„Planova nema. Nikad ih nije ni bilo. To je naljepša stvar s ovim bendom. Samo sviramo i ništa ne očekujemo“, govori Srđan Gino Jevđević o jesenjoj turneji i planovima za istu, u intervjuu za Balkanrock.

_______________________________________________________

Deda guru zna sve! naslov je turneje koja Kultur Shock ponovo dovodi na Balkan. Predvođen sarajevskim frontmenom Ginom Jevđevićem, koji je kao u holivudskim biografijama prešao put od ratnog područja do kultnog statusa u Americi, Kultur Shock nastavlja da ruši žanrovske barijere i svojim autentičnim zvukom pridobija armiju obožavalaca od Sijetla do Indonezije. Kao i svi prethodni albumi koje je ovaj sekstet iz Sijetla objavio i najnoviji “Tales Of The Grandpa Guru vol. 1″ predstavlja pravo remek delo, koje će publika imati prilike da čuje na koncertu u Domu omladine, 8. decembra.

BR: Nedavno ste izdali spot za pjesmu “Umoran od života“ koji je vizualno malo brži kao i ritam pjesme, možete li nam reći gdje se snimao i odakle sama ideja?

Gino: Ja sam u principu kao i sve do sada, totalno sebično ostavio dio pjesme koju sam čitavog života volio da pjevam u originalu , a onda mi je po mom dobrom starom običaju postalo dosadno, pa sam strofe dva puta ubrzao. Toma je jedan od najvećih umjetnika 20tog vijeka i bila mi je velika čast. Sto se tiče videa, mi obično damo video u ruke režisera.  Uradio ga je Saša Pesevski (Akademija Scenskih Umjetnosti u Sarajevu), na preporuku moga druga, a njegovog profesora Srđana Vuletića. Sale je video uradio u „Trash“ stilu koristeći paralelno snimke sa seoskog narodnog veselja i baleta u Sarajevu.

BR: Iza Vas je 17 godina postojanja i preko 700 nastupa te nekoliko generacija publike koja posjećuje Vaše koncerte. Kakvo je Vaše viđenje publike nekada i sada?

Gino: Ja ne volim da ljude koji dolaze na naše svirke zovem publika. To su naši prijatelji, većinom i sami kreativci sa dijapazonom godina od 6 do 66, crni, bijeli, žuti, zeleni, gay, strait. Jedina zajednička strana im je da slobodno misle i da su tolerantni u odnosu na sve oko sebe. Ovo „nekada i sada“ mi govori da 17 godina danas izgleda kao dugačak period. Meni je sve ovo kao jučer počelo.

BR: Nastupate diljem USA-a i Europe. Osjeti li se razlika u europskoj i američkoj publici?

Gino: Ja bi publiku podijelio u tri, umjesto u dvije grupe. USA, EU i ostali. „Ostali“ su istočno od Austrije, preko Rusije zaključno sa Japanom. Tom mentalitetu pripadaju i Španija i Južna Amerika. „Ostali“ znaju i osjećaju o čemu mi govorimo.

BR: Prošlo je osam mjeseci od izdavanja Vašeg “Tales of Grandpa Guru Vol. 1“, kakvi su skori planovi vezani uz bend?

Gino: Novo, novo, novo. Dok budemo izdavali nove albume i svirali svaku pjesmu kao da nam je zadnja, naše postojanje ima smisla.

BR: Jedan ste od rijetkih bendova koji se sami financiraju i izdaju pod vlastitom kućom. Koliko je to teško u današnjoj glazbenoj industriji?

Gino: Zajebano je, nema šta. Do prije par godina smo uspijevali da prodamo onoliko koliko nam je bilo potrebno da finansiramo novi album. Sada su CDovi ustvari samo veoma skupa vizit karta. Svi sve imaju đžaba na internetu, a mi još uvijek moramo da platimo studio, štampanje, promo. U našem slučaju jedan od najboljih producenata na svijetu, čak i ako nam da „popust na jaranstvo“, ne možemo se baš cijenkati.

BR: Kako je strana publika, pogotovo američka, na početku Vaše karijere prihvatila te speficične “balkanske note“ u Vašoj glazbi?

Gino: Ma naši ljudi su tolerantni i osjećaju muziku, ne razmišljajući puno gdje da je stave u svom memorijskom chip-u. Kad kažem naši ljudi, mislim na publiku KS-a (ne volim ime publika).

BR: Postoji li neko mjesto koje bi izdvojili i gdje se volite vraćati od svih mjesta gdje ste nastupali?

Gino: Ne bih izdvajao niti jedan grad. Svake godine me neki drugi oduševi reakcijom.

BR: Koji je Vaš komentar na glazbenu scenu i kvalitetu glazbe danas?

Gino: Nemam komentara. Neka svak svira ono što se njemu sviđa. Nadam se da će živa muzika preživjeti.

BR: Četiri puta ste surađivali s poznatim Jack Endinom, možete li nam reći nešto o suradnji s njim i planirate li uskoro možda ponovo neku suradnji s Endinom?

Gino: Kao što rekoh u odgovoru broj 6, nama je Jack neophodan da stavi na traku ono što mi uradimo. Malo ih je kao on. Ustvari nitko. Jack je najbolji na svijetu i ponosno kažemo dio naše familije. Radit ćemo vjerovatno s njim do kraja.

BR: Što mislite da je potrebno jednom bendu za uspjeh danas i što biste poručili nekim mlađim bendovima kojima ste uzor?

Gino: Radite ono šta vam se radi i nikoga ne slušajte. Posebno stare prdonje kao što sam ja.