Na današnji datum prije točno 40 godina u Detroitu se rodio John Anthony, sedmi sin obitelji Gillis. Zahvaljujući odrastanju u velikoj obitelji, od malih je nogu imao pristup raznim glazbenim instrumentima koji su dosadili njegovoj braći i sestrama. Kad je imao 15 godina primljen je u sjemenište u Wisconsinu, ali taman je nabavio novo pojačalo za koje je znao da neće moći ponijeti sa sobom te je odustao od karijere u Katoličkoj crkvi i preusmjerio svoju sudbinu prema rock vodama.

Dok je još išao u srednju školu upoznao je konobaricu Megan White s kojom se 1996. vjenčao i, suprotno tradiciji, uzeo njeno prezime nazivajući se od tad Jack White. Budući da je kod kuće imao na raspolaganju brojne instrumente jer je povremeno svirao u raznim bendovima kao npr. The Go, The Hentchmen, Two-Star Tabernacle i The Upholsterers, Meg je jedan dan iz dosade zasvirala njegove bubnjeve i samo dva mjeseca kasnije rodili su se The White Stripes.

10. The White Stripes – Cannon

Istoimeni prvijenac The White Stripesa izdan je 1999. godine, a Jack White ga je kasnije nazvao svojim najsirovijim i najmoćnijim albumom. Na njemu se čuju utjecaji raznovrsnih žanrova, uključujući punk, rock i country, ali album je prvenstveno posvećen njegovom najvećem uzoru, delta blues glazbeniku Sonu Houseu. Ovo je najočitije u pjesmi “Cannon” koja sadrži a cappella dio otpjevan u Son House stilu.

9. The White Stripes – Dead Leaves and the Dirty Ground

Iako su i dalje bili relativno nepoznat bend, njihov drugi album “De Stijl” nazvan po nizozemskom umjetničkom pokretu učinio ih je vizualno zanimljivijima i već 2000. godine stvorena je prepoznatljiva minimalistička estetika The White Stripesa u crnoj, bijeloj i crvenoj boji. Međutim, tek su s albumom “White Blood Cells” postigli značajan uspjeh, ponajviše zahvaljujući pjesmama “Fell in Love With a Girl”, “Hotel Yorba” i “Dead Leaves and the Dirty Ground”.

8. The Raconteurs – Level

U vrijeme kad su The White Stripes bili jedan od najpoznatijih bendova rock scene, Jack White je s Brendanom Bensonom napisao pjesmu “Steady, As She Goes”. Inspirirani kvalitetnom suradnjom, spojili su se s Jackom Lawrenceom i Patrickom Keelerom (The Greenhornes) i 2005. snimili album “Broken Boy Soldiers” kao bend The Raconteurs. Iako je pjesma “Steady, As She Goes” njihov najpoznatiji proizvod, čitavi je album s razlogom odlično primljen i dan danas vrijedi kao jedno od najboljih Jackovih postignuća.

7. The Dead Weather – Blue Blood Blues

Jack White ni u jednom trenutku svoje glazbene karijere nije imao mira pa je 2009. osnovao još jedan bend pod nazivom The Dead Weather. Ideju je dobio dok je Alison Mosshart (The Kills) obavljala pjevačke dužnosti na turneji sa The Raconteursima jer je Jack zbog bronhitisa izgubio glas. U ovom se bendu vratio korijenima i zasvirao bubnjeve, kao basista je opet doveo Jacka Lawrencea, a na klavijature i gitaru Deana Fertitu (Queens of the Stone Age).

Jackova diskografska kuća Third Man Records koju je osnovao 2001. godine, tek je 2009. dobila svoje fizičko sjedište u Nashvilleu zajedno s trgovinom ploča i prostorom za koncerte koji su svečano otvorili upravo The Dead Weather. Bend je unatoč uključenosti svih članova u druge projekte i dalje povremeno aktivan, a u rujnu izdaje i novi album.

