U bespućima Teksasa (u Arlingtonu, da budemo precizniji) 1981. godine dva klinca, od 15 i 17 godina odluče da naprave bend. Iz zajebancije. 10 godina nakon toga taj isti bend počne da gazi sve pred sobom. U sledećih 10 godina, u doba nu metala, alternativea i grungea ostaju jedan od rijetkih relevantnih, kvalitetnih i svom stilu vjernih metal bendova. 20 godina nakon toga bend više ne postoji, ali ostaju zapamćeni kao jedan od najvećih i najuticajnijih metal bendova svih vremena – Pantera. Naravno, riječ je o braći Abbott, Vincentu Paulu i Darrellu Lanceu. Jedan je poznat kao Vinnie, drugi je poznat kao Diamond Darrell, a kasnije kao Dimebag Darrell.

Sticajem nesrećnih okolnosti i igrom zle sudbine danas nijedan od njih nije među živima. Junak naše priče danas je stariji burazer – Vinnie, rođen na današnji dan (11.3) 1964. godine. Počeo je svoju muzičku karijeru kao dosta mali i to je počeo svirajući tubu (ne trubu), a nagovor oca Jerrya, country muzičara i producenta, ali se vrlo brzo prebacuje na bubnjeve jer se „od tube hljeba neće najesti“. Svoj stil gradi na uzorima kao što su Peter Criss (Kiss), Alex Van Halen (Van Halen) i Tommy Aldridge (Ozzy Osbourne, Gary Moore, White Snake), pa prva tri albuma Pantere zvuče u tom fazonu, kao neki miks hard rocka i glam metala. 1987. u bend dolazi Phil Anselmo i kompletan pristup i zvuk se mijenjaju. Godinu nakon toga snimaju svoj četvrti album – „Power Metal„.

1990. godine izlazi ono što mnogi fanovi smatraju njihovim istinskim i prvim pravim albumom, a to je legendarni „Cowboys From Hell“ . Od tog momenta, pa u narednih 10-12 godina, Pantera biva najjača sila u metal svijetu. Albumi, i to vrhunski i vrlo dobri, izlaze jedan za drugim, bend je  na vrhovima top lista, osvajaju se nagrade i cijeli svijet je njihov. No, ubrzo, iz raznoraznih razloga, kola kreću nizbrdo i bend se na strašno ružan način raspada. Oba brata Abbott prerano napuštaju ovaj svijet i do toliko željenog reuniona jednog od najvećih bendova svih vremena nikad ne dolazi. No, o tome ćemo nekom drugom prilikom. Danas ćemo, na njegov rođendan, uživati u najboljim momentima Vinniea Paula.

Cowboys From Hell,  Pantera (Cowboys From Hell, 1990)

Ovo remek djelo od albuma počinje istoimenom pjesmom. Teško da je bilo boljeg načina da se „upadne“. Ovaj instant klasik ima sve: moćne gitare, težak bas, intenzivne vokale, a sve to Vinnie dopunjuje svojim jakim, preciznim bubnjevima, uz majstorski tajming kada se radi o tome kada postaviti pravi groove.

Walk,  Pantera (Vulgar Display Of Power, 1992)

Kad smo kod groovea, ako postoji nešto što može da definiše groove metal, onda je to ova pjesma. Naravno, rif iz ove pjesme je jedan od najprepoznatljivijih rifova u istoriji heavy metala, a Vinnie svojim jednostavnim sviranjem bubnjeva pomaže da ova pjesma bude nešto najbliže što je Pantera snimila u arena rock fazonu. Daleko je od tog fazona, ali kakav im je opus „Walk“ nekad može da služi kao pjesma koja se pušta nedeljom u crkvi.

Say When,  Hellyeah (Blood For Blood, 2014)

Hellyeah je drugi bend u kom je Vinnie bio nakon raspada Pantere. Prije toga je sa Dimeom osnovao Damageplan, ali zbog nesrećnog nastupa u kom je Dimebag ubijen, nismo imali prilike da čujemo previše nove muzike od braće Abbott. Iako ni Hellyeah, a ni Damageplan, nisu bili ni blizu Panteri, ovo je jedan od Vinnievih sjajnih momenata, gdje je pokazao da je i poslije 30 godina karijere i dalje stanju da praši i razbija.

