Schiller: Beograde, mislim da moja muzika i vaša strast mogu biti uzbudljiva podudarnost


Povodom nastupa u Beograd 18. januara 2019., porazgovarali smo s umjetnikom Christopherom von Deylenom – Schillerom kako bi se publika nešto bolje upoznala s ovim melankoličnim poetom i ambijentalnim muzičarom.

Balkanrock: Postoji teorija kako je knjiga “Die Glocke” Friedricha Schillera ostavila snažan utisak na Vas nakon čega ste se odlučili prozvati Schillerom i stvoriti svoj prvi visoko ocijenjeni singl “Das Glockenspiel”. Je li to istina?

Christopher von Deylen – Schiller: To je apsolutno točno. Kada sam snimio “Das Glockenspiel” još uvijek nisam imao prikladno umjetničko ime. Stoga sam stao razmišljati nekoliko dana. Nikakvo interesantno ime nije mi padalo na um. Onda sam više-manje slučajno shvatio kako me naslov “Das Glockenspiel” podsjeća na posebnu poemu zvanu “Die Glocke” Friedricha Schillera. Bio sam slobodan posuditi njegovo ime i odavati mu počast do dana današnjega.

BR: Odakle inspiracija za audiovizualnim performansima? Kako izgleda tok kreativnog procesa? Jeste li preplavljeni emocijama, novom idejom, knjigom, filmom, iskustvom ili nečim drugim?

Schiller: Zapravo, sam je život po sebi inspirirajuć. Pokušavam započeti svaki dan otvorenog uma. Ponekad se inspiracija pojavi krajnje neočekivano, ponekad čekam da se pojavi danima, tjednima. Zvukovi i slike uvijek su isprepleteni. Ponekad počnem s vizualnom idejom, ponekad je isključivo zvuk okidač za lančanu reakciju u mojoj glavi. Nakon svega ovoga tajna je u kreativnosti. Ne možete varati. Trebate samo biti strpljivi i raditi svaki dan kako bi došli nešto bliže svojim snovima.

BR: Koliko puta preslušate pjesmu prije nego li vas rezultat zadovolji kako bi ju mogli pustiti u javnost?

Schiller: To ovisi koliko je kompleksna obrada. Postoje pjesme koje zaista pišu same sebe. Ako je struktura prilično jednostavna, očito je kako bi trebalo zvučati. Većina mojih pjesama imaju složeniju strukturu i slojevitiju obradu. Uzima mnogo više vremena pronaći pravu ravnotežu svakog instrumenta. Mislim da nikada nisam izbrojao koliko sam puta prošao kroz pjesme. Ponekad se fokusiram na pojedini dio kojeg preslušavam stalno i iznova. Nekoliko stotina puta minimalno.

BR: „Leben… I feel you“ još je uvijek jedna od vaših najpregledanijih pjesama na YouTubeu. Dijelite li mišljenje s publikom i ako ne, s kojom ste pjesmom najviše poistovjećeni?

Schiller: Volim „Leben… I feel you“. Vrlo sam sretan što ta pjesma postoji i zadovoljstvo je izvoditi ju. Imam nekoliko drugih najdražih pjesama, no volio bih zadržati tu selekciju za sebe obzirom da se mijenja s vremena na vrijeme. Zaista se nadam da moja publika može pronaći osnaživanje u emocijama koje pokušavam svrstati u svoju muziku.

BR: Koja je glavna tema albuma “Morgenstund” koji će biti objavljen 2019.?

Schiller: „Morgenstund” znači „Dawn of Day” („Zora dana“) i metafora je za novi početak i beskrajan krug života. Što god da se događa u životu, možete biti sigurni da će sunce ponovno izaći i osvijetliti idući dan. Možda bi ovo mogao biti mali podsjetnik na ustrajnost prirode i snagu u ovim prevrtljivim vremenima. I kada se probudite ujutro, nikada ne znate što će se dogoditi do kraja dana. Što može biti vrlo uzbuđujući element iznenađenja.

BR: Mišljenja sam kako nakon svakog Vašeg performansa publika ostaje u zanosu neko vrijeme. Mislite li da mogu opaziti vašu bezuvjetnu predanost i ljubav za ovu vrstu posla i muzike?

Schiller: Zaista se nadam. To bi bila najveća nagrada koju bih mogao zamisliti.

BR: Jeste li ikada imali negativnih iskustava prije, tijekom ili nakon koncerta?

Schiller: Baš i ne. Kad smo nastupali u Kijevu prije nekoliko godina, došlo je do kratkog spoja netom prije koncerta, no naši su prijatelji iz Ukrajine uspjeli ponovno aktivirati stari generator. Došlo je do male odgode, no nekako su ti nepredvidivi događaji stvorili još intenzivnije ozračje tijekom koncerta.

SchillerBR: Kažu da se uspjeh mjeri krajnjim rezultatima. Možete li reći za sebe da ste postigli svoje ciljeve u karijeri obzirom na svjetske turneje, isto tako uspješnicu s  ostalim poljima poput marketinga (Let me love you à Maserati Quattroporte), filmova itd.?

Schiller: Da budem iskren, nikada nisam imao nikakve ciljeve u karijeri. Pokušavam biti najbolja verzija sebe dan za danom. Ako rezultate toga ljudi dohvaćaju u svojim srcima, smatram svoju misiju ispunjenom. Mislim kako su ciljevi nešto za nogometaše ili nekoga tko je u sportu. Muzika i umjetnost je nešto što vremenom evoluira. Vrlo sam znatiželjan mišlju gdje će me ovo odvesti u životu.

BR: I na kraju, zašto Beograd? Što očekujete od nastupa na Balkanu?

Schiller: Zaista mi se sviđaju ljudi i njihova emocionalna snaga. Mislim da moja muzika i vaša strast mogu biti uzbudljiva podudarnost.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.