-

Rđa nikad ne spava – Top 10 angažovanih pesama Neila Younga

Neil Young & Crazy Horse

 

Mladi Neil danas puni sedamdeset pet godine. Dok on bude obeležavao svoj rođendan u Koloradu verovatno pušeći „domaćicu“ i smišljajući neke nove stvari za naredni album, mi ćemo se prisetiti nekih, možda ne toliko poznatih, ali veoma značajnih stvari iz njegovog opusa.  Preko pola veka traje njegova karijera. Prebogata je. Izdvojili smo danas deset pesama. Neko bi ih nazvao protesnim, neko političkim, društveno angažovanim. Bilo kako bilo, ove pesme opisuju značajne događaje, upozoravaju, postavljaju pitanja i podstiču razmišljanje. Što je stariji, Neil kao da ima veću potrebu da upozorava, upire prstom u probleme društva i pronalazi krivce. Ne predaje se i ima neverovatnu energiju. Često u svojim tekstovima akcenat stavlja na pohlepnog, belog čoveka kao izvor globalnih nedaća. Osim toga, ima tendenciju da putuje kroz vreme i prostor, učitava pojedinosti i detalje u situaciju koju opisuje, a ona simbolično predstavlja ceo širi događaj. Glasom k’o u devojčice uz brideći zvuk gitare, Neil Young je opevao čovečanstvo.

A Rock Star Bucks A Coffee Shop, The Monsanto Years (2015)

Album „Monsanto Years“ Neil Young je uradio sa kantri – rok grupom Promise of the Real, predvođenom sinom Willieja Nelsona Lukasom. Ceo album je posvećen velikoj poljoprivrednoj korporaciji Monsanto koja se godinama unazad bavi proizvodnjom genetski modifikovanih useva, lobira vladine (američke) agencije i na taj način „diktira“ uslove proizvodnje čime ograničava slobodnu domaću (homegrown) proizvodnju. Sam Neil se osetio ugroženim, ali i zabrinutim za male, američke porodične farme. Zbog toga je sredinom osamdesetih pokrenuo festival Farm Aid uz pomoć kojeg se prikuplja novac za male farme, egzistencijalno ugrožene od strane velikih proizvođača. Zbog svog kritičkog stava i oštrog jezika trenutno se vodi pravni spor: Monsanto vs Neil Young.

Southern Man, After the Gold Rush (1970)

Licemerni južnjak (stanovnik američkog juga) propoveda Bibliju (good book), a porobljava ljude, afroamerikance, izrabljuje ih, isisava život iz njih i na kraju ih razapinje i spaljuje. Jecajućim glasom Neil se obraća južnjaku i postavlja mu pitanje „When will you pay them back?“. Poštovaci i ljubitelji njegove muzike na jugu okupljeni u bend Lynyrd Skynyrd osetili su se prozvanim, ne samo zbog ove pesme već i zbog numere „Alabama“. „Šta nama popuje tamo neki Kanađanin“, bio je stav južnjačkih rokera. Osetili su potrebu i odgovorili mu pesmom „Sweet Home Alabama“.

Pocahontas, Rust Never Sleeps (1979)

Saosećanje sa ljudima koji su nekada imali sve, ali pod naletom belog čoveka na njihovu zemlju, koji je prešao okean da bi pljačkao, bogatio se, a nužno vezano s tim, i ubijao, gospoding Young je izrazio u pesmi simboličnog naziva. Nije ovde tema odnos poglavicine ćerke Pokahontas i kapetana Smita, tema je masakr evropskih doseljenika nad indijanskim plemenima koja su spašavajući živu glavu bežala na sever, bežala ka polarnoj svetlosti spasa – aurora borealis.

Let’s Impeach the President, Living With War: In the Beginning (2006)

U američkom političkom sistemu, mada ne samo u njemu, postoji procedura nazvana impičment. Ona predstavlja niz stavki koje se moraju ispunuti da bi se opozvao visoki državni funkcioner sa imunitetom. Najkomplikovanija je procedura za opoziv predsednika Sjedinjenih Američkih Država. Nezadovoljan što deli ljude po boji, što krši zakon, što laže, špijunira, gura zemlju u rat, Neil Young je u toku drugog mandata Džordža Buša mlađeg pozvao pesmom narod SAD-a da opozove Buša s njegove funkcije. To se nije desilo, a ubrzo nakon njega stigao je Barak Obama i ulio novu nadu. Barakova strategija nečinjenja i dolazak Donalda Trampa ovoj pesmi su dali novi život, a cilj je isti, hajde da opozovemo predsednika.

Who’s Gonna Stand Up, Storytone (2014)

Ono što je Greta Tunberg u međunarodnom aktivizmu koji ukazuje i uzbunjuje svetsku javnost zbog klimatskih promena i njihovih posledica, topljenje leda, povećavanje nivoa mora, požari, izumiranje životinjskih vrsta, to je Neil Young u muzici, mada je Neil mnogo pre nje počeo tom temom da se bavi. Klimatske promene sve češće zakuplju pažnju Kanađanina i inspirišu ga da piše. Njegov poslednji album „Colorado“ je nastao usled posledica klimatskih promena, no o tome ćete čitati u našoj mesečnoj rubrici Pažljivo slušaj. Izdvojili smo ovu pesmu da poslušate Neila u malo drugačijem aranžmanu, bez gitara, bez tvrdog zvuka, kako i na taj način zna da prenese pravu poruku. Ko će da spasi planetu?

