Kao stalni problem osječkih mladih bendova nameće se prostor za vježbanje, a još je veći onaj koji se tiče organiziranja svirki i (ne)zainteresiranosti publike koja tim mladim bendovima skoro da i ne daje šansu… Već viđeno? Vjerojatno. No osječki bendovi ne odustaju, a i Eutanazija je i dalje optimistična. Posljednju svirku imali su početkom studenog 2011., a do neke sljedeće… vrijedno vježbaju. Ovom prilikom za BalkanRock govore Dario Vukelić Dado (ritam gitara i vokal) i Davor Stilin (solo gitara) – o počecima, demo albumima, svirkama, ali i problemima na koje nailaze.

Eutanazija je osječki metal bend nastao 2007. godine, koji ne voli da ih se smiješta u neke podžanrove jer kombiniraju i sviraju ono što im se svidi. Godine 2010. snimili su prvi demo album „Nightmares & Dreamscapes“, a zatim promijenili ime u Exister. Nakon nekoliko mjeseci vraćaju staro ime i početkom prošle godine snimaju novi demo „Walking the Green Mile“.

BR: Kako to da ste nakon skoro 3 godine mijenjali ime u Exister i zašto ste se ipak vratili na stari naziv Eutanazija?

Davor: Dado je prvi reko da je to ime glupo.

Dado: Nije da je bilo glupo, nama je bilo ok, ali smo kontali da su neki ljudi glupo reagirali. Na primjer na humanitarnim koncertima – Eutanazija. Evo, baš smo nedavno dobili ponudu za humanitarni koncert. Mislim, mi možemo, mi smo za, rado bi se odazvali, ali zbog imena… E, zato je bilo ono – promijenit ćemo ime… Kad smo promijenili ime u Exister sve je krenulo nizbrdo, nismo uopće svirali, otkazane svirke… I onda smo odlučili vratiti se na staro – Eutanazija. Oni koji nas znaju, znaju nas pod tim imenom. Išli smo najviše na to da nam ime bude originalno.

BR: Vaš se prvi demo zove „Nightmares & Dreamscapes“. Ima li to nekih poveznica sa Stephenom Kingom i istoimenom serijom, ima li to utjecaja na tematiku tekstova pjesama? Tko uopće piše tekstove pjesama?

Dado: Da, baš sam bio gledao seriju pod tim nazivom, a odgovaralo je tematici pjesama pa se poklopilo. Obradio sam neke noćne more iz djetinjstva, a „dreamscapes“ to su neke želje… Na tom demo albumu ima par stvari, loš je snimak… Ja inače pišem tekstove. „Čelično krdo“ je, na primjer, bajkerska. Ima jedna posebna – „Cry of the Wild“ – kontam da nema puno metal bendova takvu tematiku – priroda i društvo. Ma zapravo ima svega. Neke pjesme, tj. ideje su starije pa su sada prepravljene i prilagođene. Uglavnom prvo stvaramo glazbu pa onda tekst na to, ali prije svega napravimo vokalni aranžman. Dijelovi teksta nekad nastaju i iz improvizacije. Inače bolje prolaze tekstovi na hrvatskom. Razumljivije je, čak ljudi pjevaju, znaju tekstove.

Davor: Tada je bila ideja stvarati pjesme na hrvatskom, ali sad su ostale još 3 pjesme. To puno ublaži pjesmu. Kad staviš tekst na hrvatskom, odmah zvuči kao neki rokić, a kad staviš na engleskom, odmah je to neka druga pjesma.

BR: Svirate li samo autorske pjesme na svirkama ili i neke obrade?

Dado: 90% sviramo naše, ostalo su obrade. Više za naše zadovoljstvo – Metallica, Megadeth, Iced Earth, u budućnosti bismo voljeli nešto od Slayera. To što volimo slušati, to i sviramo. Bubnjar najviše iskače po onome što sluša, iskopa neke bendove, ali sluša i on to starije.

Davor: Bubnjar dosta utječe na nas tim odabirom glazbe.

BR: Bubnjar je jedini član benda kojega ste mijenjali. Kako je i zašto došlo do toga?

Davor: Zakačili smo se sa starim bubnjarom, on je otišao, neslavno, razišli smo se u mišljenjima. Isti dan kad je on otišao, došao je novi bubnjar, Ilija, zapravo moj šogor. Svirao je gitaru, ali ipak sam ga pozvao na probu jer je nešto malo znao i na bubnjevima. U početku se malo patio, ali vidjelo se da ima potencijala, mlad je, dalo mu se učit nešto novo… i tako je ostao.

BR: Mnogi su osječki bendovi izgubili prostor za sviranje nakon što je Grad Osijek odlučio prostor bivšeg kluba Vega koristiti za potrebe muzeja. Kako vi gledate na to? Gdje vi svirate?

Dado: Mi sviramo u podrumu. Skoro su svi ti bendovi ostali na ulici… Dobro je kad imaš nešto svoje, da sviraš kad hoćeš, da ne ovisiš još o nekim bendovima.

Davor: Ovako smo sigurni da možemo svirati kad hoćemo, koje dane, nikom se ne moramo opravdavati… sviramo kad nam odgovara. Prije nego što smo uopće počeli svirati, prvo je bilo da nađemo prostor.

BR: Kakvo je vaše mišljenje o osječkoj glazbenoj sceni?

Dado: Pratim mlade osječke bendove, uvijek me zanima što ima novo. Problem je što se rijetko nešto organizira.

Davor: U Mini teatru organiziraju, bio je nedavno koncert „Osijek se budi“, prvi dio. Drugi dio bit će u siječnju ili veljači. To je baš pun pogodak. Ako bude potražnje, rekli su da će i češće raditi te svirke.

Dado: Jednom mjesečno bi to išlo… Ono što se meni općenito čini kao problem: skupe se ljudi, 15-16 godina, sa sto različitih strana i onda je to teško održati. Tako malo malo niču neki novi bendovi.

BR: Kako obično izgledaju vaši nastupi?

Davor: Bude nekoliko prijatelja uvijek na svirci, oni koji su fanovi. Ali bude nekih ljudi na svirci koje nikad nisam vidio, a pjevaju. Prije se nismo ni promovirali. Jednom smo svirali na motorijadi, samo je pas bio ispred stejdža. Problem je što baš nema svirki. Zadnji put smo svirali na „Osijek se budi“. Sad dok dođe neka druga svirka, kontam da ćemo lagano pasti u zaborav.

Dado: To što dolaze ljudi koje ne poznajemo puno nam više znači. Nikog ne tjeramo da dođe. Draže mi je kad dođe netko radi mjuze. Na toj motorijadi nismo ni očekivali ništa – svirali smo svoje stvari. To je više bilo nama za vježbu – dobar stejdž, dobar zvuk, a nisi pod povećalom. Ma sad već moraš imati veze da bi svirao… neki bendovi čak i plaćaju da bi svirali.

Davor: Mi uglavnom sviramo za pivo-dva…

BR: Ima li već ideja za novi album?

Dado: Dok smo snimali stari album, već smo radili na novom. Uvijek se rade pjesme, pa kad se nakupi materijala, onda snimamo. Već imamo nekoliko novih stvari, tako da… Ma samo da je malo više svirki!

Davor: Bio je cilj da snimimo ovo i da zaboravimo na tu priču. Malo malo ti dođe neka nova ideja.