Junak naše današnje priče se ne bi složio sa naslovom. Chuck Schuldiner je vezano za gorepomenutu titulu/nadimak rekao: „Ne mislim da sam zaslužan za stvaranje death metala. Ja sam samo momak koji svira u bendu, taj bend je Death i bend svira metal.” Takođe je rekao i da ga muzička teorija ne zanima, već da zna samo koje note svira i da ima odlično pamćenje i to je to. Ostalo ide lako, nazivi nisu bitni. Rođen je na današnji dan 1967-e godine u New Yorku (Long Island). Sa samo 16 godina (1983-e) osniva bend, naziva ga Mantas, a nakon godinu dana mu mijenja ime u Death. Chuck ostaje jedini originalni član benda. A bilo ih je blizu 20. Ustvari, nikada ista postava muzičara nije snimila dva albuma. Takve stvari obično unište bendova, ali se čini da je ovdje postignut sasvim suprotan efekat – svaka sledeća postava je donosila nešto novo i, čini se, pomogla tačno koliko treba da Schuldiner ispuni i sprovede u djelo ideje i vizije koje je imao u tom trenutku. Krenuli su kao čisti i sirovi death metal na prva dva albuma. Nakon toga, svaki album donosi nešto novo. Postaju technical death metal majstori, pa kad ni to nije bilo dovoljno, kreću eksperimenti sa melodic death i progressive death metalom. Bend je snimio sedam albuma. Tačnije, sedam vrhunskih albuma. Više nije moglo, jer je Chuck preminuo sa samo 34 godine, zbog tumora mozga. Ostao je upamćen kao jednostavan i dobrodušan lik, majstor svog zanata i inspiracija za ko zna koliko muzičara.

Ovdje je problem bio odabrati 20 pjesama. Skraćivanje liste na 10 je bio paklen zadatak i kod autora je izazvao grižu savjesti. No, posao se mora završiti. Prvo da napravimo uvod sa 5 pjesama koje za dlaku nisu ušle u najboljih 10: Living Monstrosity (Spiritual Healing, 1990), Cosmic Sea (Human, 1991), Jealousy (Individual Thought Patterns, 1993), Empty Words (Symbolic, 1995), Spirit Crusher (The Sound Of Perseverance, 1998).

A ovo bi bile pjesme koje su ušle u najuži izbor, a moglo je da se nađe nekih 10 drugih numera. Jer, to je bio Chuck Schuldiner, možda i najveći muzički genije i kompozitor u istoriji metal muzike.

Zombie Ritual (Scream Bloody Gore, 1987)

Ne bi bilo u redu da lista ne počne prvim Death izdanjem – „Scream Bloody Gore”, koji mnogi smatraju prvim pravim death metal albumom. „Zombie Ritual” je najbolja pjesma sa ovog dragulja. Privuče vas prigušenim uvodom, onda vas baci u sred eksplozije divljeg zvuka. Pjesma je, bukvalno, građena segment po segment, sve dok vas ne dovede do jednostavnog refrena. Prvi album sam po sebi nije bio previše kompleksan, ali je pružio naznake onoga u šta će se ovaj bend pretvoriti. I svakako je bio nešto što se često ne čuje u death metalu. Ni tada, a ni sada.

Pull The Plug (Leprosy, 1988)

Ton drugog Death albuma se dosta razlikuje od prvog, ali je to i dalje brutalno dobar čisti death metal. Schuldiner se i ovdje drži morbidnh tekstova. Konkretno, u ovoj pjesmi vrišti od muke, i iz perspektive prvog lica, objašnjava kako je biti isključen sa sistema za održavanje života. Muzički, ovo je jedna mahnita, nemilosrdna i dobra pjesma. Za ,,Pull the Plug“ se može reći da ima jedan od najupečatljivijih refrena u Death katalogu. Isto važi što se tiče i rifova i vokala.

Zero Tolerance (Symbolic, 1995)

Prva pjesma na ovoj listi sa ,,Symbolic’’ albuma. Tekstualno moćna pjesma koja govori o tome kako organizovane religije utiču na one koji slijepo vjeruju i koji će, ukoliko ne vjeruju slijepo, u očima Boga proći loše i neće dobiti, ama, ni trunku simpatije i tolerancije. Muzički, pjesma je jedinstvena po ,,golom’’ uvodu na bubnjevima od strane sjajnog Genea Hoglana, kojima se polako priključuje sjajna gitara i ova pjesma se pretvara u jednu sjajnu vožnju, kojoj se samo treba prepustiti i uživati.

Spiritual Healing (Spiritual Healing, 1990)

Ovaj album označava promjenu zvuka benda i prelaz sa klasičnog death metal zvuka u technical death metal vode. Često je, bez osnova, malo i zanemaren i skrajnut u stranu. Naslovna numera je njegov neosporni vrhunac. ,,Spiritual Healing’’ je gotovo osmominutni ep koji zavređuje pažnju cijelim svojim trajanjem, kako zbog magičnih gitara i sjajnog basa, tako i osvježavajućim promjenama tempa i sjajnim bubnjevima.

