Kako Frisbee od Chris, pitate se? Tako što je Chris Cornell, kao klinac, radio u jednom malom restoranu u Seattleu kao konobar. E pa, bio je još jedan klinac koji je radio tu, a isto se zvao Chris. Da bi na poslu sve išlo brže i lakše dobili su nadimke Chris A i Chris B. Kako obično biva, ljudi neke stvari čuju malo drugačije. Tako jedan od mušterija nije čuo „Chris B“, nego nešto drugo. I počeo je da zove Cornella:“Frisbee“.

Tako je čovjek koji bi danas napunio 56 godina dobio nadimak. čovjek koji će ostati upamćen kao jedan od najvećih rock/metal vokala svih vremena, kao jedna od najdobroćudnijih osoba u istoriji ove scene, kao jedan od osnivača grunge pokreta i ostaće upamćen, nažalost, kao još jedna od mnogih dobrih duša koje su stradale od svoje ruke zbog depresije.

Kad je umro Jeff Hanneman pisac ovih redova je slušao samo Slayer, sve. Od prve do poslednje pjesme koju je Jeff komponovao. I one za koje je mislio da “nisu nešto”. Svaka je postala još bolja i još žešća, pogotovo kad ukapiraš da novih više neće biti.

Nakon što je Lemmy umro, postojao je period, par mjeseci, kada nisam slušao ništa osim Motorheada. Bili su to čitavi dani razbijanja od Overkilla, Bombera, Sacrificea, proslave njegovog života. Jedino nisam mogao da slušam „Till the End“, jer je Lemmy, izgleda, znao da umire kada ju je napisao. Inače je sve to bio samo divan podsjetnik na život koji je proživio punim plućima.

E, sa smrću Chrisa Cornella sve je drugačije, možda zato što je Chris oduvijek znao da umire, ili je, barem, to bilo nešto protiv čega se stalno borio. Nakon njegove smrti, isto se slušalo sve što je napisao, ali sa izuzetkom nekoliko numera, kao što su: Kickstand, Rusty Cage i Ty Cobb. Te su, jednostavno, bile previše, previše teške i srceparajuće. Nije da Chris nije živio život punim plućima, iako je tragično preminuo, samo…

Uvijek je tu bio taj tamni oblak na horizontu, “crni pas” koji ga je konačno ugrizao u ranim satima 18. maja 2017. u Detroitu. Nije on to krio, i na mnogo načina je to ono što je njegovu muziku učinilo tako dragocjenom. To saznanje da, iako možemo sami da prolazimo kroz depresiju, nismo sami na tom putu. Bilo je toga toliko mnogo tu, u mnogim njegovim pjesmama, i sada ih je mnogo teže slušati.

Kroz njegove pjesme se, možda, može čuti kako ljudi koji nikada nisu patili od depresije, nikada nisu ni poznavali najniže padove, ali takođe, nikada nisu znali ni za više od maksimuma. U tom slučaju, Chris je letio mnogo više od ostalih. Letio je sa orlovima. I niko više ne pjeva kao on. Zbog svega ovoga, zbog svega što je bio i zbog svega što je ostavio, neka današnja Top lista izgleda ovako:

Like A Stone, Audioslave (Audioslave, 2002)

Drugi singl sa prvog, i istoimenog, Audioslave albuma je pjesma koja je najviše išla na listama u Cornellovoj karijeri. „Like A Stone“ sadrži neke od najboljih tekstova koje je Cornell ikada napisao. Chris je svojevremeno rekao: „To je pjesma o koncentrisanju na zagrobni život kojem se čovjek nada, kojem se svi nadamo, a ne o normalnom monoteističkom pristupu… I zaista naporno radite cijeli život i trudite se da budete dobra osoba i moralna ličnost, poštena i velikodušna, a onda, u svakom slučaju, idete u pakao.“ Cornell u ovoj pjesmi pokazuje svoj poznati opseg, kombinovan sa nevjerovatnom strašću.