Driftin’ Back, Psychedelic Pill (2012)

Neil je poznat po svojim jako dugačkim, desetominutnim pesmama. Ova numera je nadmašila i osamnaestominutnu stvar „Ordinary People“ i proglasila se za najdužu pesmu u repertoaru Neila Younga, čitavih dvadeset osam minuta. U ovih skoro pola sata Neil vodi bitku drugačiju od ostataka pesama sa ove liste. Ističe potrebu da umetnika spoznate u celosti i da ga čujete sto posto, a ne samo pet. To zavisi od formata u kojem ćete ga čuti. Prema Neilovom mišljenju najproblematičniji je MP3 format, najkompresovaniji format u kojem muziku možete čuti. Prilično siromašan format ograničava komunikaciju između slušaoca i umetnika. Zato umetnik brine da ga nećemo čuti, nećemo osetiti, a čemu onda sav njegov trud i uloženo vreme?

Fuel Line, Fork in the Road (2009)

Kola, automobil, prevozno sredstvo. Dotok goriva do motora. Kako je ovo angažovano na bilo koji način? U skopu Neilove borbe i uzbunjivanja javnosti na štetne efekte klimatskih promena koje je čovek izazvao našao se album skoro ceo posvećen automobilima. Zapravo, radi se obnovljivim izvorima energije, o električnim automobilima koji ne zagađuju, tihi su i imaju bateriju koju vozač treba da napuni. Na taj način se smanjuje nivo štetih isparenja u vazduhu, smanjuje se  vazdušna temperatura i sprečava dalje uništavanje ozonskog omotača. Korišćenje obnovljivih izvora energije bi u mnogome sprečilo dalju degradaciju životne sredine, a po mišljenju današnjeg slavljenika SAD bi prestao voditi ratove kada bi njegovi stanovnici koristili automobile koje bi obnovljiv izvor energije pokretao.

Ohaio, single (1970)

Krajem aprila 1970. godine američki predsednik Richard Nixon je u jednom od svojih obraćanja predstavio „Kambodžansku kampanju“. Kampanja je podrazumevala invaziju na teritoriju neutralne Kambodže u Vijetnamskom ratu zbog toga što su se na njenoj teritoriji nalazile pristalice Vijetkonga. Učesnici antiratnih protesta, studenti, su zbog najave nove invazije u jugoističnoj Aziji, koja je podrazumevala produžetak rata i regrutovanje novih vojno sposobnih mladića, organizovali masovni protest u Kent Univerzitetu u Ohaju. Pripadnici Nacionalne garde SAD-a su u pokušaju da rasteraju studente započeli sukob koji se kobno završio po četiri studenta, dok je devetoro povređeno. Država je pucala na svoje nenaoružane građane. Potresno. Neil je vrlo brzo napisao tekst i muziku da bi nepune tri nedelje od sukoba u Ohaju snimio pesmu sa Crosbyjem, Stillsom i Nashom. U belešci na omotu kompilacijskog albuma „Decade“ iz 1977. godine, Neil je pored ove numere napisao: „Verovatno najveća lekcija ikad naučena na američkom mestu za učenje. David Crosby je plakao kad smo završili snimanje“.

Rockin’ in the Free World, Freedom (1989)

Verovatno vam je prva pomisao na ovu stvar bila kakav kliše. Verovatno ste u pravu. Međutim, ova pesma je tako snažna, tako surova da koliko god puta je dnevno na radiju čujete ipak treba da je pojačate i da dobro razmislite o onome što čujete. Kivan na okolnosti i administraciju Buša starijeg, Neil započinje širom slikom u kojoj američke patriote ne vide beskućnike od crvenih, belih i plavih boja, ne vide one koji spavaju u svoju cipelama, ne vide ih kao problem koji potresa društvo. Druga strofa surovo govori o neželjenoj trudnoći ovisnice koja je u stanju da ostavi svoje dete u đubretu da bi se „uradila“ jer mrzi svoj život, a dete neće imati priliku da oseti ljubav i bude kul. Najež scenu sledi ruganje političkim parolama i licemerju starijeg Buša, koji okreće leđa dotadašnjoj (ne)brizi za siromašne i uvodi SAD u Zalivski rat. Takođe, ovu pesmu možete staviti u kontekst kraja Hladnog rata i imajte na umu da misija rokenrola jeste sloboda i borba protiv nepravde.

Let’s Roll, Are You Passionate? (2002)

Posle terorističkih napada 11. septembra 2001. godine u SAD-u Svet nije isti. Najznačanija reč u svetskoj političkoj agendi postaje bezbednost. Bezbednost nadmašuje na vrhu agende prosperitet, blagostanje, ljudska prava. Sve je podređeno bezbednosti, vojnoj, političkoj, socijetalnoj, ekonomskoj, ekološkoj bezbednosti. Da li smo više bezbedni? O tome može da se debatuje. Ovde nije o tome reč, ali je jako povezano sa Neilovim daljim muzičkim angažmanom. Inspiracija za ovu pesmu je situacija u avionu United Airlinesa koji su preuzeli teroristi tog septembarskog dana. Putnici uplašeni, ali dovoljno pribrani da shvate da ukoliko ništa ne preuzmu nemaju nikakve šanse i dočekaće smrt u najtežim, nasilnim okolnostima. Todd Beamer, jedan od putnika u tom avionu, uspeo je da stupi u telefonski kontakt sa operaterkom kompanije koja je pružala telefonsku uslugu United Airlinesu Lisom Jefferson. Saznao je šta se događa i kako će završiti. Putnici su odlučili da pruže otpor i pokušaju da povrate kontrolu nad avionom, nisu uspeli, ali pre tog herojskog pokušaja Lisa je čula Toddov glas koji se obraća putnicima i veli: „Are you ready? Let’s roll!“. To i jeste suština svih Neilovih pesama. Identifikovali smo kobni, fatalni problem. Da li smo svi svesni toga? Jesmo. Da li smo spremni da reagujemo? Da! Vreme nam curi, hajdemo učiniti nešto.