6. Jack White – Sixteen Saltines

Iako se dugo nagađalo da se bliži kraj The White Stripesa, bend je tek 2011. službeno raskinut. Popularnost koju je Jack u prethodnom desetljeću zaradio pružila mu je priliku za suradnjom s nekima od najprominentnijih imena kao što su The Rolling Stones, Bob Dylan i Beck. Međutim, Jack se ipak odlučio okušati u solo karijeri i 2012. izdao “Blunderbuss”. Pjesme poput “Love Interruption”, “Freedom at 21”, “I’m Shakin’” i “Sixteen Saltines” dokazale su da Jack i dalje ima ono nešto i album je na sveopće olakšanje obožavatelja najavio Jackovu uspješnu solo karijeru.

5. The White Stripes – Jolene

Kao što je već spomenuto, Jack White nije prezao od raznih suradnja kao ni od jasnog isticanja svojih glazbenih uzora. Usto je i tijekom postojanja The White Stripesa postalo jasno da su njihovi koncerti jedinstveno iskustvo u koje Jack uloži svu svoju energiju i strast pa je tako jedna od njihovih najprepoznatljivijih live izvedbi country klasik “Jolene”. Snimka nastupa u Engleskoj objavljena je 2004. na službenom DVD-u “Under Blackpool Lights” i do danas ostaje jedna od omiljenih prerada The White Stripesa.

4. The Raconteurs – Carolina Drama

Budući da je uglavnom poznat po sirovom, garažnom zvuku gitara i visokom, ispucalom glasu, spisateljske sposobnosti Jacka Whitea često padnu u drugi plan. Pjesma “Carolina Drama” s albuma “Consolers of the Lonely” pokazuje da je Jack White uistinu talentirani raconteur samim time što su internetski forumi, komentari na videima i raznim stranicama posvećenima njegovoj glazbi prepune debata, prepirki i pretpostavki o tome što se točno dogodilo u ovoj priči kojoj nitko zapravo ne zna kraj.

3. The White Stripes – I’m Slowly Turning Into You

No, ne moraju svi Jackovi tekstovi biti kompleksni i misteriozni da bi bili lijepi. Jedna od pjesama koja izaziva najveću nostalgiju za The White Stripesima je “I’m Slowly Turning Into You” s njihovog posljednjeg albuma “Icky Thump” iz 2007. godine. Njen tekst donekle podsjeća na njegovu vezu s Meg s kojom je bio u braku, ali nakon razvoda nastavio prijateljstvo. Sentimenti izraženi u pjesmi kao i Jackove vlastite riječi da je bend raskinut ne zbog kreativnih razlika ili neslaganja, već u svrhu očuvanja nečeg prekrasnog, čini sam raskid benda podnošljivijim.

2. Jack White – That Black Bat Licorice

Danas, 4 godine nakon službenog završetka The White Stripesa, Jack je i dalje nezaustavljiva sila na rock sceni. Third Man Records diskografska kuća cvjeta, otkriva svijetu nove glazbenike i ponovno ga upoznaje s nekim zaboravljenim imenima, a prije svega radi na popularizaciji vinila. Uz sve to, suradnje s drugim glazbenicima i rasprodane turneje, Jack stiže i snimati nove pjesme. Njegov posljednji album “Lazaretto” izdan je prije nešto više od godine dana, a najsvježiji službeni video ide uz pjesmu “That Black Bat Licorice” i gledateljima pruža jedinstveno interaktivno iskustvo te pokazuje da Jacku neće ubrzo ponestati ideja.

1. The White Stripes – Seven Nation Army

Za kraj treba spomenuti pjesmu za koju vjerojatno znaju i ljudi koji nikad nisu čuli ni za Jacka Whitea niti ijedan od njegovih bendova. “Seven Nation Army” počinje jednim od najprepoznatljivijih gitarskih riffova rock glazbe općenito, a izdana je 2003. kao prvi single sa četvrtog studijskog albuma “Elephant”. “Elephant” se smatra najboljim albumom The White Stripesa, a Jack White je za njega, kao i za pjesmu “Seven Nation Army” dobio svoja prva dva Grammyja i time započeo sada već zavidnu kolekciju ove prestižne nagrade.