 In Human Form (Individual Thought Patterns, 1993)

,,Individual Thought Patterns’’ album je produbio odnos između težine i mišića klasičnog death metala i živih ritmova i melodije, koji izbijaju u prvi plan. To se ovdje najbolje vidi. Vrlo moguće da je ovo najpotcjenjenija Death pjesma. Besprekorna, koja gotovo da teče. Ako se tako nešto može reći za komad muzike. Andy LaRocque i Chuck se gotovo takmiče na gitarama i stvaraju nevjerovatnu kombinaciju upečatljivih rifova koji se pretaču u organizovani haos oštrih ritmičkih promjena, posebno u solažama. Sve je ovo besprekorno umotano u sjajne bubnjeve i brundanje basa.

Story To Tell (The Sound Of Perseverance, 1998)

Oh, majko sveta… ,,Story To Tell’’ je dragulj sa zadnjeg Death albuma. Ovo je savršena pjesma na toliko mnogo načina, i nema šta da se ne voli u njoj. Vrhunska svirka i genijalna kompozicija, potpomognuta briljantnim breakdown-ovima, sjajnim vokalom i odličnim solažama. Drugi ljudi vas ogovaraju i pričaju vam iza leđa? Pustite im ovu pjesmu i završite priču. Kao mnogi Chuckovi tekstovi i ovaj pogađa pravo u centar, bez i mrvicu šanse da promaši.

Flattening Of Emotions (Human, 1991)

Za samo četiri godine Schuldiner je potpuno promijenio Death zvuk. Ovo,možda, izgleda kao kvantna fizika u odnosu na prva dva albuma, ali pravi Death zvuk je i dalje tu, samo vrijeba ispod površine. Zato što je ovdje sve složenije i slojevitije. Manijakalni i precizni bubnjevi su podržani nevjerovatnim rifovima, koji pokazuju da death metal zubi ostaju oštri i pri unošenju melodije. Melodije koja ne mora da bude kriptonit za ovu formu metala, nego upravo suprotno – podiže sve na mnogo viši nivo.

The Philosopher (Individual Thought Patterns, 1993)

Prava pjesma za današnje vrijeme, kad nas rastrgoše raznorazni influenseri, jutjuberi i lajfkoučevi. Chuck dovodi u pitanje savjete, znanje, miješanje, mišljenje i sud drugih. Pjesma je pravi mid-tempo stampedo, potpomognut sjajnim basom Stevea DiGiorgioa, koji vas dovodi do oslobađajućeg refrena. Ali, samo na trenutak, jer vas Schuldiner svojim vokalom vrlo brzo uvuče nazad, završava ovaj album, a vas ostavlja da razmišljate.

Symbolic (Symbolic, 1995)

Jedan od najvećih kvaliteta Chucka Schuldinera je bio i taj što je od samog starta, pa do samog kraja karijere, pravio ubitačnu muziku i što su svi njegovi albumi bili remek djela. Tako ni pretposlednji Death album – ,,Symbolic’’ nije izuzetak. Otvara ga istoimena pjesma, koja je brža, teža, a vjerovatno, i tehnički složenija od bilo čega što je bend ranije snimio. Ova stvar vas pogađa i zaljulja od svoje prve sekunde. Tu je ponovo maestralni Hoglan, koji svojim bubnjevima pomaže da ova pjesma postane sve žešća i žešća. Sa briljantnom solažom i velikom brzinom ,,Symbolic’’ je jedna od najomiljenijih Death pjesama.

Flesh And The Power It Holds (The Sound Of Perseverance, 1998)

„Flesh And The Power It Holds’’ je još jedna od Death pjesama sa odličnim uvodom. Vjerujem da je đavolski teško odsvirati ovu stvar. Koliko god se postava mijenjala, kvalitet nije opadao i moglo se vidjeti da Death usavršava umjetnost privlačnog refrena, a ovo je, vjerovatno, njihov najbolji. „Flesh And The Power It Holds’’ je definitivna Death pjesma sa zadnjeg i najjedinstvenijeg albuma. Sadrži neke od najboljih tekstova, poput: ,,Passion is a poison laced with pleasure bitter sweet/One of many faces that hides deep beneath/It will take you in, it will spit you out/Behold the flesh and the power it holds.’’ Počinje dosta jednostavno, nastavlja se melodično, pa dolaze munjeviti rifovi, a Chuck svoj vokal diže više nego ikad. Ova pjesma je death metal nadrealizam, sa fuzijom u sredini, koja nas dovodi do lažnog kraja, prije nego što jurne ka brzom i furioznom raspletu. ,,Flesh And The Power It Holds’’ je sazrijevanje vizije koju je Chuck imao na samom početku i spoj svih njegovih ideja. Ovo je ultimativni dizajn njegovog putovanja, tempa i transformacije zvuka, koji je, takođe, počivao na doprinosima njegovih saradnika tokom godina.