-

Naslovna Intervjui Nenad Marjanović (Dr Fric): „Priča o više segmenata povijesti”

Nenad Marjanović (Dr Fric): „Priča o više segmenata povijesti”

Nekadašnji basista pank benda KUD idijoti iz Pule Nenad Marjanović (Dr Fric) autor je knjige „Život s Idi(j)otima”. Knjiga je svojevrstan prikaz najviše tačke koju je bend dosegao, trenutka kada postaje brend na Balkanu, i zemlje u kom se taj trenutak desio, odnosno okolnostima s kojima su se četiri muzičara susretala tih godina. Knjiga se već može naći na policama većih knjižara širom Balkana, a pred nastavak promocije (24. oktobar u Punk Rock Cafeu, Smederevska Palanka, i 30. oktobra na Dečjem odeljenju Somborske biblioteke, Sombor) autor je izdvojio vreme da popriča s redakcijom „Balkanrocka”.

Balkanrock: Kako je došlo do realizacije ideje o knjizi koja će predstavljati priču benda KUD idijoti?

Nenad Marjanović: Moja knjiga nije klasična biografija benda jer sam ja kasnije u bend došao, a i izašao sam iz njega kasnije nego Sale Veruda i Tusta. Činjenica je da sam u KUD Idijotima svirao u najproduktivnijoj fazi i da sam član postave koja je stvorila od tog imena brend. Sve ono važno za karijeru benda napravili smo u postavi Tusta ‒ vokal, Sale Veruda ‒ gitara, Dr Fric ‒ bass i Ptica ‒ bubnjevi. Osim o tim vremenima kada smo započinjali karijeru dosta se u knjizi bavim i okolnostima u kojima smo postajali pravi bend. Ima tu dosta našeg zavičaja, Istre, naravno, Pule, koja nas je dosta stilski odredila, vrlo je važna za ono što smo i kakvi smo bili. Ima tu i dosta fragmenata iz početka rata, okolnostima u kojima smo radili kada se oko nas sve raspadalo.

BR: Ovo je Vaša treća knjiga. Koliko Vam je sada bilo lakše ući u ceo proces koji objavljivanje nosi?

NM: Knjiga „Život s Idi(j)otima” ipak je specifična. Nisam do nje pisao tim stilom. Prve dvije knjige bile su svojevrsna kompilacije mojih novinskih radova, a „Život” je priča o jednim vremenima, o jednom bendu i četvorici ljudi koji se nađu u tom vremenskom vrtlogu u kojem se sve za što ste mislili da vrijedi urušava i nestaje. Ova priča je za mnoge koji su je pročitali sentimentalna, ali i dosta „gorka”.

BR: Između ostalog, u knjizi pominjete kako možda nije bilo pametno odbaciti sve ono što je Jugoslavija dala. Šta je bilo tada bolje što se muzike tiče?

NM: Sve iz vremena Jugoslavije je bilo bolje od ovoga što imamo sad, jedino smo teže dolazili do instrumenata, žica, trzalica, kablova… Sve ostalo je tada bilo uređeno. Iako smo svi mi koji smo u to vrijeme svirali bili nezadovoljni, scena je bila jaka i formirana. Za jednu scenu moraju postojati svi segmenti u poslu, od izvođača, izdavača, medija, kluba i publike, a Jugoslavija je to sve imala. Imao si bendova, izdavače, novine, radija, mislim medije koji su pratili muziku, pa klubove na kojima si mogao svirati. Devedesetih je krenula devastacija svega, počelo je pretvaranjem klubova u kladionice, satirali su i zasipali krečom sve tragove urbane kulture. Eto, zato danas nema ničega, na kraju svega nestalo je i prave publike.

BR: S kojih pet reči biste opisali svoju knjigu?

NM: Emocija, sjećanje, poštenje, poštovanje i Istra.

BR: Može li se reći da su dva glavna lika Vaše knjige bend i zemlja?

NM: Može, čak je to i realno, jedan dobar bend koji se ne snalazi na planeti zemlji niti u zemlji u kojoj je rođen, e onda takvu zemlju mijenja jedna još gora zemlja i bend pomalo u takvim okolnostima gubi kompas. Ali sve radi ljudski, pošteno i ponosno…

BR: Da li ste se i na koga ugledali što se tiče forme i stila?

NM: Nisam, iako obožavam stil svog uvodničara u knjigu Borisa Dežulovića. Volim njegov cinizam, lucidnost, no, kod mene nije bilo prostora za takav stil pisanja, nažalost sve je bilo realno i bolno. Premalo je prostora za cinizam, humor, mada su KUD Idijoti imali perioda karijere kada smo se dobro zajebavali i kada je naš „alanfordovski” stil dolazio do izražaja.

BR: Koji deo knjige Vam je bilo najteže napisati?

