-

Here Come The Rooster ー Jerry Cantrell u 10 pesama

Alice in Chains Budapest Park Budimpešta Jerry CantrellSvi koji iole slušaju tvrđi zvuk znaju ove stihove. Znaju i da ih je napisao junak današnje priče, gospodin Jerry Cantrell Jr. Nećemo trošiti previše vremena na predstavljanje glavnog aktera današnje priče i na današnjeg slavnjenika (puni 56 godina).

Skratićemo priču i preskočiti dio koji govori u kojim je sve bendovima svirao, sa kim i kada. Preskočićemo i nećemo nabrajati ni mali milion nagrada koje je do sada osvojio. Danas ćemo uživati u pjesmama koje je odsvirao i pjevao. Prvo, jer bi to trebala biti stvar opšte kulture, a drugo, jer bi nam trebalo puno vremena da sve to pobrojimo.

Tako da… Zadatak je bio odabrati 10 najboljih momenata iz dosadašnje karijere ovog sjajnog gitariste i frontmena. I nije bilo lako. Ko god bude mislio da je nešto drugo moglo da se uvrsti u ovaj TOP 10 – u pravu je. Gomila je tu i solaža i rifova i tekstova i balada… Svega. Kako su kolege Andrea i Mladen prošle godine napravili osvrt na najbolje Cantrellove balade, danas ćemo se, ipak, držati malo tvrđeg zvuka i pokušaćemo da ovog 18. marta malo razgibamo sve vratne pršljenove.

Stone,  Alice In Chains (The Devil Put Dinosaurs Here, 2013)

Od prve sekunde znamo da nas ovdje očekuje nešto prilično heavy. Uvod na basu, sjajno popunjem činelama, postavlja sjajnu podlogu za gitare. Glavni rif je jedno sporo, sludgy čudovište, koje poprilično mračan tekst čini još mračnijim. Refrenom gospodare nešto veselije gitare, a možda najbolji njihov momenat dolazi kod breakdowna prije solaže, u vidu modifikacije što se brzine glavnog rifa tiče. Cantrell i William DuVall sve to sjajno dopunjuju tako što pjevaju „jedan preko drugog“.

Rain When I Die, Alice In Chains (Dirt, 1992)

Alice In Chains nikad nisu bili poznati po mekanim i ljubavnim tekstovima. Ova pjesma je jedan od rijetkih takvih momenata. Koliko god tekst ove pjesme bio mučan i težak „Rain When I Die“ je spektakularna power balada. Od samog početka Cantrell gospodari svojom gitarom i „wah wah“ pedalom, a Mike Starr atmosferu uljepšava svojim grooveom na basu.

Spiderbite, Jerry Cantrell (Degradation Trip, 2003)

Drugi Jerryev solo album zvuči, koliko god to bilo teško zamisliti, kao AIC na steroidima. Spor, težak i razarajući. Ova pjesma je, vjerovatno, i najbolja na albumu. Definitivno je stvar sa najboljim refrenom i rifom na istom. Žmarci podilaze kada Jerry sa Slow poison working inside, descending in shadows, cocoon me then bite… počne da objašnjava sve strahote i grozote koje konzumiranje heroina nosi sa sobom.

Grind, Alice In Chains (Alice In Chains, 1995)

Kako joj i sam naziv kaže, prva pjesma sa albuma iz 1995. godine, bukvalno i figurativno MELJE. „Grind“ određuje cijeli zvuk LP-a, od prve sekunde unosi nemir, tmurnu atmosferu i osjećaj propasti. Iako je bend pokušao da zvuči blago veselije nego na prethodnim albumima, ova pjesma je sve to u startu pokopala, pa nešto blaži rifovi i lakša svirka se i ne osjećaju.

