je kaotični žanrovski koktel upravo ono što njima savršeno odgovara. Blaak Heat izdali su svoje treće studijsko izdanje “Shifting Mirrors” ovog svibnja i predstavili nam 10 pjesama koje možda nisu naročito pamtljive pri prvom slušanju, no što više preslušavate album, otkrit ćete više njegovih dimenzija što ga svakako čini intrigantnim. Iako su poznati kao psych/stoner rockeri, Blaak Heat je definitivno jedan od onih bendova koje je teško svrstati u jedan kalup jer u manje od sat vremena uspješno izmiješaju space psihodeliju 1970-ih s progresivnim rockom, surfersku glazbu američke zapadne obale s bliskoistočnim melodijama i fuzzy pustinjski rock s tradicionalnim folk temama na sitaru. Usto je fokus na više od polovice albuma na instrumentalnim izvedbama. Neke od boljih pjesama na albumu su “Anatolia” koja kombinira klasične rock instrumente s atipičnim žičanim i perkusivnim instrumentima, potom brža, rockerskija “Black Hawk” kao i sporija, više doom “Tamazgha”. Album završava odličnom “Danse Nomade” koja donekle simbolizira razvoj ovog benda koji poput nomada luta kroz žanrovske krajolike i uzima najbolje aspekte svakog od njih da bi ih spojio u nešto jedinstveno.

Ocjena: 4.3

Ana Šperkov

The Yellow Buzz – Yellow Buzz (Runaways Production, 8.5.2016.)

Nikad dovoljno rocka na našim prostorima, pogotovo ako se radi o nekim novim licima na sceni koji vole što rade i imaju odlične ideje. Zagrebački duo The Yellow Buzz službeno postoje tek par godina, 2015. godine izdali su svoj prvi EP, a ovaj mjesec i istoimeni debitanski album. Ovi garažni blues rockeri njeguju zvuk i imidž po uzoru na velikane The White Stripes pa bi se njihova glazba vrlo lako mogla svidjeti fanovima Jack Whiteovih uradaka ili bendova poput The Black Keys. Album je kratak i sladak (u manje od pola sata uspjeli su ugurati 10 pjesama), a svaka je pjesma na svoj način koncizna i savršeno jasno prenosi svoju glazbenu i tekstualnu poruku. Iako se pjesme izmjenjuju velikom brzinom i stapaju u jednu žestoku rock cjelinu, valja spomenuti par impresivnijih komada. Jedna od boljih je “Walking Through The Blue” koja sadrži prigušeni, neurotični, jackwhiteovski vokal i fantastičnu blues rock solažu. Na nekim pjesmama, kao npr. “Invisible M” i “Baby On My Mind”, malo je teže povjerovati da su u bendu samo dva čovjeka, no dečki su i sami rekli da ih to nikako ne ograničava već potiče da u opuštenijoj, prijateljskijoj atmosferi budu što kreativniji. No, ono što najviše odgovara bendu The Yellow Buzz je pjevanje na engleskom jeziku i nešto što se čini kao preuzimanje nekih drugih, starijih, bluzerskijih, Dixie persona zahvaljujući kojima je lakše uživjeti se u pjesme poput “Rollin’ and Tumblin’” nego da ih izvode dečki koji su odrasli na asfaltu Vrapča.

Ocjena: 4.1

Ana Šperkov

[bandcamp width=100% height=120 album=1824491396 size=large bgcol=333333 linkcol=e99708 tracklist=false artwork=small track=3948081174]

ABOP – ABOP (PDV Records, 16.4.2016.)

ABOP (After je bolji od partyja) bend je koji se najčešće opisuje kao „audio-vizualna senzacija“, a o ‘vizualnom’ dijelu najbolje smo se uvjerili na promociji njihovog prvijenca u zagrebačkoj Tvornici. Tko nije bio te sreće da ih vidi uživo, onaj ‘audio’ može provjeriti slušajući EP s četiri pjesme: „Blue Thunder“, „Hit 40“, „Sixty Fifty“ i „Silent Outdoor Meeting“. Ova supergrupa koju čine (bivši ili sadašnji) članovi bendova Elemental, Pips Chips & Videoclips, Mayales, Sinestet i Pridjevi na prvijencu predstavlja gotovo pola sata plesne glazbe, a treba napomenuti i to da se za mastering pobrinuo svjetski poznati producent Petar Dundov. Eksperimentirajući s različitim žanrovima članovi benda ponudili su nam izdanje koje je pogodno i za party, i za after party. Bez vokala, spojili su electro, techno, groove, začinili funkom i dodali dašak psihodelije. Rezultat je glazba čiji ritam pokreće i najljenje.

Ocjena: 4.6

Dajana Lerić

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=F7rT1Nqfm48?list=PL0TOWMCGi8l03fulOo_jZH74vhWDgv89a&w=560&h=315]

M.O.R.T. – Tužna kocka (Croatia Records, 1.4.2016.)

