Fury Revolution Revival Tour u Tvornici Kulture – intervju sa Miranom Kurspahićem

Fury Tvornica

Iako teatar nije primarna grana kulture koju Balkanrock prati, Fury Revolution Revival Tour je predstava koju smo jednostavno morali propratiti pošto se radi o svojevrsnom hibridu koncerta i rock-dokumentarca sa mnoštvom kvalitetne autorske muzike. Samim time, radi se o potpuno jedinstvenom kulturnom djelu ovih prostora. Pogotovo ako smo svjesni činjenice kako će Fury biti prvi put uprizoren u pravom koncertnom prostoru zagrebačke Tvornice Kulture 14. i 15.1. ove godine.

Predstava je rezultat suradnje kazališnog dvojca Mirana Kurspahića i dramaturginje Rone Žulj, a u predstavi kao glumci i glazbenici nastupaju Nikša Marinović, Miran Kurspahić, Domagoj Janković, Karlo Mrkša i Sven Jakir. Autorsku glazbu s pozornice potpisuju sami izvođači, a video Vanja Vascarac.

Predstava Fury Revolution Revival Tour vodi gledatelja na pseudo-dokumentarno putovanje u New York kraja šezdesetih i sedamdesetih, kroz društvenu i glazbenu scenu klubova Max’s Kanzas City i CBGB. Kako kaže službeni press release – „To je priča o nastanku i padu jedne revolucionarne ideje. O nastanku i padu benda Fury koji tu ideju predstavlja. O politici i slavi, viziji i kompromisu, o mladosti i odrastanju. I glazbenom žanru koji dan-danas predstavlja otpor establišmentu”.

Detaljnije o samoj predstavi smo popričali glavom i bradom upravo sa redateljem i glavnim glumcem Miranom Kurspahićem. Miran inače u svojoj biografiji ima mnoštvo uspješnih predstava poput „Potop“, „Teror tolerancije“ ili „Žrtve zemljopisa“ koje su redovno bile na repertoaru zagrebačkog Teatra &TD koji djeluje u sklopu Studentskog centra. Nažalost, ne i ove sezone.

Naime, usred ovogodišnje sezone godišnjih odmora (vjerojatno kako bi vijest prošla što više ispod radara šire javnosti), s mjesta pomoćnice ravnatelja za kulturu Studentskog centra u Zagrebu je smijenjena Nataša Rajković, koja je najzaslužnija za realizaciju programa „Kultura promjene“ u sklopu kojeg je realizirano mnoštvo kulturnog sadržaja zagrebačke metropole, uključujući i nekoliko predstava Mirana Kurspahića.

Upravo je Kurspahić u javnosti najglasnije istupio po ovom pitanju, te sastavio otvoreno pismo koje je potpisalo oko 900 kulturnih djelatnika, postavio „šator za odbranu kulture“ ispred SC-a te se pojavio u brojnim novinskim i televizijskim prilozima kako bi upozorio na ogromnu opasnost od degradacije kulture u glavnoj hrvatskoj studentskoj instituciji te samim time i općenito u Hrvatskoj.

Nevjerojatnom „igrom slučaja“ – nijedna Kurspahićeva predstava nije ove godine na reportoaru zagrebačkog Teatra &TD. Osim o samoj predstavi, zamolili smo Mirana za par riječi i o toj situaciji.

Fury Tvornica

BR: S obzirom na trenutnu mučnu situaciju u zagrebačkom Studentskom centru po pitanju koje si i osobno dosta istupao po medijima u zadnje vrijeme, nažalost moramo početi intervju – u glavu. Je li se išta u zadnjih nekoliko mjeseci promijenilo po pitanju situacije u SC-u? Vidiš li svjetlo na kraju tunela?

Miran Kurspahić: Situacija u SC-u je eskalirala iz loše u još goru. Šire strah među zaposlenicima prijeteći otkazima. Slutio se smjer kao plod primitivizma i gluposti, no mora ih se pohvaliti – nadišli su sami sebe i otišli korak dalje u – amaterizaciju. Cilj je očito dugoročno ukidanje, no u ovome trenutku ide prema onome što ljetos opisah kao “zavičajno-rentijerski slivnik”. Ono što je ostalo od starog programa, jer novog nisu ni imali, pomalo će se gasiti i prepuštati mjesto novim bezidejnim užasima kao nusprodukt bezidejne, besprizorne uprave. Moje predstave su ionako, u egzekucijskome stilu posmicali, uz neizbježnu dozu staljinističkog sadizma, gdje predstave “nisu službeno skinute s repertoara”. Samo ne igraju. (smijeh) Svjetlo na kraju tunela vidim uvijek, makar se tamo nalazio zid. Samo ne u ITD-u. Tamo kazalište i umjetnost više ne stanuju.

