Coco Mosquito (Jinx): Dobro smo se našli

Jinx Arsenal Fest Kragujevac

U petak, 21. decembra, u Domu omladine Beograda slavi se punih 25 godina karijere art-pop benda Jinx. On je osnovan 1993. u Zagrebu, a predvode ga pevačica Jadranka Ivaniš Yaya i autor Coco Mosquito, s kojim smo imali priliku i da popričamo…

BR: Kako Vama, lično, zvuči kada čujete podatak da ste više od dve decenije u muzici?

Coco: Stravično… Ali ne zbog muzike. S muzikom i u muzici sam od kad znam za sebe, meni je to kao voda ili zrak, hodanje, spavanje.

BR: U čemu ste nalazili inspiraciju tokom svih ovih godina?

Coco: U životu, možda bi bilo pretjerano reći da su naši tekstovi autobiografski, ali svakako pišem o onome što mi se događa i što me se tiče. Ne znam o čemu bi se drugo, inače, uopće i moglo pisati. Kad je muzika u pitanju, stvar nije tako jednostavna … Vrlo često je neka druga muzika okidač za tvoju vlastitu, povuče te nekamo, pokaže ti pravac. Koliko god smo možda kroz sve te godine izgradili neki svoj stil i rukopis i dalje do konkretnih rješenja dolazimo i kroz konkretne poznate primjere tipa: “Ajde sad to malo više da je Kinks, a ne Doors”, i sl. Ali vjerujem da svi muzičari razgovaraju na sličan način dok rade… Općenito je poželjno za bilo kakav posao da znaš što hoćeš, a što nećeš.

BR: Da li su se Vaši muzički idoli promenili u odnosu na trenutak kada ste počeli da se bavite muzikom?

Coco: Pa jesu… Ostarili su, kao uostalom i mi.

BR: Vratimo se baš tom samom početku, kako je nastao Jinx?

Coco: Legenda kaže da je Yaya došla kod mene u tada još demo studio na audiciju za prateće vokale. Nije prošla kao prateći vokal.

BR: Da li biste mogli da izdvojite pet ključnih tačaka u istoriji Jinxa?

Coco: 1. Dobro smo se našli;

2. Dobro smo prestali da radimo pjesme na engleskom;

3. Imali smo ludu sreću da nam je prvi singl i spot (“Smijem se”) u roku od 15 dana postao nacionalni hit, a mi općepoznati;

4. U dobrom momentu smo se raspali (poslije “Tamo gdje je sve po mom”);

5. Dovoljno mladi smo se skupili i napravili “come back” (“Na zapadu” 2007).

BR: Da li pamtite neku anegdotu iz studija ili sa nastupa?

Coco: Sto i jednu… Ali evo jedne… Tamo skroz na početku karijere svirali smo u nekom klubu u Varaždinu, mali klub, nije tada još ni bilo puno publike… Kako god, bilo ih je koliko ih je bilo… I sad, u nekom momentu svirke, netko se iz publike zadere: “Epilepsija”, onda svi u publici po komandi popadaše na pod i stadoše se vrtiti na ledjima. To im je bila ta “epilepsija”. I mi sad gledamo to s bine i ne vjerujemo što se dogadja, potpuno nadrealno… Oni su očito imali tu svoju foru i inače, ali mi, naravno, nismo imali pojma što se dogadja. To je stvarno bilo za zapamtiti. I zapamtili smo, pa smo onda, desetak godina kasnije, tu foru i stavili u spot (“Na čemu si ti”).

BR: Da li imate neke posebne rituale pred izlazak na scenu?

Coco: Probali smo bili s nekim razgibavanjem prije svirke, kao skupno zagrijavanje čučnjevi i sl. Ali je bilo previše sprdnje oko toga unutar benda, pa smo odustali. Ako back stage dozvoljava (svaki, nažalost, ne dozvoljava), prije svirke se malo upjevamo i usviramo. To je sve.

BR: Sa kojim kolegama najradije sarađujete?

Coco: Jinxi su duete imali sa Srdjanom Sacherom, Gopcem i Dubravkom Ivanišom Ripperom, Yaya je gostovala Edi Maajki i, naravno, Pipsima. To je taj krug, manje-više.

BR: Kakvo je Vaše mišljenje o muzičkim medijima danas?

Coco: Dobro da ih još ima. (smeh) S obzirom da je normalna muzika praktički protjerana iz main stream medija zapravo jedino muzički mediji i ostaju kao neki kanal. Nije neki biznis, očito, pisati o muzici. A kako bi i bio kad ni muzika više nije neki biznis, bar ova o kojoj pričamo (lokalna).

BR: Šta biste poručili mladim bendovima?

Coco: Hvatajte crtu odavde!

BR: Koji od mladih bendova je vredan pažnje?

Coco: Strašno sam neinformiran… Meni su Goribor i Repetitor mladji bendovi, recimo.

BR: Kako nove generacije reaguju na Vaše stare hitove?

Coco: Odlično… Većih problema imamo s novijim pjesmama, kao i svi ostali veteranski bendovi. (smeh)

BR: Kako ste zadovoljni reakcijom publike na najnoviji album?

Coco: Pa evo… Malo sam već i otvorio temu… Na koncertima pjesme prolaze jako dobro, mislim da ih dobro izvodimo i da su koncertno atraktivne. Primjetno je, medjutim, da ih publika još ne zna tako dobro kao one stare.

BR: Šta očekujete od koncerta u Domu omladine Beograda?

Coco: Prostor nam je poznat i volimo ga, već smo svirali više puta i to je sigurno jedna od bina na kojoj se najbolje osjećamo. Nadamo se da nisu tamo nešto pokvarili od zadnjeg puta kad smo bili, što se tiče sounda i akustike. (smeh)

BR: Šta mi možemo da očekujemo?

 Coco: Jinxe u maksimalnom mogućem formatu, puno starih pjesama, nešto novih i bend koji se definitivno zabavlja dok svira.

BR: Kakvu budućnost Jinxa biste voleli?

 Coco: Ne znam… Ni za Jinxe, ni za sve nas skupa. I ovdje i globalno, meni se čini da tapkamo u mjestu već prilično dugo… A i ta budućnost… O budućnosti slušam od kad znam za sebe. Samo još ovo, pa samo još ono… Evo sad će, samo što nije. Ostarismo čekajući. Nisam optimist što se budućnosti tiče.

BR: Imate li neku poruku za publiku?

 Coco: Nešto pozitivnije za kraj? Nemam. (smeh)