Ubrzo nakon završenog master class predavanja u sklopu Omiš guitar festa, upoznao sam se s virtuoznim gitaristom Murisom Varajićem u hotelu Plaža. Muris je dosad surađivao sa zvijezdama poput Tife, Dina Merlina, Hari Mata Harija. Osvajač je „Steve Vai guitar“ natjecanja. Izdao je i svoj, zasad prvi, instrumentalni album „Let it out“.

Kao prvo Muris, želim vam dobrodošlicu u Omiš. Jeste li prvi put u gradu i što je bilo odlučujuće u prihvaćanju poziva?

-Hvala na dobrodošlici. Ja se osobno nisam nikada zadržavao u gradu, iako sam prolazio, te mi uvijek u sjećanju ostane njegov prekrasan oblik i pogotovo rijeka Cetina. Posebno moram naglasiti da budem sretan kad putujem iz Sarajeva prema Dalmaciji, jer me obraduje prekrasno more i sunce, a sam grad Omiš je istinski biser. Kada me Neno (organizator) zvao da dođem, prvo sam ga odbio jer sam imao zakazane svirke u Austriji, no ipak su se te svirke otkazale, te sam ja prihvatio poziv i došao u Omiš. Oboje smo bili sretni, a ovdje su me dočekali stvarno fenomenalno.

Kada ste uzeli gitaru prvi put u ruke i kako je sve to krenulo?

-Ja sam počeo svirati u ono vrijeme kada je bio odvratni rat. Imao sam oko 11 godina. Kada živiš u tim uvjetima gdje svaki dan čuješ neki metak ili granatu, gdje se naprosto ne možeš normalno igrati s vršnjacima, izlaziti i kretati se na ulicama, ne preostaje ti ništa drugo nego da se uhvatiš svirati gitaru ili bas, a u to vrijeme osim mene je sviralo puno “raje”. Tako da je sreća u nesreći da sam u principu počeo svirati gitaru zbog rata, i da nije bilo rata ne bih možda nikada počeo svirati. Na početku je bilo teško jer smo imali jako loše gitare i imali smo problema s jagodicama, ali i pored toga znao sam svirati i po 10 sati dnevno.

Vaš prvi bend je bio Maelstrom. Zašto je došlo do razilaženja u bendu?

-Koliko mi je poznato opet su se okupili ove godine, ali da su me i zvali da sviram s njima sumnjam da bih prihvatio jer već sada sviram s par bendova. To je bilo razdoblje od ’96. do ’98. godine, svirali smo nekakvu alternativu, sjećam se kada bi svirao da bih jedva čekao neki gitarski solo da se mogu “iživjeti“ pa bi me dečki iz benda smirivali (smijeh). Razišli smo se zato što je, koliko se sjećam, jedan član benda imao neke obaveze van Bosne, pa ti to tako bude da kad jedan otiđe onda to povuče drugoga itd.

Ubrzo nakon toga osnovali ste bend PULS. Jeste li još aktivni u bendu i što imate reći za cijelu PULS priču?

-I to ti znaš, svaka čast (smijeh)! U to vrijeme oko 2000. godine ja sam imao viziju da bend svira heavy metal. Napisao sam petnaestak stvari, ali smo u studiju snimili četiri pjesme. To je bilo odlično prihvaćeno od publike, međutim i sam znaš kakva glazba uspijeva na Balkanu u zadnje vrijeme, tako da od toga nije bilo “kruha”. Onda sam ja otišao svirati s Tifom, i namjeravao se vratiti u bend, međutim upao sam u tu kolotečinu življenja od muzike te sam tada započeo ostvarivati prihode od sviranja.

Izdali ste 2007. godine instrumentalni album „Let it out“. Što možete reći o samom albumu, i kada možemo očekivati drugi album?

-Kako sada stvari stoje drugi album neće nikada izaći (smijeh) jer sada imam puno drugih obaveza. Iskreno, od tih stvari ne mogu živjeti, pogotovo jer sviram s ovim i s onim. Ja taj album nisam namjeravao snimiti. Nevjerojatan je način kako je album nastao. Jednog dana me užasno bolio zub, a ja sam se zbog te boli uhvatio mahnito svirati, pa sam smislio nekakav rif, pa sam ukucao bubanj i bas pomoću nekakvog softvera, i tako su nastajale stvari na albumu. Ja kada sviram, onda tu bude heavya, soula, funka i tako funkcioniram. Tako da na albumu također ima stvarno svega. Ja općenito nemam neki jedinstveni stil, jer me interesira mnogo toga u glazbi. Za novi album imam materijala, međutim trebalo bi mi dva mjeseca vremena da sve sredim te bih obavezno to snimio sa “živim” basom i bubnjem, no za to trenutno nemam vremena.

Koji su vam gitaristički idoli, tko je najviše utjecao na vas?

-Teško je to odrediti i izdvojiti neka imena, jer čim nekoga čujem jedanput, automatski je utjecao na mene. Međutim od samih početaka pri srcu mi je ipak najviše Mark Knopfler. Baš sam išao na njegov koncert prije par godina u Zagreb. Svirao je neku stvar, prošlo mi je kroz glavu puno toga, i u jednom trenutku dok sam sjedio i slušao, ja sam zaplakao. Čitavu noć prije koncerta nisam spavao od uzbuđenja. Nakon koncerta sam bio tako pun adrenalina da sam u komadu odvozio relaciju natrag do Sarajeva. Taj koncert neću nikada zaboraviti. Dok je bio rat, stalno sam slušao kasetu Dire Straitsa.

Kojeg gitaristu bi izdvojili s ex-yu područja?

-To je jako teško pitanje i ne mogu ti odgovoriti striktno, ali ti mogu reći da sam najviše “skidao” Vlatka Stefanovskoga, pa njega evo da spomenem, što ne znači da su drugi gori gitaristi ili nešto slično.

Čime se sve bavite u posljednje vrijeme, što se glazbe tiče?

-Najviše se bavim svirkama uživo. Sviram s nekoliko bendova i često mi se zna dogoditi da isti dan imam svirke s četiri različita benda. To ponekad zna biti naporno, ali nikada nikome ne otkažem i uspijem sve nekako izgurati.

Imate li poruku za čitatelje Balkanrock portala?

-Svim svojim snagama bojkotirajte šund, u svakom smislu i u svakom momentu! Kada ljudi prihvate šund, postanu zatupljeniji i ne razmišljaju svojom glavom!