BR: Dosta se u zadnjih par godina razglaba o naglom širenju tzv. neokonzervativne revolucije u Hrvatskoj. Vidiš li i aktualne promjene u SC-u kao dijelom tog procesa? Jesi li upravo zato namjerno izabrao Fury sa naglašenim punkerskim duhom kao predstavu koju trenutno najviše eksponiraš?

Miran Kurspahić: Fury trenutno najviše eksponiram jer je to posve nova i sjajna predstava koja mora igrati. Imali smo sjajan odjek kod publike i želimo nastaviti širiti radost rock’n’roll revolucije i ideje kako ne moramo pristati na sva sranja koja nam serviraju.

Fuck you” iz predstave je upućen svima onima koji misle kako se represijom i diktaturom može upravljati i manipulirati ljudima, pa tako i upravi SC-a. Ako malo promotrite glavne aktere sanacijskog postupka, vrlo brzo će vam biti jasno kojem političkom usmjerenju pripadaju i u kojem smjeru žele voditi (ne)kulturnu politiku tamo. Ja sam im svakako bio malen, ali glasan kamenčić kao prepreka na tom putu, ali kad bi se našlo više takvih kamenčića, zaustavilo bi ih se u tom bezumnom divljanju i devastiranju nečeg što se stvaralo desetljećima. Mi smo gradili, a oni ruše.

Ali neće niti ta vladavina gluposti vječno trajati. Kako na nivou SC-a, tako i države. Otpor je nužnost i imperativ. Zato sam i s Ronom osnovao „Rebel teatar“, kako ne bih morao s takvim i sličnim govnarima surađivati ili im povlađivati. Izlaz je u stvaranju i kontinuiranom guranju prema naprijed. To što Hrvati obožavaju rikverc je naš kolektivni problem.

BR: Hoćeš li pokušati nastaviti sa svojevrsnim medijskim pritiskom po pitanju situcije u SC-u? Ili možda smatraš kako je riječ o izgubljenom slučaju i već tražiš drugi dom za svoje predstave? Mislim da bi bila ogromna šteta da tvoje predstave poput “Potop” ili “Teror tolerancije” završe u penziji.

Miran Kurspahić:  To na žalost jest sudbina predstava da žive dok igraju i onda postoje samo u sjećanju onih koji su ih gledali ili igrali u njima. Mislim kako se radi o sjajnim predstavama koje bi svakako još trebale igrati, no činjenica da se one skidaju samo zbog mog javnog angažmana i ukazivanja na negativne pojave te malverzacijske procese u SC-u i to kako nitko iz kulturne i političke javnosti nije ni trepnuo na to, dovoljno govori o tome u kakvome društvu i kakvome vremenu trenutno živimo. Ali život ide dalje i zato Rebel radi nove Žrtve zemljopisa  koje će biti apsolutno wunderbar. 

BR: Kako je uopće došlo do ideje i realizacije toga da Fury završi u Tvornici kulture? Gledaš li na to kao na svojevrsno izgnanstvo predstave ili pak prvu izvedbu u prirodnom staništu predstave?

Miran Kurspahić:  Prijatelj Saša me povezao s Draženom, gazdom Tvornice, kojem se odmah svidjela ideja, ponudio nam je sjajne uvjete i – voila! Mislim kako je to sjajan i autentičan prostor idealan za baš ovakvu predstavu. Svakako prirodno stanište. Još kad se uzme u obzir da se ovdje može i stajati, popiti piće i zapaliti cigaretu, sjajna atmosfera uz sjajnu predstavu/koncert ne gine.

BR: Hoće li izvedbe u Tvornici zahtijevati ikakve kompromise što se tiče redateljskog dijela predstave?

Miran Kurspahić:  Radimo predstavu nanovo, ali zapravo sve ostaje isto, samo se prilagođavamo novim uvjetima i novome prostoru.

BR: Ciljaš li možda na to da Fury probije fiktivnu granicu i postane “pravi” bend, sa turnejama, albumima i sve što ide s tim? Za predstavu je ipak napravljen i ozbiljan broj pravih autorskih pjesama s kojim možete već sad bez problema nastupiti nekome kao predgrupa.

Miran Kurspahić:   Za predstavu smo skladali pet autorskih stvari plus jednu obradu Motorheada, sasvim dovoljno za jedan “predgrupni” nastup, čak smo nešto i dogovarali s Biljanom i Hereticima za njihov skorašnji obljetnički nastup u Vintageu, no nažalost neki od nas su spriječeni tog datuma tako da ćemo tu svirku prolongirati za neki drugi put. Nismo imali većih ambicija, no svakako bi voljeli snimiti u studiju ovo što imamo, tako da nam barem ostane za uspomenu. Ali dovoljno se zabavljamo izvodeći te pjesme u sklopu predstave, tako uostalom one imaju još i dodanu vrijednost, a to je svakako plus. Nama je rock’n’roll terapija.