Becoming,  Pantera (Far Beyond Driven, 1994)

Iako nije bio poznat kao pretjerano inovativan, Paul je imao par momenata koji su ga svrstali u grupu boljih metal bubnjara. Ova pjesma je savršen primjer jednog od tih momenata. Frenetična upotreba double kick pedale je njen temelj i nosi je sve vrijeme trajanja. Po njegovom priznanju ovo je nešto najkreativnije što je uradio i nešto što, po njemu, do tog momenta nije nikada urađeno.

13 Steps To Nowhere,  Pantera (The Great Southern Trendkill, 1996)

Iako „The Great Southern Trendkill“ ima nekoliko boljih pjesama od ove, na listu ide „13 Steps To Nowhere“ kao još jedna stvar koja je izgrađena oko bubnjeva. Uvod je jedan od najpamtljivijih što se tiče Pantere (opet zahvaljujući Vinnieu), groove je tu, kao i maestralne „triplete“ na duplom bas bubnju. U kombinaciji sa Anselmovim vokalima i dvonotnim rifom, ovo je možda i najgrotesknija pjesma koju je Pantera snimila.

Fucking Hostile,  Pantera (Vugar Display Of Power, 1992)

Thrash rasturanje u 168 sekundi. Nema ovdje previše filozofiranja. Možda i najžešća stvar u mainstream metalu 1992. godine. Vinnie svira najjednostavnije što može, a cijeli bend se trudi da raznese sve pred sobom. Kako tad, tako i 30 godina kasnije, ova pjesma toliko „vozi“ da povjerujemo da možemo da se zaletimo u bilo koji zid i raznesemo ga. Jednostavno, brutalno i efikasno.

Fuck You,  Damageplan (New Found Power, 2004)

Prvi i jedini album ovog benda, nastao je malo po raspadu Pantere. Ko je slušao mogao je da čuje da je pravac kojim su krenuli bio nešto drugačiji. Nešto kao novi početak i pokušaj ostvaljanja i zaboravljanja kompletne prošlosti. Što bi rekli, album je bio „hit and miss“, a ova pjesma je bila najbolji VP momenat na istom.

Mouth For War,  Pantera (Vulgar Display Of Power, 1992)

Momci su se snimanjem „Cowboys From Hell“ albuma probili u sami vrh metal scene, ali su i sebi zadali strašno težak zadatak za ubuduće. Prokletsvo drugog albuma su zaobišli u velikom luku i isporučili su jednu od najvećih metal ploča u istoriji –  „Vulgar Display Of Power“ . Ista počinje ovom pjesmom, moćnim rifom praćenim super sjajnom ritam sekcijom sa Rexom Brownom na basu i Vinniem na bubnjevima. Ako se pažljivo, sluša čuje se miješanje doboš i indianer bubnja sa gitarom i čine jednu odličnu rifčinu još boljom.

Domination,  Pantera (Cowboys From Hell, 1990)

Pjesma koja u svom sjaju pokazuje Vinnievu svestranost i raznovrsnost. Počinje kao čista thrash razbijačina, pa usporava, njegovi fillovi se čuju sve vrijeme do pred kraj, a onda se dešava jedan od najboljih, ako ne i najbolji, breakdown u metal istoriji. Studijska verzija je sjajna, ali sva ljepote ove pjesme, a posebno bubnjeva, se najbolje vidi ovdje:

Primal Concrete Sledge,  Pantera (Cowboys From Hell, 1990)

Pantera je 1990. počela da poprima svoj pravi oblik i pretvorila se u zastrašujuću mašinu. „Primal Concrete Sledge“ je najbolje, najbrutalnije, najiskrenije i najdirektnije izjavljivanje njihove nadmoći u tom momentu.  Pjesma je 143 sekunde Philovog agresivnog i brzog pjevanja, Dimebagovih rifova koji reže i zuje i Vinnievog ludačkog bas bubnja, koji možda i postavlja temelje za eksperimentisanje na albumima koji su došli kasnije.