Sinjski punk-blues rockeri M.O.R.T. trećim albumom „Tužna kocka“ udaraju još jače i žešće nego što je to bio slučaj na „Odjelu za žešće“. Već samim omotom albuma bend ostavlja dojam nesklada (tužna kocka – nasmiješena piramida), a nakon što se čuju stihovi prve pjesme „Grli me iz pluća“: „Pojeo sam govno / jer sam bio gladan / ta pogledaj me samo / mršav sam i jadan“, tek onda neće biti jasno što bi nas sve moglo očekivati na ovom albumu s četrnaest pjesama. No otkrit ćemo. Očekuje nas bend koji se sada više ne može uspoređivati s možebitnim uzorima jer je postao ‘svoj’. Očekuje nas odlično usviran bend koji skače iz žanra u žanr, a da to ipak zvuči zanimljivo i nimalo pretenciozno. Očekuju nas vrlo životni tekstovi pjesama – od ljubavnih, preko socijalnih, do duhovitih. Članovi benda inače su autori kompletnog albuma, no u pjesmi „Kroz vječnost“ uglazbili su stihove hrvatskog književnika Vladimira Nazora, a tu je i avdićevska „Olovni vojnici“ koja je zapravo uglazbljena kritika kazališne predstave o manipulaciji publikom. Nadamo se da će apetiti M.O.R.T.-a rasti i da ćemo za nekoliko godina slušati još žešći, energičniji i beskompromisniji album.

Ocjena: 4.6

Dajana Lerić

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=WL0P0WK1FCE&w=560&h=315]

Moussaka – Yaran (samizdat, 9.5.2016.)

Beogradska skupina iskusnih muzičara okupili su se na ideju da naprave malu zabavu u muzici na surf pank rok način. Kako bi to najefikasnije postigli? Pa sa narodnim i etno motivima. Nešto što je zaista nesvakidašnje u regionu, sastav simpatičnog naziva Moussaka ovog maja objavila je svoj treći EP koji sadrži četiri autorske pesme. Marinko Rokvić, Vesna Zmijanac i Halid Muslimović nikad nisu zvučali tako brzo energično i oštro, a opet plesno i poletno. Bend koji polako ali sigurno izlazi iz ilegale i nadamo se da će uskoro postati prava letnja koncertna atrakcija.

Ocena: 4.3

Nemanja Đorđević

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=an-MqO3ypak&w=560&h=315]

Ana Never – Long Turning (Fluttery Records, 26.5.2016.)

Subotička skupina post rokera Ana Never početkom maja su objavili svoj novi album naziva “Long Turning”. Naslednik odličnog “Small years” iz 2012. godine donosi 5 novih pesama. Uvodna “Tomorrow Is The Livelong Day” nagoveštava nešto mirniji zvuk benda. Kako na ranijim albumima, tako i na ovom, bend je prosto apsolvirao atmosferu. Ambijentalan i instrumentalan album koji će vas u isti trenutrak okupati ljubavlju, strašću, spokojstvom, ali i besom i nemirom. “Long Turning” je dostupan za preslušavanje na YouTube kanalu benda, kao i za narudžbinu na njihovoj Bandcamp stranici.

Ocena 4.5

Nemanja Đorđević

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=e2WM-gjySEk&w=560&h=315]

Lucinda Williams – The Ghosts Of Highway 20 (Highway 20 Records, 5.2.2016.)

O značaju koji motiv puta ima u rokenrolu izlišno je govoriti. Od prve r’n’r pesme, Brenstonove „Rocket 88“, Dilanove ploče „Highway 61 Revisited“, sve do najnovijeg albuma Lusinde Vilijams „The Ghosts Of Highway 20„, put označava mitsko mesto na kojem se stiču životna iskustva koja se kasnije pretapaju u pesme. Lusindin novi album je u celini posvećen putu Highway 20, koji se proteže kroz veći deo država američkog juga. Sa porodicom ga je, često se seleći, već od najranijeg detinjstva prelazila uzduž i popreko. Otuda uvodni stih naslovne pesme glasi: „I know this road like the back of my hand“. Prizori koje je Vilijamsova imala prilike da vidi na njemu, porodične uspomene, priče koje je pokupila na putu i nedavna smrt oca, čiju pesmu „Dust“ izvodi na ovom albumu, su temelji na kojima počivaju pesme sa ovog albuma. Takva tematika je uslovila estetiku ovog albuma te je znatno mračniji i sporijeg tempa od svojih prethodnika. Kroz pesme ispunjene ljubavlju, smrću, požudom i senitimentalnošću, Lusindin glas, često opisan kao „tri kaščice meda, dve kaščice burbona“, vodi slušaoca u vožnju zabačenim putevima samo njemu znanih sećanja. Zbog toga ova ploča od recipijenta zahteva da se u potpunosti prepusti takvom putešestviju kroz numere poput: „Dust“, „House Of Earth„, „Louisiana Story„, „lf My Love Could Kill„.

Ocena: 4.0

Luka Velanac

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=4Yfdi5Nhr94&w=560&h=315]