Prijedorski electro rock sastav Dbau iza đale kompletirali su treće studijsko izdanje, na Praznik rada, datum kada je i bend nastao prije 12 godina. Kažemo „kompletirali“, jer su se ovoga puta momci odlučili na nešto drugačiji sistem objavljivanja. Naime, svježe izdanje pod nazivom „Doctor Red“ sačinjeno je od 12 numera, postavljanih online po sistemu „jedna po jedna“, a u rasponu od nekoliko mjeseci. To se ispostavilo kao pun pogodak, pa im se, između ostalog, javila i ekipa poznatog radija „Digitally Imported“, koja im je zatražila snimke i trenutno ih redovno emituje. Sve ovo je bio je povod da porazgovaramo sa članovim sastava Dbau iza đale, koji čine Siniša Aleksić Simke, zadužen za vokale, gitare, sempler i sintove, gitarista Dino Mrkalj i basista Mladen Novaković Đomla, a na naša pitanja odgovarala su prva dvojica navedenog trija.

BR: Odlučili ste se da novi album „Doctor Red„ sedam posljednjih mjeseci predstavljate „na kašičicu„, preko „Soundcloud„ profila. Kako ste se odlučili na taj potez, da li vas je to možda obavezivalo da radite redovno?

Dino: Da, htjeli smo na taj način održati nivo interesovanja i medijskog fokusa na album tokom snimanja i izbacivanja pjesama, jer je stvarno mnogo muzike, izdanja, hiperpodukcija ubija u pojam, teško je biti primijećen, ako nisi ultra-giga-mega car. Ali, baš zbog ovakvog načina promocije, već su nam četiri pjesme bile na raznim radijskim top-listama u regionu. Nije loše za album koji tek treba da izađe.

BR: Album nosi naziv po nadimku koji su nacisti dali narodnom heroju doktoru Mladenu Stojanoviću. Možete li nam otkriti šta vas je motivisalo da na taj način date omaž Crvenom doktoru?

Simke: Svjedoci smo okupacije neoliberalnog kapitalizma uz pomoć potlačenih tajkunsko-lopovskih vlasti u zemljama tranzicije. Doctor Red je ustao protiv sile da bi spasao goloruki narod od uništenja. Tako smo našli poveznicu i u ovom savremenom modernom dobu. Uvijek jači tlači, al’ na neki drugi način. Ali, kako nam se čini, nema više Doctora Reda da pokrene revoluciju. Sa ovim ne zauzimamo nijedan politički stav, niti veličamo ijednu političku ideju, već samo borbu za slobodu.

BR: „Red Doctor„ će biti objavljen za etiketu „Slušaj najglasnije„ legendarnog Zdenka Franjića, za koju je objavljivao i Goribor. Kako je došlo do te saradnje?

Dino: Pred kraj prošle godine ekipa iz Subotice pod imenom „Balans Studio“ je radila kompilaciju „Putnik3“, na kojoj smo se našli sa pjesmom „Afganistan“. Pošto je kompilaciju izdavao Zdenko, malo po malo smo preko subotičkog drugara Edvarda došli sa njim u kontakt i sve je završeno veoma brzo. Čovjek je apsolutno opušten, otvoren prema muzici, bendovima. Malo je takvih danas.

BR: Još jedna „sličnost„ sa Goriborom je da ste se odlučili da nastavite kao trio bez bubnjara, zbog čega je to tako?

Simke: Pa, dugo smo tražili zamjenu, nakon što smo se razišli sa bubnjarem. I te zamjene nisu urodile plodom, tako da smo se odlučili za ovu elektronsku varijantu sa ritam mašinom, jer kompjuter ne pije, ne puši, ne konzumira narkotike i ne traži povećanje dnevnice na sindikalnom odboru. Tako da je to bila jedina varijanta. A, sličnost sa Goriborom je da su naši tekstovi kao i njihovi – iskreni.

BR: Kako će se to odraziti na živi zvuk benda, jer ste, sa druge strane, najavili da ćete sada zvučati alternativije i žešće? Hoće li to uticati na starije pesme u, recimo, aranžerskom smislu?

Simke: Pa sada to zvuči „elektronskije“ da se tako izrazim, dakle polu DJ set, polu bend. Svakako da će neke pjesme istrpjeti određene izmjene, što samo može biti korak naprijed, jer će biti svježije,mi smo otpočetka gajili taj zvuk kao da smo „DJs on guitars“ tako da smo se samo malo modernizovali i sad smo trio i lakše je dosta stvari dogovoriti. A trojke su Đuro šta???

BR: Vaša numera „System“ sa nadolazećeg izdanja našla se na kompilaciji „Balkan Under The Radar Vol.2 – The Black Wave“ nezavisne niške izdavačke kuće „Black Planet Records„. Kakvo mesto Dbau ima među zastupljenim bendovima i koliko ste bliski sa njima u smislu muzičkog izraza i ideja?