All I Am, Alice In Chains (Rainier Fog, 2018)

Poslednja pjesma sa, za sada, poslednjeg Alice In Chains albuma. Savršeno se uklapa u „Rainier Fog„, i teško da se može poželjeti bolja pjesma za zatvaranje albuma. Sjajna, mračna, prepuna emocija i tužna balada. Toliko dobra da se poslije njegog slušanja bol čini kao neka lijepa stvar.

Man In The Box, Alice In Chains (Facelift, 1990)

Ovo možda i nije najbolji rif koji je Jerry napisao, ali je svakako najprepoznatljiviji. „Man In The Box“ je pjesma zbog koje su Alice In Chains postali to što jesu, zbog koje su pridobili publiku i ona je momenat od kog kreće njihov uspjeh i uspon do najvećih visina. Čudno kombinovanje nisko naštimovanih gitara, upotreba talkboxa i skoro gothic vokalom Layna Staleya vokal su bili nešto što mainstream rock publika do tog momenta nije čula. Čudne li, i okrutne, ironije, s obzirom na njen naziv, ova pjesma je i zadnja koju su ikada izveli sa Layneom prije nego što je preminuo 2002. godine.

Check My Brain, Alice In Chains (Black Gives Way To Blue, 2009)

Drugi singl sa povratičnog albuma, koji se čekao 14 godina. Cantrellov ton je toliko masan i masivan, da ova pjesma i bukvalno raznosi zvučnike. Pomalo podsjeća na „Angry Chair“, ali sa ubrzanim tempom. Mračna pjesma, sa teškim i distorziranim rifovima i tekstom u maniru „Facelifta“, sa mračnim ali pjevljivim refrenom. Ako je i bilo strahova kako će AIC zvučati poslije tolike pauze i promjena u sastavu, isti su nestali sa izlaskom ove pjesme.

Rooster, Alice In Chains (Dirt, 1992)

Kako je Jerry izjavio, ovo je najličnija i njemu najvažnija njegova pjesma. Jerry Cantrell Senior se borio u Vijetnamu i ratno iskustvo je donijelo sa sobom određene traume, pa su on i junak naše današnje priče imali određenih neslaganja u životu i problema u komunikaciji. Ovdje junior Cantrell stvari posmatra iz perspektive svog oca, mladića koji je poslat u rat iz ko zna kojih razloga i pokušava da razumije sve strahove i zla iskustva koje je njegov otac preživio i koja su ostavila ožiljke. Ova uznemirujuća i dirljiva pjesma je, na kraju, i postavila temelje za pomirenje i popravljanje odnosa između oca i sina.

We Die Young, Alice In Chains (Facelift, 1990)

Intenzitet i snaga i bubnjeva i gitara na samom početku pjesme odmah poručuju slušaocu da će ovaj album da bude jedno sirovo, više metal, nego grunge izdanje. JC je dobio inspiraciju za ovu pjesmu dok je iz autobusa, dok bi išao na probe i svirke, posmatrao klince od 10-11 godina, sa pejdžerima, kako diluju drogu. Ako se zvuk dovoljno pojača, ova pjesma postaje još teža, jača i bolja i šamara nas svih 153 sekunde trajanja i nakon 30 i kusur godina.

Them Bones, Alice In Chains (Dirt, 1992)

Jednog dana sam razmišljao o smrtnosti i o tome kako ćemo jednom svi biti gomila kostiju. I to je strašno. Bilo da vjerujete u zagrobni život ili da, kada umremo, to bude to i nema dalje. Uznemirava me pomisao da će sve lijepe stvari, iskustva i znanja samo nestati kada jednom zatvorimo oči. Zato se treba suočiti sa svojim strahovima i samo živjeti. Iskoristiti ono vrijeme što nam je preostalo i iskoristiti ga dobro.

Ovim riječima je Jerry objasnio ovu pjesmu. Višeslojni vokali i prigušeni rifovi odzvanjaju danas istom jačinom kao i kada je pjesma tek izašla i predstavljaju savršen prikaz svega onoga što AIC jesu – najboji primjer grunge/alternative metala i jedna od najboljih numera koju je bend snimio.