M.O.R.T. je beskompromisni punk – blues bend iz Sinja (Hrvatska), žestokog zvuka i živih nastupa. Kostur benda, John, Zvrk i Kikos, postoji još od jeseni 2003. godine. Bend je kreće na mini turneji po Srbiji. Posetiće večeras Beograd u sklopu Rockam Dorćol festivala u Dorćol Platzu, a sutra gostuju u Novom Sadu. To je i povod da porazgovaramo malo sa momcima.
Balkanrock: Svirke se redaju, produžena turneja i dalje traje – kako ste, stižete li sve?
Zvrk: Stižem lagano, nakon dvije mršave godine zbog svih izazova u njima, ovo ljeto smo napokon imali priliku uživat u koncertima, hvala Bogu i nek se nastavi. Momcima je možda malo teže jer oni imaju stalne poslove.
John: Stižemo. Di ima volje ima i načina.
BR: Vratimo se nazad u 2003. godinu kada je M.O.R.T. nastao. Koliko je tada bila poticajna zajednica u Sinju, a koliko su sada? Mislite li da je Sinj, recimo, plodonosan, što se tiče alternativne glazbe?
Kikos: U Sinju je uvijek bilo puno alternativne publike, ali bendovi su uglavnom bili bez ambicija. Svirali bi Sinj i Split i to je to. Onda je najprije Embrio pokazao da se može više, pa kasnije mi. Uvijek je bilo talenata i bit će, ali moraju biti uporni.
John: Nama je u početku a tako i danas najveći poticaj bio zapravo manjak poticaja, nedostatak nekog programa, pa smo si sami napravili program. Par prijatelja i volja za promjenom dovoljni su za početak, dalje je je sve upornost.
BR: Tekstovi vaših pjesama iskreno i u korak prate pojedine ljudske emocije i društvene problematike. O čemu najviše volite pisati, to jest, pjevati?
Zvrk: Pišem o svemu što iskusim, nešto me dirne na neki način, nekada je to promatranje oko mene što se događa, nekad je to promatranje unutar mene što se događa.
John: Spori automobili i ružne žene.
BR: Što ovih dana najviše slušate, ako slušate?
Zvrk: Pa kući bogami u zadnje vrijeme sve neka ambijentalna muzika, klasika, mantre, nesto sta me odmara i ne zahtjeva puno pozornosti za slusati uglavnom meditativna muzika. U kombiju uglavnom Motorhead, Sabbath i Hladno Pivo.
John: Brusilicu, tračnu pilu, stupnu bušilicu, šefa, ženu, Zvrka.
Kikos: Od nove glazbe Amyl and the Sniffers, Yeah Yeah Yeahs su se ponovno okupili, sve šta izbaci Jack White je super. Od regionalnih izvođača standardo Repetitor, Majke, Hladno pivo.
BR: Mislite li da se punk i rock scena u regiji dobro drže?
Kikos: Ako usporedimo stanje prije 7-8 godina i danas, mislim da ne nedostaje kvalitete, ali nema više količine. Niti mlađih bendova, niti publike. Mislim da ćemo za 5 godina to više osjetiti jer neće više imati tko popuniti raspored bendova. Osim ako se ne pojave instant novi klinci.
BR: Novi album je u fazi miksa i trebao bi izaći iduće godine. Kakav će biti, hoće li se stilski razlikovati od dosadašnjih albuma…?
Kikos: Bit će kao vrijeme u kojem živimo, brz, surov, bolestan. Udarac u glavu bez puno empatije.
BR: Jedna od vaših novijih pjesama kaže: “Svijet se sužava iza brda“. Što ste pod time mislili reći?
Zvrk: Ta fraza mi je došla još 2012 godine, 2020 sam ju i osjetiio.
BR: Ovog vikenda nastupate i u Beogradu te Novom Sadu. Kakva iskustva imate sa prijašnjim svirkama u ovim gradovima? Mislite li da vas se više sluša u Srbiji ili pak u Hrvatskoj?
Kikos: Mislim da je rokenrol u Srbiji življi i iskreniji nego u Hrvatskoj. Sama bit se bolje očuvala. U Hrvatskoj previše bendova pokušava kopirati zapadne trendove umjesto da daju nešto svoje i domaće u rock zvuk. Tako da su nam svirke tu bile odlične i dobro posjećene. Ne sumnjamo da će biti ludnica nakon 3 godine odsustva.
BR: Gdje vas se još može slušati u bliskoj budućnosti?
Kikos: Raspored nam je poprilično prazan. Izgleda da se puno klubova utopilo za vrijeme korone. Tako da su tu samo veći gradovi: Zagreb i Split. Nadamo se da će se i ostali uskoro ohrabriti.
