-

Shirley Manson (Garbage): „Zabole me da li neko misli da li sam privlačna ili ne“

GarbagePovodom koncerta koji će se održati 28. juna u Beogradu, uradili smo intervju sa frontvumenkom benda Garbage, Širli Menson. Poznata kao jedan od najmoćnijih rok ženskih vokala u proteklih 30 godina, još glasnija je kada je u pitanju buntovništvo protiv normi u društvu, Širli je bila veoma zahvalan sagovornik. U intevjuu nam govori o nekim problemima muzičke industrije, ali i o nekim principima kojima te probleme možete jednostavno savladati. O poziciji žena u muzici, savetima za mlade umetnike, probijanju, slavi, ali i novom albumu benda Garbage, za Balkanrock odgovarala je jedna od najvećih žena modernog rokenrola.

Balkanrock: U nedavnom istraživanju koje je sprovela kompanija Fender, rečeno je da 50% novih gitarista čine gitaristkinje? Čini se da se javlja talas, sličan onom devedesetih, kada se desila ekspanzija bendova na čijem su čelu žene. Koliko je zaista prostora dato pravoj ženskoj kreativnosti u alternativnoj muzici?

Širli: Znaš, čula sam slične informacije od drugih gitarskih kompanija ranije i pravo da ti kažem, takve stvari me raduju. Samo nek se ovaj trend nastavi. Problem nije, međutim, u tome da žene NE ŽELE da se bave muzikom. Mnoge od nas žele i uvek će se baviti muzikom. Pravi problem leži u srceparajućoj činjenici da onog trenutka kada žene uspeju da se domognu profesionalnog domena muzike, mali broj njih može da se nosi sa tim. Razloga za to je mnogo. Žene već vode borbu sa belim patrijarhatom koji dominira svetom. Suočavaju se sa „dobrim starim“ seksizmom, mizoginijom i objektivizacijom, da ne pominjem odbijanje medija da žene tretiraju kao umetnice, a ne kao igračke. Muzička industrija je naprosto odraz našeg društva, a ono se ogleda u diskriminaciji među lajnapovima festivala. Nije to ništa novo. Verujem da stvari polako počinju da se menjaju, doduše, budući da žene nastavljaju da se međusobno podstiču kroz društvene mreže. Nisam izgubila nadu i veru u evoluciju. Mlađe generacije žena neće da trpe ista sranja koja su trpele generacije žena pre njih. Promena dolazi, kako je lepo rekla Greta Tanberg, sviđalo se to nama ili ne.

B: Za razliku od perioda kada je Garbage počinjao, svet je sada poprilično apokaliptično mesto. S jedne strane, netolerancija i nasilje dostižu neslućene visine, dok se s druge pojavljuje sve više i više društvenih grupa koje iskaču iz davnih društvenih normi 20. veka. Garbage je uvek nekako bio uz autsajdere, koji je tvoj stav po pitanju trenutnog stanja muzičke industrije gde se prihvatanje autsajdera nekako čini trendom u jačanju?

Š: Pa, da budem iskrena, baš i ne verujem da je svet prilično apokaliptičan danas. Mislim da je uvek bio isti. Okrutan i surov s vremena na vreme i dom mnogim prilično gadnim, netolerantnim grabljivcima koji su gladni moći. Međutim, takođe postoji i pregršt sjajne, briljantne kreativnosti. Kao i nežnosti, požrtvovanosti, ogromne lepote i pameti.

Putem moćnih društvenih mreža, ljudi su sve više izloženi novim različitim idejama i filozofijama, više nego ikada u ljudskoj istoriji. Mislim da se definicija autsajdera stalno menja pa je stoga i sam status autsajdera više prihvaćen.

GarbageB: Garbage je bio jedan od prvih bendova koji je album snimio potpuno digitalno. Tehnologija je prilično promenila tok muzičke industrije. Mnogi misle da se danas muzika čisto pravi radi profita, što je pop muziku učinilo monotonom i ostavilo manje mesta za alternativnu muziku. Da li se slažeš sa ovim i koji bi savet uputila bendovima koji pokušavaju da se probiju na alternativnoj sceni?

Š: Kao i u modi, ukus mase u muzici, istorijski gledano, konstantno se menja. Konzumenti na kraju pređu na ono što je skroz suprotno trenutnom trendu. Vrlo dugo je alternativna muzika bila autsajder u odnosu na svoje pop, rep i hip-hop ekvivalente, na primer. Kao rezultat svega toga, ja sada primećujem realističnu promenu u muzičkoj sceni u korist alternativnih umetnika. Mislim da ljudi sada traže autentičnu filozofiju i perspektive koje istražuju teme drugačije od onih masovno proizvedenih izvikanih pop klišea.

Kada se jedna megapopularna, prilično smerna pop zvezda poput Halsey odjednom prikazuje kao divlja, pank-rok pobunjenička devojka u svom najnovijem spotu, pljujući krv i šutirajući kameru, znate da su se struje znatno promenile.