Dino: Pa mi smo jedini bend iz BiH na toj velikoj kompilaciji, čast nam je da smo se našli u odabranom društvu alternativne ex-Yu scene. Mnogo nam to znači i već nam je pomoglo u nekom vidu promocije, ljudi su oduševljeni kompilacijom, a i ja sam, stvarno ima hrpa odličnih bendova. A, što se tiče neke stilske povezanosti, i nema je previše, ali oni su prepoznali naš zvuk i brzo smo se skontali, mislim da nas pored muzike veže i ideja. Ideja oko scene, bendova koji treba da se pomažu, oko borbe za promociju alternativne muzike regiona. Ova kompilacija je pokazala da ima još mnogo bendova koji rade dobru muziku.

BR: Izabrali ste neobično ime za bend. Šta se krije iza šatrovačke UDBE, može li se današnja publika poistovetiti sa imenom?

Simke: To je bila jedna situacija kad smo smišljali ime za bend, dugo iza nas su šetali neki đedovi u kaputima i onda je naš frend rekao: „Zipa Dbau iza đale“. I to je bio pun pogodak. Ime Dbau iza đale primarno je duhovitog karaktera, a ne aplauz za kontrolu i batinanje ljudi, pošto je naš narod sklon tome da špijunira, ogovara i kategorizuje. Tako je to uvijek aktuelna tema i poistovjećivanje je neminovno, koje svoje krunisanje doživljava zavirivanjem u tuđe dvorište.

BR: Jeste li namjerno skratili ime benda ili još uvek nastupate pod punim imenom?

Simke: Dbau češće koristimo zbog jednostavnosti. Svjesni smo da tu gubimo malo na prvobitnoj lucidnosti, tako da ćemo morati malo obratiti pažnju na to da „iza đale“ ne bude zapostavljeno ili ne daj bože zaboravljeno, izbrisano.

Dino: Nismo ga skratili namjerno, samo to dođe, to je kao kad umjesto Lepa Brena kažeš Brena, još uvijek smo Udba iza leđa, ali ljudi, a i mi, često kažemo samo Dbau pa tako i ostane nekada. Puni naziv benda nosi priču, poruku, dozu humora i nismo ga se odrekli. Nekad je jednostavnije kratko, to je sve.

BR: Vašu muziku često nazivaju live dance/dance core. Kako biste je vi okarakterisali, ukoliko je to uopšte potrebno?

Simke: Live dance jako fino zvuči, dance core zvuči apstraktno i simpatično. A ja mislim da je to neki electro pop-rock sa primjesama funka, lounge, sada već i malo. Sve u svemu, sve je ispravno i neće niko pogriješiti ako okarakteriše na svoj način. Bitna je razmjena energije.

BR: Da li još uvijek radite sve sami, kao što je to bio slučaj sa prvim albumom „Dbaushtel“? Možete li se prisjetiti tog perioda, koliko se stvari promijenilo od tada? Da li je danas bolje ili je gora situacija na sceni?

Simke: Naravno DIY, sve radimo sami i to je jedini način za alternativni rock bend. U suštini nije se promjenio način rada, samo se unaprijedilo znanje i tehnika, sviramo i dalje sa istim žarom. A situacija na sceni je uvjek ista. Možda je prije bilo više nekog zezanja il’ smo mi bili mlađi. Imaš klubove koji gaje cover bendove tj. tezgu, gazdu koji gleda samo u kasu i publiku koja samo upija ono što je „in“ i popularno. Sa druge strane, imaš alternativne bendove, koji su postali mainstream zbog nedostatka istog, što je stvarno dobro, jer su pokazali da se može napraviti veliki komercijalni uspjeh bez menadžera, televizija, reklame i brda uloženih para. To daje podstrek nekom mladom bendu da se bavi rock’n’rollom. Tako da za mainstream bendove nema zime, al’ za bendove poput nas itekako će je biti. Ali smo zato spremili priglavke, čizme, kapute, kape, rakije i slanine. Jer, najteže je biti primijećen u moru informacija, od kojih je većina beskorisna.

BR: Sa bendovima Antenat iz Hrvatske i Red Five Point Star iz Slovenije ste 2006. godine imali evropsku turneju. Šta je ona donijela bendu?

Dino: Nekoliko odličnih sedmica. Druženje i prijateljstvo sa Antenatom i RFPS je nešto što bih izdvojio – prava ekipa. Turneja nam je nakon „Exita“ bila prvi veliki korak, dosta smo toga naučili, što kroz nastupe, što kroz samu turneju, dvadesetak ljudi na točkovima, bila je ludnica. Vidjeli smo kako diše Evropa, snimali sa njihovim muzičarima, svirali po jakim klubovima, obišli vježbaonice, studija. Izašla je i kompilacija i DVD sa turneje. Fantastično iskustvo za nas.

BR: Na kompilaciji „Dagoja Bus Culture“ učestvovali ste sa tri pjesme snimljene sa gostima iz Francuske.

Simke: Da, ta turneja „Dagoja Bus Culture“ je bilo jedno predivno iskustvo, stekli smo dobra prijateljstva i ponovo bismo se sa uzbuđenjem upustili u sličnu avanturu.

BR: U planu je i turneja, pa nam recite gdje vas publika može sve čuti i vidjeti?

Dino: Teško je bilo šta isplanirati u ovo suludo vrijeme, bili smo nedavno u Sloveniji, sviramo po BiH, a trenutno se pripremamo za nastup na GRR festivalu u Kninu. Nastupaćemo gdje god nas ljudi pozovu i gdje postoje minimalni uslovi da se održi svirka.