Pioniri panka na našim prostorima, riječka grupa Paraf vratila se krajem prošle godine na scenu izdavanjem box seta „Sabrana djela 1976-1987“, novom pesmom „Bez lica“ i mini turnejom na kojoj su nastupali i u Srbiji, u beogradskom Domu omladine i novosadskom Firchie Think Tank studiju.
Pred nove zakazane nastupe na festivalima Antivalentinovo u zagrebačkom Boćarskom domu i Kontakt konferenciji u beogradskom klubu Drugstore pevači Vim Cola i Valter Kocijančić, a ponegde i kolektivno svi članovi benda, odgovarali su na naša pitanja, preneli svoje najsvežije impresije i objasnili svoje hrabre izlete sa početka osamdesetih godina.
Balkanrock: Nedavno ste nastupali u Beogradu i Novom Sadu. Da li su vas iznenadile rasprodate sale i reakcije publike nakon svih ovih godina?
Paraf: Nedavne svirke u Novom Sadu i Beogradu bile su nezaboravni trenuci koji ti napune baterije; odlična svirka, fantastična publika, energija do neba, ponovni susreti s prijateljima, kolegama, wow! Naravno da smo bili iznenađeni, ipak je prošlo mnogo godina!
BR: Vratimo se u 1976. godinu. Kako je Rijeka isprva reagovala na vaš pank?
Valter: Ha, ha, ha… Nitko duže vrijeme nije reagirao! Vidjeli su da se u gradu „događa nešto čudno“. Kad su koliko-toliko počeli upoznavati materiju, mislili su da je to neki pojedinac, grupica mladih koja će ubrzo nestati! Malo su se prevarili i kotač se počeo pokretati. Svakim danom nas je bilo sve više i više. Kreativnost je počela nicati iz svakog dijela našeg grada. Rađaju se bendovi, slobodni umjetnici… Pokrenuo se zamašnjak koji do današnjeg dana nije stao!
BR: Da li ste imali problema sa autoritetima nakon što ste napravili pjesmu „Goli otok“ ili kada ste možda čak i prvi u Jugoslaviji objavili antipolicijsku „Narodnu pjesmu“?
Valter: Trebalo je dulje vremensko razdoblje da mnogi važni uopće shvate to o čemu pjevamo i dok sam ja bio u bendu, tih par godina, nismo imali većih problema sa autoritetima. Kasnije, koliko čujem od ostalih članova banda, Vim Cole i Zdravka, imali su itekako velikih problema na više nivoa, nažalost!
BR: Iako već tri decenije ne postoji, mislite li da Jugoslavija u nekom svom obliku i dalje živi kroz vašu pesmu „Živjela Jugoslavija“?
Paraf: Suludo je toj pjesmi pripisivati ijedan drugi značaj osim ironije jer ona jest nastala kao ironija tadašnje parolaške države. Danas se neki bave nekim drugim tumačenjima za potrebe dnevno-političke pijace, ali to nije naš problem.
BR: Kako je došlo do promjene atmosfere u vašim pjesmama počevši sa albumom „Izleti“? Da li su savremene tendencije u nekoj meri uticale na to? Koliko pronalazite sličnosti sa Pekinškom patkom, imajući u vidu da su i oni napravili sličan iskorak svojim albumom „Strah od monotonije“?
Vim Cola: Svaki živi organizam prolazi faze evolucije, razvija se, a bend je živi organizam koji reagira na podražaje. Imamo ideje, puštamo ih da teku… Nismo se nikad držali pravolinijskog pravca, ni u životu, ni u glazbi.
BR: Koje su dalje aktivnosti benda i hoće li se Paraf malo duže ovoga puta zadržati na sceni?
Vim Cola: Trenutačno se pripremamo za predstojeće svirke u Ljubljani i Zagrebu za Antivalentinovo čime ćemo zaokružiti našu regionalnu turneju, a u tijeku su pregovori i za još neke aktivnosti.
