Bibliografsko izdanje „Rundek, između – knjiga o pjesmama“, autora Ante Perkovića, dostupno je javnosti tek nešto manje od deset dana, a jednako je obradovalo mlađe ljubitelje jednog od najoriginalnijih muzičara i pjesnika ovog prostora, kao i one koji su imali priliku da prožive stihove: „Sa barikada reći ćemo – no passaran!“.

Isto važi i za Balkanrock redakciju, pa smo jednodušno „izglasali“ da je ovo sjajna prilika za razgovor sa uvijek interesantnim Rundekom. Nakon nekoliko pomjerenih termina za intervju, svakakvih peripetija i situacija lične prirode, iz slušalice se začuo onaj prepoznatljivi glas, praćen bukom i grajom iz pozadine: „A vi ste! Znam, znam. Možete li me nazvati za 15-20 minuta, upravo se bukiram na aerodromu?“, kaže Darko.

Čekanje se isplatilo. Ili možda nije, saznaćemo za dvadesetak minuta. Drugi poziv je odagnao sve nepotrebne i neosnovane sumnje, Darko nas ponovo susretljivo pozdravlja i upućuje nas u koncepciju knjige, koja još miriše na štampariju.

„Pazi, Ante je od samog početka napravio razliku između onog javnog, legende i velikog Rundeka, i nekog drugog – normalnog, privatnog čovjeka – Rundeka. Pa, on tako malo šeta između legende i onog priv… Ma, to privatno i nije bitno! Ono što je važno za samo djelo je da se ne bavi mojom biografijom, nego pjesmama; šta su one značile i šta znače ljudima oko njih“, kaže Rundek.

Pitamo ga za one njegove, manje-više nepoznate, radove na dokumentarcima i dramama, napravljene za radio… Perković, koji je sastavio izdanje „Rundek, između“, najavljujući knjigu, rekao je da nema javnog prostora u Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije u kojem možete s Darkom neometano razgovarati duže od deset minuta. U to smo se uvjerili nakon prvog pitanja.

„Hej, kako je!“, pozdravlja Darko nekoga nama nevidljivog, nekog ko je, očigledno, prepoznao ovog nadaleko poštovanog muzičara. Očekujemo nastavak nakon pozdrava, možda molba za autogram ili „škljoc“ aparata, koji ipak izostaju. Naš sagovornik je ponovo tu i još uvijek se smije kratkom susretu, kojem smo, u neku ruku, prisustovali.

„Ispričavam se… Dokumentarci, radio? Ah, da! Ante je to ujedno vidio kao priliku da napiše ono što mu se jako dopalo, taj moj cijeli rad na radiju. Tu ima stvari koje su stvarno zanimljive i posebne, a o njima se malo zna. Ono što je mene u tom radu na radiju veselilo je bila skrivenost. To je bila neka moja radionica“, otkriva nam Darko strast tridesetak godina staru.

Objašnjava da je on to doživljavao „kao tajnu radionicu“ i da baš zbog toga nije mario za publicitet, kojem bi, zasigurno, bio izložen. „Mislim da je dobro da ljudi to znaju, a bilo bi još bolje da to mogu i čuti. Uz knjigu je trebao biti CD sa moje dvije radio drame, ali je to zbog nekih tehničkih razloga otpalo“, ističe on.

Pitamo ga da nam otkrije neku tajnu koju nije već otkrio autoru knjige: „Pa…košarka!“, kaže kroz smijeh. Ipak, odmah dodaje da ne krije više ništa, pored već spomenutih „izleta“ na radio.

„I naravno, ovo što sam pisao za kazalište i film. Ali, to se dogodi, koliko već traje predstava dok se izvodi, pa poslije toga nema više opet. Možda ću jednog dana napraviti album sa tom muzikom za kazalište i film“, razmišlja naglas.

Reaguje na opasku da dobar dio njegovih pjesama govori o putovanjima, te da posljednji album nosi naziv „Plavi avion“, a bend „Cargo“ („prtljag“, prim. aut). „Ljudsko srce nikad zadovoljno nije. Čovjek uvijek vidi prostor slobode negdje drugdje, pa se te pjesme bave mojom čežnjom, koja nije samo moja“, iskren je Rundek.

