Već tradicionalno krajem svake godine redakcija Balkanrocka donosi listu najboljih regionalnih albuma. I ove godine odabir je bio težak, ali uspjeli smo odabrati 30 albuma za koje smatramo da su obilježili 2016. godinu.
ABOP – ABOP (PDV Records)
ABOP (After je bolji od partyja) bend je koji se najčešće opisuje kao „audio-vizualna senzacija“, a o ‘vizualnom’ dijelu najbolje smo se uvjerili na promociji njihovog prvijenca u zagrebačkoj Tvornici. Tko nije bio te sreće da ih vidi uživo, onaj ‘audio’ može provjeriti slušajući EP s četiri pjesme: „Blue Thunder“, „Hit 40“, „Sixty Fifty“ i „Silent Outdoor Meeting“. Ova supergrupa koju čine (bivši ili sadašnji) članovi bendova Elemental, Pips Chips & Videoclips, Mayales, Sinestet i Pridjevi na prvijencu predstavlja gotovo pola sata plesne glazbe, a treba napomenuti i to da se za mastering pobrinuo svjetski poznati producent Petar Dundov. Eksperimentirajući s različitim žanrovima članovi benda ponudili su nam izdanje koje je pogodno i za party, i za after party. Bez vokala, spojili su electro, techno, groove, začinili funkom i dodali dašak psihodelije. Rezultat je glazba čiji ritam pokreće i najljenje.
Video: Blue Thunder
Ana Never – Long Turning (Fluttery Records)
Subotička skupina post rokera, Ana Never, početkom maja je objavila svoj novi album naziva “Long Turning”. Naslednik odličnog “Small years” iz 2012. godine donosi 5 novih pesama. Uvodna “Tomorrow Is The Livelong Day” nagoveštava nešto mirniji zvuk benda. Kako na ranijim albumima, tako i na ovom, bend je prosto apsolvirao atmosferu. Ambijentalan i instrumentalan album koji će vas u isti trenutrak okupati ljubavlju, strašću, spokojstvom, ali i besom i nemirom. “Long Turning” je dostupan za preslušavanje na YouTube kanalu benda, kao i za narudžbinu na njihovoj Bandcamp stranici.
Video: Long Turning
Auf Wiedersehen – Auf Wiedersehen (Mascom Records)
Debitantsko ostvarenje beogradskog benda Auf Wiedersehen konačno je ugledalo svetlost dana. Dugo je trajao proces proizvodnje, ali čekanje se isplatilo, jer je rezultat fenomenalan. “Auf Wiedersehen“ je fantastičan spoj zavodljive elektronike, sintisajzera i ritam mašina sa jedne, odnosno garažnog roka, bluza i panka sa druge strane. Ovaj album predstavlja najplesnije izdanje u regionu, numere se valjaju u gruvu i ne dozvoljavaju vam da ostanete mirni dok ih slušate. Ukoliko volite LCD Soundystem, Ratatat, odnosno francuske bendove Justice i M83, velika je šansa da ćete uživati u ovom albumu.
Video: Koferi
Bernays Propaganda – Politika (Moonlee Records)
Makedonski sastav Bernays Propaganda se u svom četvrtom albumu naziva „Politika“ okreću minimalizmu i elektro dark zvuku. Hrabri revolucionari menjaju svoj muzički pravac kretanja, ali ne i smer. Akcenat je na vokalu i beskompromisnom tekstu. Oštre poruke su tu, dok je melanholični elektro pop pank prizvuk u pozadini. Izdanje se pojavilo na proleće za nezavisnu slovenačku kuću Moonlee Records i ubrzo zatim, po izlasku albuma, nastupali su u raznim gradovima u Evropi.
Video: Povekje
Bombarder – Okot iz pakla (Grom Records)
Karakteristični mračni tekstovi koji su svakako jedan od zaštitnih znakova Bombardera, upečatljiv i prodoran vokal koji se filuje preko tehnički krajnje precizne i usvirane ekipe u ulozi ritam sekcije, kao i dve gitare koje, rečju, znaju znanje i međusobno se savršeno komplementiraju i na to sve još pomenuta vrhunska produkcija celokupnog materijala – u kombinaciji su dali jedno od najboljih metal izdanja u tekućoj godini. Iako se mladi bendovi uvek i sa razlogom forsiraju i predstavljaju nade srpskog metala novijeg doba, nikad ne treba otpisivati staru gardu jer upravo je ona ta koja je svojevremeno postavila standarde i temelje za dalji razvitak i rad kako same muzike, tako i grupa formiranih od strane nekih novih klinaca. Bombarder je svojim poslednjim albumom, koliko god to pretilo da zvuči prefinjeno za jedan metal bend, apsolutno briljirao i nakon ovoga sve što može da im se poželi je da nastave u ovom pravcu, kao i da nipošto ne čekaju novih šest godina za naredno izdanje!