Što se saveta tiče… Uglavnom se trudim da ne dajem savete. Moj put je, kao i put svih umetnika pre i posle mene, jedinstven. Ono što je upalilo u mom slučaju, možda ne upali za nekog mladog umetnika danas koji stvara u potpuno drugačijem muzičkom pejzažu. S tim u vidu, moje omiljene ohrabrujuće reči su ostale iste: „Ako voliš nešto, uradi to. Ako ne možeš da živiš bez toga, uradi to. Ako imaš srce umetnika, a ne prodavca, izuči šta ti je potrebno da se baviš tom umetnošću. Uradi to što treba. Pronađi ekstazu u tom kreativnom lovu. Zasuci rukave i radi to što duže i što bolje možeš. Uloži u sebe. Odjebi industriju. Odjebi slavu. Budi umetnik. Živi slobodno.“

B: Svet i dalje s potpunim pravom trese niz #metoo skandala i veliki je korak napred napravljen u borbi protiv nasilja nad ženama u filmskoj i muzičkoj industriji. Ako u obzir uzmemo to da si upoznata sa nekim od najgorih primera i zavera u mašineriji muzičke industrije, koliko su žene ugrožene u alternativnoj strani muzike? Šta je drugačije za žene u alternativi 2019. godine u odnosu na položaj žena u alternativi devedesetih?

Š: Ama baš ništa. Ništa nije drugačije. Žene su i dalje potcenjene od strane vlada širom sveta. Time vlade uče muškarce da su žene manje vredne za društvo. Kada takva informacija svoj dom nađe u umu seksualno nasilnog muškarca, to rezultuje time da će on uzeti od žene šta želi i kada želi jer je naučen da ima pravo na to.

Seksualno nasilje češće je nego što bismo se drznuli da zamislimo ili prihvatimo. Statistika i činjenice su sulude i užasavajuće. Svaka treća žena će iskusiti seksualno ili porodično nasilje tokom svog života. Šta to govori o našem društvu? Ne verujem da su muškarci zli, Ne verujem da se rađaju kao silovatelji i napasnici. Verujem da nasilne muškarce stvaraju opresivni patrijarhalni sistemi.

B: U intervjuu sa Viki Geb iz 1998. godine, rekla si da ne planiraš da budeš u rok bendu sa pedeset, već bi radije bila producent ili pevala obrade Sinatre. Kako to da se i nakon tih godina i dalje nalaziš u rok bendu?

Š: To je samo pokazatelj koliko malo znate kada imate 30 godina. Tada nisam shvatala koliko je bilo bitno predstavljati nešto. Nastavljam da radim ovo zato što želim da više žena vidi da mogu da nastave da se bave čim žele bez obzira na to koliko imaju godina. Nekada su žene na silu bile odbačene iz industrije tako što su sramoćene zbog gubitka svog seksepila. Mašem vrlo krutim srednjakom u lice baš te konvencije. Zabole me da li neko misli da li sam privlačna ili ne. Kakve to veze ima sa tim što sam dobar muzičar? Neću prestajati, neustrašivo nadajući se da mnoge žene iza mene uraditi isto.

B: Debi Heri (Blondie) navela je u jednom intervjuu u britanskom Gardijanu skoro da muzičari poput nje treba da se bore protiv platformi kao što su YouTube i Google, pošto ograničavaju prava originalnih umetnika, a i ne plaćaju umetnike dovoljno. Budući da ste vas dve po mnogo čemu slične, koji su tvoji stavovi o današnjem izdavanju i promociji muzike?

Š: Ja sam se sa zločinima muzičke industrije nad muzičarima pomirila odavno. Ne postoji ništa što možeš da uradiš kada su u pitanju manipulacije nad mojim kreativnim i intelektualnim vlasništvom od strane korporacijskih pohlepnika. Kako bih sačuvala svoj razum, jednostavno sam to prihvatila. Ta njihova pohlepa je neverovatna i nasilna i valjda će jednog dana mlađe generacije muzičara stati na put tome. U međuvremenu ću nastaviti da učestvujem u svakoj naprednoj inicijativi koja nastoji da zaštiti muzičare, sve vreme negujući svoj opšti prezir prema muzičkoj industriji.

B: Glasine na internetu tvrde da će Garbage izdati novi album ove ili početkom sledeće godine. Možeš li nam reći šta se tačno dešava? Da li će biti remaster, kompilacija ili pak potpuno nov materijal?

Š: Trenutno smo u sred pisanja i snimanja novog albuma koji bi trebalo da se pojavi sledeće godine. Barem tako planiramo. Držim palčeve da ćemo se sabrati. Nije da smo baš poznati po tome da radimo stvari brzo.

B: Koliko ste upoznati sa Srbijom i regionom u koji dolazite?

Š: Zapravo smo svirali u Srbiji ranije, ali je celokupna poseta bila previše kratka. Izuzetno se radujemo što se vraćamo i velika nam je privilegija da posetimo vašu misterioznu, magičnu zemlju.