Odluka da veliki orkestar svede na trio, nije došla naprasno, prethodilo joj je poduže muziciranje sa nešto većim brojem kolega.

„Nekako, to još nisam prije probao, jer su bendovi sa kojima sam ranije radio bili sastavljeni, uglavnom, od sedam ili osam članova. Da bih dobio tu veličinu zvuka, morao sam da naučim voziti velili automobil, veliki brod. A, meni se čini, da je sada došlo vrijeme da se stvari svedu na to da se sve čuje i vidi, i da dam ljudima sa kojima radim da muziku obogate svojom kreativnošću, da to postane zajednički rad“, naglašava Rundek.

Ali, sviranje u trenutnoj postavi, zahtijevalo je prilagođavanje i prostorima gdje nastupaju.

„U nekim mjestima smo imali problem da je publika bila previše glasna za repertoar, tako da smo sa „Plavim avionom“ odlučili svirati u kazalištima, u salama koje zahtijevaju koncentraciju. To su sale u kojima nema šanka, i u kojima nije nužno da čovjek nešto traži ili pita, sale u kojima ne zuje aparati za kavu ili frižideri“, priča Rundek i dodaje da su baš iz tog razloga, gotovo isključivo, svirali u „sjedećim“ i „mirnim“ dvoranama.

Ipak, podsjeća da dio muzičkog posla ponekada zahtijeva i nastupe u klubovima i festivalima. „I to me veseli, jer za takve koncerte imamo petorku, koja bolje funkcionira na takvim nastupima“, ističe raspoloženo Darko.

Otkrio nam je i šta danas sluša, i kakva muzika ga može „pomjeriti“.

„Paleta muzike koju slušam, leži mi uhu i utiče na mene, vrlo je široka. Ipak, uglavnom se razlikuje od one koju ljudi slušaju kod nas. Tu smo možda u malom raskoraku, koji svakako nije loš, jer dolazim u dodir sa muzikama koje će drugi preko mene čuti“, smatra on.

Na našu molbu, izvor svoje inspiracije nesebično dijeli i sa čitaocima Balkanrocka i kaže da sluša radio iz Pariza, a s obzirom na stabilnost veza između naših mobilnih operatera, mora da nam ponavlja slovo po slovo.

„Znači, F-I-P, radio „Fip“. Ima i streaming, pa ga mogu svugdje slušati. Oni imaju jedan stvarno lijep izbor muzike, koji šeta od jazza, nekih tradicionalnih muzika, pa do klasike. Mislim da je dobro da ljudi dođu u dodir sa tim. U ovoj masi informacija im neće puno značiti ako budu tražili takve stvari, a opet postoji taj web radio koji ima svedenu koncepciju. Dakle, preporučam!“, srdačno ističe Rundek.

S obzirom da vrijeme izdvojeno za nas lagano ističe, nismo mogli, a da se ne dotaknemo, pomalo šablonski, „Haustora“ i nekog ponovog okupljanja istog. I ostanemo prijatno zatečeni odgovorom.

„To bi trebalo oduzeti prilično novaca, jer smo mi svi već ljudi koji imamo malo veće troškove života nego nekada. Ali, to nije razlog koji bi nas natjerao, jer smo već imali jako skupih ponuda, nego trebamo naći neki zajednički teren na kojem bi nas veselilo da radimo zajedno i na kojem bi imali šta reći. Eventualno, jedan novi projekat, koji bi nas okupio, bio povod za izlazak na scenu, pa onda, naravno, obuhvatio i stare radove koje bi publika htjela čuti“, govori Darko.

Da bismo bili sigurni da smo dobro razumjeli šta smo upravo čuli, pitali smo ga konkretnije – da li to znači da će se „Haustor“ ponovo okupiti: „Nije isključeno!“, šeretski se nam se nasmijao za kraj.

Rundek Cargo Trio u okviru jesenje turneje po Srbiji održaće 17. novembra u Beogradu nesvakidašnji koncert na kome će publika biti smeštena zajedno sa bendom na bini velike dvorane Sava centra. Ovom prilikom bend je objavio i novu pesmu “Midnight Calypso” koja najavljuje novi album trija, koji se očekuje naredne nedelje. U pitanju je drugo studijsko ostvarenje Cargo trija, nakon debija “Plavi avion”.