Vinkovački bend Punčke nedavno je izdao svoj prvi studijski album „Sunčano s povremenom naoblakom“ te su ga Lucija Ivšić, Ena Baćanović i Anja Tkalec krenule promovirati. Tim povodom razgovarali smo s Lucijom prije svega o iskustvima snimanja novog albuma i promociji u Vinkovcima i Zagrebu, ali i o snimanju dokumentarca, suradnji na kompilaciji „Bistro na rubu šume“ i glazbenim uzorima.

BR: Za početak, sretan vam 6. rođendan i da ih kao Punčke dočekate još mnogo! Rođendan ste obilježile tako što ste u subotu, 14. rujna, točno u podne obožavateljima podarile prvi album „Sunčano s povremenom naoblakom“. Kako je proteklo snimanje albuma?

Lucija: Snimanje je bilo divno! Naživciraš se sto puta jer si zaista pod mikroskopom i moraš točno odsvirati svaku dionicu, ali srećom pa je naš producent divan čovjek pa je to sve ispalo zabavno! Najveći problem je naviknuti se na slušanje gotovog (masteriranog) albuma jer nakon što svaki dio pjesme poslušaš tisuću puta, pa zatim jedan pa drugi mix, više kao da ni ne čuješ razliku. Sve u svemu, divno iskustvo koje želimo ponoviti, ali tek nakon godinu-dvije samo sviranja.

BR: Za one koji još nisu poslušali album, opišite ga u nekoliko rečenica.

Lucija: Album je snimljen u zagrebačkom studiju KramasoniK kod našeg najdražeg producenta, snimatelja i prijatelja Hrvoja Nikšića. Na njemu se nalazi 10 pjesama od kojih su tri pjesme stare („141“, „Srce“ i „Ritam Kaosa“), a sve ostale su po prvi puta snimljene. Album počinje lagano s „Počet ću iznova“, ali završava veselo uz moj najdraži „Doručak“. Mislim da će album dobro proći, snimljen je tako da zvuči što energičnije i da što je više moguće predstavi upravo tu našu energiju koja se osjeti na koncertima.

BR: Istoga dana promovirale ste album u Vinkovcima. Kakav je bio nastup, a kakva vinkovačka publika? Je li vinkovačka publika drugačija od svih ostalih, s obzirom da ste u Vinkovcima domaće?

Lucija: Nastup je bio odličan! U Vinkovcima je uvijek zabavno nastupati jer u prvim redovima bude nekih dvadesetak naših naročito „veselih“ prijatelja . Svaku pjesmu posvetiš nekome, između pjesama uvijek ima komentara iz publike pa si i ti opušteniji. Iako (da budem iskrena) ja najgoru tremu imam upravo netom prije svirke u rodnom gradu jer sviram pred poznatim ljudima. Ali brzo me prođe! Vinkovačka publika je možda malo zeznuta i tzv. „hard to get“ ali ako si normalan, bit ćeš super prihvaćen. I dobit rakiju besplatno!

BR: Sljedeća je stanica zagrebačka Močvara. Što očekujete od Zagrepčana?

Lucija: Nadamo se velikom broju ljudi jer u Zagrebu smo uspjele stvoriti veliki krug prijatelja koji nas zaista podržavaju i pomažu kad god stignu. Dosad nismo svirale u Močvari tako da je to još jedna stvar koja doprinosi našem uzbuđenju. Zajedno s nama će biti bend ### i naravno Dj-evi jer neće se ići kući do jutra!

BR: Kao bend postojite od 2007. godine. Kako ste zadovoljne onime što ste do sada postigle?

Lucija: Super nam je bilo ovih 6 godina. Na početku je to stvarno bila samo „fora“, ali sad bismo rado bile rock zvijezde i prestale studirat haha. Super je okrenuti se iza sebe i vidjeti da si uspio sa svojim prijateljicama obići toliko gradova, upoznati toliko ljudi i dospjeti u playere mnogih radio postaja i glazbenih programa. Najbolje je kad iz šale pričaš o nastupu na Terraneu i onda godinu iza zaista tamo sviraš. To je baš zakon. Ali idemo dalje! Tek smo počele!

BR: Početkom godine na DORF-u je prikazan dokumentarac o Punčkama – „Zauvijek zajedno“. Kakva su iskustva sa snimanja?

