Dalibor Pavičić (The Strange): “Znali smo da radimo poseban album”

Foto: Mare Milin

Cijelim medijskim auditorijem ovih prostora poprilično je odjeknula vijest kako The Strange objavljuju novi album nakon 14 godina diskografske pauze. U mjesecima dok smo isčekivali novi album možda još i više odjeknula je vijest kako su se raspali kultni Bambi Molestersi, koji su uz Chrisa Eckmana činili postavu The Strangea koja stoji iza prvog albuma.

Usprkos bojaznima oko budućnosti benda, album “Echo Chamber” je pokupio hvalospjeve većine medija te istaknuo kandidaturu za regionalni album godine. Prva veća koncertna promocija je zakazana za zagrebačku Tvornicu kulture 13.12., a tim povodom smo popričali sa Daliborom Pavičićem, kreativnim motorom koji stoji iza The Strange.

BR: Veliki broj glazbenih medija je po izlasku proglasio „Echo Camber“ remek-djelom, pa tako i Balkanrock. Je li te ovakav prijem albuma zatekao? Je li bend bio svjestan kvalitete albuma ili je ipak bila prisutna neka skepsa kako će publika prihvatiti novi album, obzirom na turbulencije oko postave i dugog izbivanja sa scene pod imenom „The Strange“?

Dalibor Pavičić: Mislim da smo svi, bar mi koji smo ostali u bendu, znali da radimo poseban album. Naravno lijepo je vidjeti da ga je i kritika prihvatila, ali prvenstveno nam je bilo bitno da napravimo album koji će se nama svidjeti. U tom smislu mislim da smo 100% uspjeli. Kad radiš album ne razmišljaš pretjerano da li ćeš se i kome svidjeti. Nikad nismo funkcionirali na taj način. Ipak, prve reakcije ljudi koji su preslušali album su više nego pozitivne, album je već neko vrijeme najprodavaniji u Hrvatskoj.

BR: Zasad imate najavljene samo koncerte u Zagrebu i Rijeci, i to sa dva mjeseca razmaka. Namjerno polagano zakuhtavate tempo ili vas druge obaveze sprječavaju da krenete u intezivniju koncertnu promociju? Jesu li u planu koncerti u ostatku Hrvatske i tzv. regiji?

Dalibor Pavičić: Dogovorene su svirke u Zagrebu 13.12, u Beogradu 15.12. i Rijeci u 2. mjesecu. Planiramo još Ljubljanu. To su uglavnom gradovi koji imaju klubove gdje možemo svirati. Mislim da je s tim svirkama regija pokrivena. Nadamo se naravno i svirkama na nekim festivalima na ljeto.

Foto: Mare Milin

BR: Zna li se u kojoj postavi „The Strange“ ide u koncertnu promociju „Echo Chambera“? Radi li se o istoj postavi koju ste prezentirali na „teaser nastupu“ u Vintageu? Kakvi su ti uopće dojmovi s tog nastupa, osjetiš li da već imate pozitivnu koncertnu kemiju?

Dalibor Pavičić: The Strange su sada pojačani novom ritam sekcijom koju čine Jasmin Đečević i Ištvan Širola. Matko Botić je gitara, a Chris, Luka, Andrej, Ozren i ja smo dio stare postave. Mi smo prije svega dobri frendovi. Znamo se dugo i svirali smo u raznim varijantama duže vrijeme. Atmosfera je više nego pozitivna i stvarno uživamo. Rekao bi da smo željni svirke i nadam se da je publika to prepoznala na našem teaser nastupu u Vintageu. Ako govorimo o kemiji onda mislim da imamo idealni kemijski sastav.

BR: Imaš li ikakvih informacija kako kotirate kod inozemnih promotora? Imate li uopće ambicija za veći inozemni proboj? Imam dojam kako je pjevač kojem je engleski materinji jezik tu ipak dosta velika prednost u startu.

Dalibor Pavičić: Album za internacionalno tržište izlazi 1.2. sljedeće godine. Tada ćemo više znati i o promotivnim svirkama u Europi. Naravno da nam ambicije nisu ograničene samo na regiju. Mislim da smo prije svega internacionalni bend.

BR: Kad smo već kod inozemstva – ako se dobro sjećam, postoji mala anegdota kako su Bambiji trebali svirati kod Joolsa Hollanda, no na kraju nisu. Uzrok je bilo pomalo uznemirujuće ime benda. Je li ova pričica uopće istinita? Misliš li da The Strange ima šanse zasvirati kod Joolsa i ispraviti povijesnu nepravdu?

Dalibor Pavičić: Svirka kod Jools Hollanda je nešto što se spominjalo kad smo potpisali licencni ugovor sa Ace Records. Kako se to nikad nije dogodilo onda sam zapravo pretpostavio da je problem u imenu. Znači, to je samo moja pretpostavka. Nema nikakve druge priče. Ime benda je, koliko god bilo pamtljivo, bilo jedna od prepreka širem prihvaćanju. Moguće da je postojao i neki drugi razlog.

BR: Kako je funkcioniralo snimanje albuma s Chrisom? Jeste li uspjeli „uhvatiti“ pokoji session uživo na okupu ili su se vokali snimali isključivo na daljinu? Misliš li da bi sam album bio bitno drugačiji da se snimao u drugačijim uvjetima (recimo, isključivo na daljinu ili isključivo u istoj sobi s Chrisom)?