Hunger Strike, Temple Of The Dog (Temple Of The Dog, 1991)

„Štrajk glađu” je jedan dug stih i refren, ali i pjesma koja označava veliko prijateljstvo. Ova pjesma je snimljena u vrijeme kada se Pearl Jam formirao kao bend. Kada je Eddie Vedder došao u Seattle po prvi put da upozna svoje kolege iz benda 1990. godine, upoznao je i Cornella. Chris mu je poželio dobrodošlicu tako što ga je pozvao da ovu pjemu pjevaju zajedno i tako je nastalo duboko prijateljstvo između njih dvojice. „Ova pjesma je izjava da ostajem vjeran onome što radim, bez obzira šta iz toga proiziđe i nikada neću promijeniti ono što radim u svrhu uspjeha ili novca.“

Outshined, Soundgarden (Badmotorfinger, 1991)

Nakon što je Soundgarden počeo da krči svoj put po top listama, Chris Cornell je počeo da ulazi u sebe i da piše malo introspektivnije tekstove. „Nikada nisam bio biografski tip u svojim stihovima, pa kad sam napisao stihove ” I’m looking California and feeling Minnesota“ za „Outshined“, to je bilo pravo osvježenje.“ Drugi singl objavljen na „Badmotorfingeru“, nije samo postao miljenik publike, već je bio i inspiracija za „Feeling Minnesota”, dramu u kojoj je glumio Keanu Reeves.

The Day I Tried To Live, Soundgarden (Superunknown, 1994)

Evo ga Cornell koji bi mogao da pjeva i u Led Zepelinu. Ovo je najoperativniji vokal Chrisa Cornella, koji pulsira i od kojeg pucaju pluća. Ovo je njegov pokušaj da izađe iz zatvorenosti i povučenosti i pokušaj da bude normalan, kako je tada izjavio, pošto je imao naviku da bude prilično zatvoren i da ne vidi ljude duže vrijeme i da ne zove nikoga.

Ovo je, zapravo, na neki način, pjesma puna nade, koju su mnogi ljudi pogrešno protumačili i shvatili kao pjesmu samoubice. „The Day I Tried To Live“ je više dan kada je, zapravo, pokušao da se otvori i doživi sve što se dešava oko njega, a ne da raznese sve oko sebe i sakrije se u neku rupu.

Show Me How To Live, Audioslave (Audioslave, 2002)

Pjesma koja može da posluži za testiranje bilo čijeg glasa, samo je treba glasno pjevati. A vjerovatno bi 85% ljudi ostalo bez glasnih žica. Chrisov glas je ovdje, zaista, stavljen na test, pogotovo u refrenu.

Fell On Black Days, Soundgarden (Superunknown, 1994)

„Fell On Black Days“ je jedna od najjednostavnijih pjesama Soundgardena. Spora kombinacija rocka i bluesa u kojoj Cornell govori o svom suočavanju sa depresijom, o momentu kada ljudi misle da su zadovoljni svojim životom, da sve ide dobro, i onda, odjednom shvate da su nesrećni do krajnjih granica i da ne postoji nikakav poseban događaj za koji mogu da prikače to osjećanje, ali jednostavno shvataju da je sve u njihovom životu sjebano.

You Know My Name (Casino Royale OST, 2006)

Cornell je bio prvi američki pjevač (muški, naravno), koji je pjevao pjesmu za gospodina u smokingu, sa šifrom 007, i prvi muški vokal kome je zapala ova dužnost od 1987. godine. I sam je bio veliki fan ove franšize, pa mu je bilo lako da nešto ovako dobro snimi i otpjeva.

Flower, Soundgarden (Ultramega OK, 1989)

Prva pjesma sa prvog albuma Soundgardena i odmah grlena i đavolska vokalna isporuka, koja priča priču o mladoj ženi čiji stil života dovodi do neizbježne i brze smrti. Soundgarden priča, zaista, nije mogla da počne mračnije i efektnije.

Spoonman, Soundgarden (Superunknown, 1994)

Ovo je stvar koja je Soundgardenu donijela Grammy 1995. godina za najbolju metal pjesmu. Pjesma govori o uličnom muzičaru i tome kako ga ljudi pogrešno doživljavaju i misle o njemu kao o osobi sa ulice koja to radi zato što ne može da radi neki regularan posao. Opisuje spuštanje takvih pojedinaca na društvenoj ljestvici, zbog toga kako ljudi doživljavaju nekoga ko se drugačije oblači.

Black Hole Sun, Soundgarden (Superunknown, 1994)

Najveći hit Soundgardena i pjesma koja je pokupila bezbroj nagrada. Zasluženo, naravno. Naslov je nastao tako što je Cornell potpuno pogrešno čuo naslov na vijestima, ali mu se svidjelo to kako je čuo, pa je tu svoju grešku isoristio za naslov pjesme koja će postati jedan od najvećih hitova alternativne muzičke scene svih vremena.