NM: Meni je najteže bilo krenuti u zadovoljavajući početak, dugo sam se zajebavao s prvih pet-šest rečenica, ali kada mi je jednom legao, onda se sve otvorilo, postalo mi je jasno u kojem ću stilu pisati i onda sam pisao dosta lagano.

BR: Koliko svesno ste koketirali s imenom benda?

NM: Pa vrlo svjesno, jer sam i na početku rekao da je ova moja knjiga priča o više stvari, priča o više segmenata povijesti. Nisam mogao prešutjeti te sve silne idiote koji su nam skrojili živote koje sada imamo. Na malo toga smo mogli utjecati bez njih. Mi smo bili nebitni marginalci, puno su više ti ostali „idioti” odredili ovu knjigu nego nas četvorica.

BR: Kako ste izabrali ime knjige?

NM: Predložila mi ga je supruga i svidio mi se… Odmah mi je leglo, ima sve, ima cinizam i ima dovoljno prostora za kvalitetno pisanje. Od kada je knjiga izašla, puno je ljudi reagiralo baš na ime. Evo, neki dan na komentarima za promociju u Rijeci jedna je djevojka napisala: „Bože moj, kako dobro ime za knjigu.” Na stranu što je moja supruga marketinški stručnjak, no, naziv je stvarno pogođen.

BR: Ko Vam je najviše pomogao u prisećanju pojedinih događaja?

NM: Otvara se sve kad jednom kreneš, vjerujem da bi se ljudi iznenadili koliko je toga pohranjeno u njihovim mozgovima, a da toga nisu svjesni. A neka faktografija mi je bila Pticina arhiva, on je bio i bubnjar i menadžer benda koji je sve uredno evidentirao. Ali nastojao sam u knjizi što manje pisati o tim stvarima, vjerujem da ljude nije baš pretjerano briga za neke datume i te tehničke stvari.

BR: Članovi benda dolaze iz mešovitih brakova, te se ne može reći da bend pripada samo jednom narodu (prema današnjoj podeli). Jeste li ikada imali problema zbog toga i koliko je teško danas na Balkanu promovisati jednu knjigu koja se ne tiče konkretno jednog naroda, već čitave bivše Jugoslavije?

NM: Ja nisam imao problema jer meni moje porijeklo nije problem, znam ljude koji se srame svog porijekla, znam ljude koji su pristajali biti ono što nisu. U Hrvatskoj nije problem biti Hrvat, kao što niti u Srbiji nije problem biti Srbin. Ja sam prije svega čovjek, osoba s imenom i prezimenom, a tek onda Srbin po ocu i Hrvat po majci. Znači u ovim šizofrenim državama rekli bi da sam „k***c od ovce”, što ja s ponosom nosim. Nije mi teško jer znam da sam pripadnik dva vrlo sjebana naroda i da se kao takav snalazim i kod jednih i kod drugih. To, naravno, ne znači da mi prijaju njihova sranja i njihovi ekstremi.

BR: Da li ste primetili negativnu reakciju i čiju na pojavu Vaše knjige?

NM: Nisam, jedino je na „Fejsbuku” nakon hvalospjeva od strane jednog čitatelja kako mu je knjiga genijalna jedan lokalni komentator, jedan od onih koji živi na račun prodane djedovine, ima deset apartmana koje su mu ostavili djed i baba, pročitao kako sam slizan s lokalnom vlasti. Napisao je kako sam pošten, ali da se družim s lokalnim političarima. Istina je družim se, s njima obilazim partizanske spomenike i polažem vijence kad god to mogu. U Istri su na vlasti antifašisti i meni je to sasvim dovoljno…

BR: Na šta ste najponosniji što se tiče ove knjige?

NM: Na to da sam napisao sve, a da se nitko ne može naći povrijeđen, nisam nikoga uvrijedio, a zadovoljan sam i toplinom koju knjiga odašilje.

BR: U kom smeru će se dalje odvijati promocija?

NM: Pa ja bih volio da što više ljudi sasluša te naše promocije, u tim promocijama sazna se puno toga što je ljudima ostalo intrigantno kada smo mi u pitanju. Uvijek ljudi mogu pitati što žele, a na promocijama će se moći kupiti i dupli vinil Gratis Hits, koji je nedavno reizdan. Biti će majica, biti će starijih vinila…

BR: Možemo li očekivati još nešto iz Vašeg pera?

NM: Može sigurno. Ja se pisanjem želim nastaviti baviti, oduvijek sam pisao, a sada sam napokon u poziciji da to moje pisanje mogu i objaviti.

Datumi promocija:

24.10 Smederevska Palanka, Punk Rock 20,00h
25.10 Apatin, CK Pik 20,00h
26.10 Smederevo, Etno klub 20,00h
28. Novi Sad, Shamrock 20,00h
29.10 Beograd, Šikarica 20,00h
30. 10 Sombor
31. 10 Kragujevac
1. 11 Požarevac
2. 11 Obrenovac

Izdvajamo

Još zanimljivih tekstova
Odabrano samo za tebe