Video: Epitaf
Cojones – Resonate (PDV Records)
Ako ste imali prilike slušati Cojones uživo, onda ćete tijekom preslušavanja novog albuma moći primijetiti da su se zbilja potrudili da i ovdje zvuče energično, glasno, ali i iskreno. „Resonate“ djeluje kao promišljeno dobro zaokružena cjelina te se samo možemo nadati da sljedeći uradak nećemo morati predugo čekati. Cojones novim albumom možda ne iznenađuju, ali u svoju diskografiju upisuju još jedno vrijedno izdanje. U nekoj budućoj ‘povijesti hrvaskog rocka’ njihovo ime sigurno će biti upisano velikim masnim slovima, s „Resonate“ u rubrici ‘morate poslušati’.
Video: Rocker
Debeli precjednik/Mašinko – Godina majmuna/Majmun godine (Moonlee Records)
Lege iz Osijeka, Debeli precjednik, te zagrebački pankeri Mašinko odlučili su se za suradnju i zajedničku objavu novih uradaka pa smo tako dobili split album čiji je naslov zanimljiva igra riječi – „Godina majmuna/Majmun godine“. Debeli precjednik pružio nam je već dobro poznati punk-rock zvuk s prepoznatljivim Kocinim vokalom i tekstovima na engleskom i hrvatskom jeziku, dok je Mašinko svojih šest pjesama odradio energično, pa i nešto veselije. Budući da se ove godine navršilo i sedam godina od smrti Antuna Krajinovića Tune, pjevača i gitariste punk benda Mikrofonija, svakako treba izdvojiti i tu „sitnu“ poveznicu na oba albuma. Naime, i Debeli precjednik i Mašinko spominju Tunu – prvi u pjesmi „Zbogom svi“ („Odavno više ja ne osjećam strah, moj Tuna.“, „Još uvijek sanjam isti dječački san, moj Tuna.“), a drugi u „041“ („Sanjao samo Tunu prekjučer…“). Oba benda to rade vrlo nenametljivo, no svakako je riječ o lijepoj gesti. „Subotom Kićo, nedjeljom Slabinac“ i „Srkijev san 21“ singlovi su koji su nas obradovali i prije izlaska albuma, no Debeli precjednik sigurno će na nastupima uživo postići uspjeh i s brzom i nabijenom bijesom „Back to the Embryo“, a Mašinko s već spomenutom „041“ posvećenoj Zagrebu.
Video: Subotom Kićo, nedjeljom Slabinac/Srkijev san 21
Denis Katanec – Klinika D.K. „Nikta Zorja“
Novi album zagrebačkog kantautora odlazi korak dalje od “Sveska bijednih” sage. Do sada je Denis mahom funkcionisao sam u studiju i na bini, te je ta ogoljena muzika u kombinaciji sa njegovim “nije-mi-dobro” glasom funkcionisala besprekorno. “Nikta Zorja”, zahvaljujući brojnim saradnicima, obiluje orkestracijama i iščašenim zvukovima koji podižu tenziju pesama dok vam mali mozak ne uhvati grč. Možda će zato i čudno zvučati to što je upravo ovakvo eksperimentalno izdanje Denisa Kataneca izgleda najuspešnije do sada, ne samo u kvalitativnom već i u komercijalnom smislu. Uostalom, samo ime ove muzičke Denisove klinike sklop je imena grčke boginje mraka i staroslovenske boginje zore. Ova svetlostna i emotivna klackalica u nazivu sasvim adekvatno opisuje zvuk albuma ali oni koji su upoznati sa zvukom ovog autora neće se iznenaditi što je na toj klackalica Nikta koje kilo deblja…
Video: Nikta Zorja
Dr. Project Point Blank – Gitarologija: Povratak korenima (PGP-RTS)
Pesme sa Gitarologije, u rasponu od tradicionalnog blues rock zvuka, preko countryja („Blue Eyed Blues“ / „Zlatni uvojci“), direstraitsaške srednje struje („Drop Of Rain“ / „Kad mesec prospe rekom zvezda sjaj“), rock balade („Hold On“ / „Tu negde živi ona“) i tvrdog rocka („Got My Life“ / „Imam ovaj život“), do alternativnije forme („Time“ / „Vreme“), izvrsno su aranžirane i producirane – očigledno je da se pažljivo promišljalo kada će se posegnuti za duvačkim instrumentima, klavirom, orguljama, perkusijama; svaki detalj na albumu brižljivo je brušen, pa Gitarologija ulazi u red onih albuma koji sa svakim novim preslušavanjem iznenađuju i raduju slušaoca mnogobrojnim bravurama. Na Gitarologiji nema slabog komada, samo dobrih, odličnih i naprosto izvrsnih. U ove potonje svakako spadaju baršunaste „Drop Of Rain“ i „Kad mesec prospe rekom zvezda sjaj“, silovite „Got My Life“ i „Imam ovaj život“, te nežne „Blue Eyed Blues“ i „Zlatni uvojci“.