Dalibor Pavičić: Album je sniman uživo u Sono Studiju u Pragu u ljeto 2017. Svi smo bili tamo nekih 10 dana. Gudači su snimano naknadno u istom studiju, a mix je bio u 1. mjesecu ove godine. Dakle, Chris je cijelo vrijeme bio s nama. Nije bilo snimanja na daljinu. I duet s Irenom Žilić je nešto što su Chris i ona zajedno pjevali u studiju. Mislim da se na albumu osjeti da je zaista odsviran live.

BR: Spominjao si u više navrata kako je potpora HDS-a jako puno značila za snimanje albuma, jer vam je omogućila da snimite album točno kako ste zamislili. Imaš li neki savjet za mlade bendove koji nas eventualno čitaju – kako do tih sredstava? Jesi možda čuo za kakav drugi sličan program?

Dalibor Pavičić: Za sredstva HDS-a prijavio se zapravo naš publisher. Mi nismo imali neke formalne uvjete kao što su 5 godina redovnog članstva. Ne zato što bi nam to netko osporio nego sam ja bio previše lijen da se formalno prijavim za redovnog člana. Mislim da je potpora u okviru projekta “International” namijenjena već etabliranim bendovima. Nekome tko bi s tim budgetom mogao nešto napraviti. Vjerujem da postoji još programa, ali nisam previše u tome. Mladi bendovi bi prije svega trebali imati svoju publiku, pa onda napraviti dosta kilometara u kombiju jer to je iskustvo koje nijedan program ne nudi. S druge strane, mislim da bi država trebala prepoznati autorske bendove i vjerojatno financijski pomagati mjesta i programe koji promoviraju autorstvo. To bi bilo dugoročno rješenje na tragu onoga što postoji vani.

BR: Luka Benčić je novo zvučno ime u postavi The Strangea u odnosu na prvi album. Na „Echo Chamberu“ je potpisao jednu pjesmu. Osim toga, kako i koliko je Luka utjecao na kurs samog albuma te njegov ukupni zvuk i ugođaj?

Dalibor Pavičić: Luka je bio 100 posto uključen u rad na albumu, a i bio je dio Bambi Molestersa zadnjih nekoliko godina. Aktivno je radio na aranžmanima i bio silno kreativan. Vjerojatno jedan od najmuzikalnijih ljudi u Hrvatskoj. Rekao bih da je bio dobri duh benda u situacijama kad je trebao. Sumnjam da bismo bez njega dovršili album, bar ne u ovom obliku.

BR: Što ti i ostali članovi The Strangea privatno slušate i pratite od koncerata? Imaš li neki recentniji koncert ili album koji te totalno „oduvao“?

Dalibor Pavičić: Što se tiče muzike koju privatno slušam to uglavnom ovisi o raspoloženju. Nekad se vratim stvarima koje sam slušao davno, jedna od takvih je trenutno Fred Neil, fantastičan muzičar koji nikad nije dobio status koji zaslužuje, Barbara Lynn, pa Leon Russell, još jedan koji je nepravedno zapostavljen. Uglavnom sam retro što se tiče glazbe i prilično izbirljiv. Možda nisam najbolja osoba za ovo pitanje. (smijeh)

BR: Jeste li uspjeli Chrisa zaraziti s nekim od bendova iz regije? Prati li Chris uopće regionalnu scenu?

Dalibor Pavičić: Chris poprilično prati regionalnu scenu i mislim da poznaje većinu bendova. Nisam siguran što mu se od toga sviđa. Naša druženja u zadnje vrijeme se uglavnom svode na sviranje. Rijetko imamo priliku za nekakav “small talk”. Njegov ukus je ono što i izdaje na svom Glitterbeat labelu, a to je u zadnje vrijeme world music. Mislim da mu je osnovi kriterij taj da traži nešto što već nije čuo, nešto jedinstveno.

BR: Dosta se u zadnje vrijeme provlači teza kako Zagreb trenutno prolazi kroz nekakvo novo „zlatno doba“ što se tiče koncertne klupske scene. Kako tu imaš dosta „utakmica u nogama“, kako gledaš na tu tezu? Je li doista danas nikad bolje što se tiče ponude koncerata i prostora u kojima se isti održavaju?

Dalibor Pavičić: Sve ovisi o tome gdje izlaziš u Zagrebu. Ja sam barem jednom tjedno u Vintageu i iz moje perspektive mi se čini da postoji klupska scena. Svaku večer možeš otići na koncert. S druge strane narodnjački klubovi su i dalje glavna mjesta za provod mlađih ljudi što mi je neshvatljivo. Mislim, razumijem, ali odbijam razumjeti. (smijeh)

BR: Jesi li već razvio Lennon/McCartney sindrom? Odnosno, imaš li već blage tikove od pitanja hoće li se Bambiji ikad ponovno okupiti ili su još uvijek sva događanja vezana za tu temu presvježa?

Dalibor Pavičić: Zapravo još nitko nije pitao za ponovno okupljanje. Uglavnom ih zanima pozadina raspada. Ljudi više vole destrukciju. To je zanimljivije. Što god sad kažem netko će izvući u podnaslov. Očekivani odgovor bi bio “nikad ne reci nikad”, ali zapravo nema razloga da se okupimo. Novci nas nisu pretjerano zanimali, a sve drugo zbog čega smo svirali je nepovratno nestalo.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.