Fury Tvornica

BR: Planiraš li možda sa predstavom napraviti nekakvu širu regionalnu turneju?

Miran Kurspahić:  Svakako ćemo raditi na tome, već su se iz Rijeke interesirali za nas. Bilo bi divno kada bismo mogli napraviti turneju po svim većim gradovima, ne samo kod nas već i u inozemstvu. Engleski i univerzalna tema su nam svakako prednost za gostovanja.

BR: Pošto smo mi ipak primarno muzički portal, moramo te ispitati i tvojim počecima praćenja muzike te kako je isto utjecalo na to da puno godina kasnije napraviš predstavu poput Fury. Na leđima imaš tetoviran stih iz “Search & Destroy” legendarnih Stoogesa. Znači li to da Iggy i družina ipak zauzimaju posebno mjesto kod tebe?

Miran Kurspahić: Samo neka trese, lupa, udara (smijeh). Samo žešće, dobro, ponekad i nješće. Bazu su postavili roditelji koji su oboje slušali uglavnom rock, posebno gospodin otac koji sluša osnove poput Chuck Berrya, Little Richarda, Jerry Lee Lewisa, Elvisa, Perkinsa, Casha, Fats Dominoa i slično. Zatim su tu svakako bili i Beatlesi, Stonesi, Who-ovci, Kinksi…

Glazbeno me svakako odgojio šest godina stariji brat Mislav, koji je i sam muzičar (svirao bas u The Babies, trenutno u Erotic Biljan&His Heretics i Thee Melomen) te je izvršio presudni utjecaj da mojim venama kola garažna krv. Od bluesa, preko Sonicsa, MC5, New York Dollsa, Dictatorsa, Ramonesa, Pistolsa, Clasha, Buzzcocksa, Sham69, Stranglersa, Madnessa, Specialsa, Motorheada, pa novijih poput White Stripesa, Turbonegra, Hellacoptersa, Glucifera, Flaming Sideburnesa, Nashville Pussya, Black Keysa i tako dalje…

Posebno mjesto u svemu tome imaju Iggy and the Stooges, u čijoj sam se glazbi posve našao i kako netko otkida na narodnjake, tako meni rifovi Rona Ashtona izazivaju onaj “žnesekva” osjećaj da skačem, čaše lomim i ruke mi krvare. (smijeh) I da, na leđima mi stoji uvodni stih „Search and destroy“: „street walkin’ cheetah“. Uz sve to, naravno, slušam i neke druge izvođače, posebno Queen, koji na prvu ne odgovaraju nužno ostatku mojih glazbenih precerenci, no to je ljubav od pete godine kad je bracika donio „A Kind of Magic“ kasetu i kad krenuše infisanost u glasnika bogova Mercurya.

BR:  Koliko trenutno stižeš pratiti muziku? Imaš li neki aktualni bend ili koncert na kojem si bio a da te baš oduševio?

Miran Kurspahić:  Idem dosta na koncerte, no ne mogu reći kako me recentno netko baš oborio s nogu. Od domaćih bendova sam svakako rekvizit na koncertima Heretika, jer su jednostavno najbolji u tom žanru. Od strane glazbe se svakih toliko pojavi netko zanimljiv, no uglavnom brzo bljesne, pa ugasne. Evo, trenutno bih svakako pogledao Jack Whitea koji je na turneji i Iggya, ako će ponovno dolaziti na turneju u Europu. Dva apsolutno katarzična momenta na koncertima su gostovanja Stoogesa u Zagrebu 2007. i 2013. kad se popeh na scenu i cvajmal s Iggyem zatulih na mikrofon. To je to – nema dalje!

BR: Kakvi su ti trenutni dugoročni planovi? Jesi li trenutno fokusiran da svoje stare predstave vratiš na repertoar (bio to &TD ili negdje drugdje) ili već kuhaš neke nove predstave?

Miran Kurspahić:  Samo naprijed. Sami sebi smo to svjetlo na kraju tunela. Rona Žulj i ja osnovasmo „Rebel teatar“,  pišemo filmski scenarij i užurbano pišemo i radimo na novim „Žrtvama zemljopisa – Victim4life“, koje spremamo sa dobrim starim budalama – Svenom i Cigom. Tu je naravno i Vanja Vascarac na videu. Radimo s guštom i bez kompromisa. Pametnom dosta.

Ulaznice su u pretprodaji 60 kn. Službena prodajna mjesta: www.entrio.hr