Lucija: Bilo nam je zabavno, većina toga je bilo u potpunosti spontano jer su film snimali naši frendovi Filip Meštrović i Marinko Marinkić. Išli su s nama u Ljubljanu kada smo svirale u Menzi pri koritu pa se u filmu može vidjeti i nešto naših live svirki tek toliko da se ljudi zainteresiraju za nas i dođu jednom prilikom na koncert Isto tako se u filmu pojavljuje i Ida Prester koja je bila uz nas kada smo ušle u finale 4. Jelen Demofesta u Banja Luci i naravno, tu su naše prijateljice (Mika, Anamarija) koje uvijek vrište u prvim redovima!

BR: Kako je došlo do suradnje na projektu „Bistro na rubu šume“ na čijem je drugom izdanju objavljena i vaša pjesma „Petra Pan“?

Lucija: Kad su krenuli planovi oko „Bistroa na rubu šume“, javila nam se Zvonka Obajdin sa željom da i mi sudjelujemo Uvijek smo zainteresirane za nove projekte, a kako se naša „Petra Pan“ po žanru uklapala u samu ideju projekta, drage volje smo se priključile Super je što smo u zadnjih nekoliko godina upoznale toliko dragih ljudi koji se bave glazbom i zapravo smo dobile novi krug prijatelja, poznanika i na taj način se još više uvukle u svijet glazbe.

BR: Glazba koju stvarate najčešće se opisuje kao alternativni, indie rock, ali izjavile ste da ni same ne znate kojemu žanru pripadate. Što nam u tom pogledu donosi novi album? Jeste li sada definirale žanr?

Lucija: Naš novi album donosi sve i svašta. Kao što sam već spomenula, od 10 pjesama se na njemu nalaze i tri stare pjesme („141“, „Srce“ i „Ritam kaosa“) koje smo htjeli studijski snimiti jer smo bile sigurne u njihov potencijal, ali nismo bile zadovoljne njihovim dotadašnjim snimkama. S obzirom da je npr. pjesma „141“ nastala kad sam imala 16 godina, a pjesma „Počet ću iznova“ prije dva mjeseca, svatko će vidjeti ogromnu razliku, možda ne toliko u tematici koliko u žanru. Tako da je nama vrlo teško odrediti kakvu glazbu sviramo i zato je najlakše reći da nas boli briga jer nam se jako sviđa.

BR: Koje glazbenike biste izdvojile kao vašu obveznu lektiru? U kolikoj su mjeri utjecali na vas i vašu glazbenu karijeru?

Lucija: Ja sam kao mala bila zaljubljena u Marilyna Mansona, nakon toga u Beatlese, pa su onda došli Floydi, pa su neko vrijeme glavni bili Exploited, pa onda opet neki progressive i psihodelija i tako se to mijenja ovisno o raspoloženju. Ovih dana mi se u playerima vrti Queens of the Stoneage, Radiohead, Tool (i Punčke) . Ruby obožava Tegan and Saru (neki dan je kupila vip ulaznicu kako bi im uvalila naš CD haha), Foalse, dok je Anja uvijek za Nirvanu, Tool, A Perfect circle itd. (vjerojatno će me ubit što svaki put spomenem samo ovih par izvođača jer samo njih upamtim).

BR: Pratite li domaću scenu? Koje biste izvođače izdvojile kao najdraže?

Lucija: Jedna od divnih stvari koje ti se dogode kad imaš bend i kad puno sviraš jest upravo to što imaš priliku svirati s dosta bendova. Za neke od njih nisi nikad ni čuo, neke si slušao pa si se odjednom našao u situaciji da dijeliš pozornicu s njima. Među takvim bendovima su Vlasta Popić, Repetitori, Portman, ###, Žen, Threesome, Hemendex, Petrol i mnogi drugi. S ovim bendovima smo puno puta imali priliku nastupati i upoznati ih. Super je kad vidiš da ti ljudi imaju iste interese kao i ti, a to je da šire svoju glazbu i ideje.

BR: Kakvi su vam daljnji planovi, osim promocije novog albuma?

Lucija: Čeka nas puno posla oko promocije, tako da nam je trenutno samo ona na pameti. Dobili smo neke ponude, ali o njima ćemo više kad budu sigurne! (samo nam držite fige)
Vjerojatno će kroz par mjeseci izaći naš novi videospot, imamo u planu objaviti i naše live svirke tako da smo si zadale puno posla! Ali kao što uvijek naglasimo, zaista bez prijatelja, publike, medija i ekipe iza malih ekrana ne bi bilo ničeg pa ni nas. Zato HVALA VAM.