Video: Kada mesec prospe rekom srebra
Elemental – Tijelo (383 Records)
Elemental, najrokerskiji hrvatski hip-hop bend, i sebi i publici za svoj 18. rođendan poklonili su osamnaest pjesama na duplom albumu “Tijelo”. Nije to album koji ćete tek tako pustiti da vam svirucka negdje u pozadini, tek toliko da ne budete u tišini. Album je to koji će vas natjerati da pozorno poslušate svaku pjesmu, da uplivate u nju, da zbilja čujete što vam to Remi i Shot imaju reći, da se prepustite koketiranju s različitim zvucima koje “Tijelo” nudi. Prvi CD više je okrenut osobnijim i intimnijim temama koje muče svakog pojedinca i, osim već dobro poznatog živahnog hita “Goli i bosi” te nešto žešće “Oni dolaze”, donosi uglavnom mirniji zvuk. Drugi CD bavi se nešto širim temama i, iako je i ovdje pojedinac u središtu, tekstovi bi se mogli okarakterizirati kao društveno angažirani na čelu s himnom “Hej Slaveni”. Bez obzira na teme, drugi CD i tekstom i zvukom ostavlja optimističniji dojam. “Tijelo” je definitivno ono najbolje što smo do sada mogli dobiti od Elementala: raznovrsnost glazbenih žanrova stopljenih tako da daju uhu ugodnu cjelinu, zreli tekstovi koji će se sigurno citirati u više prilika te Remi koja se svojim pjevanjem (kojega je daleko više nego na ranijim albumima) sjajno nadopunjava sa Shotom.
Video: Goli i bosi
Hiqulus – Unique
HiQulus je mladi novosadski sastav koji se za kratko vreme zbog svoje autentičnosti izdvojio od gomile drugih. Album naziva “UniQue” zaokružuje rad benda od njegovog osnivanja do danas. Još od prve “Test Of Time”, koja je inače bila najavni singl, pa sve do fantastične “Water Above”, bend sve vreme razara um slušaoca. Beskompromisne pesme, šarenolikost aranžmana i pre svega oštar stav u muzici se itekako oseća i predstavlja njihov zaštitni znak. Muzika ovog benda definitivno nije na prvo slušanje, pesme traže posvećivanje i obazrivost slušaoca što je naravno jako retko u današnje vreme. Album je inače snimam u novosadskom studiju Road, a za jako dobar posao u miksu i produkciji zadužen je Dragan Alimpijević Pik. HiQulus svoju snagu najbolje ispoljava uživo, tako da ih nemojte propustiti.
Video: Test of time
Hornsman Coyote & Soulcraft – Safe Planet (Ammonite Records/PDV Records)
“Safe Planet” otvara ultra spora “Selah”, koja ponovo donosi gostovanje Ljubomira Ljube Dimitrijevića na flauti, a tu je i Igor Vince na udaraljkama (gostovanje se nastavlja i kroz ostale numere), dok sama kompozicija ostavlja utisak kao da je načinjena u Nyabinghi stilu, a zatim presvirana u modernijem aranžmanu. Ako i nije tako, bilo bi zaista zanimljivo iskoristiti ovaj spomenuti potencijal na nekom od živih nastupa benda. Nakon toga Hornsman Coyote & Soulcraft otvaraju pravu kanonadu iz svih oružja kroz reggae koračnicu “Terrible Agenda”, vanserijsku “Plastic Smiling Face”, te “Rise”, koja na predivan način revidira roots žanr u punom sjaju i dočarava kako bi on trebalo da zvuči u 2016. godini. Tu je i “Glorious”, prvi singl sa albuma, kao Nemanjina duboko intimna posveta njegovom ocu i umjetniku Borivoju Kojiću, čiji rad inače krasi omot ovog albuma (baš kao i nekada davno izdanje Eyesburna “Solid”).
Video: Glorious
Igralom – Pogrešna poznanstva (Rock svirke)
Tri vredna i talentovana muzičara koja čine ovaj bend, basista i vokal benda Dimitrije Simović, bubnjar Marko Tomović i gitarista Mladen Marjanović, već su učestvovali u različitim bendovima i projektima u prošlosti, ali se čini da muzika koju sada stvaraju pod imenom Igralom bolje demonstrira njihove stvaralačke i sviračke veštine nego ijedan drugi njihov bend do sada. Tu muziku je teško gurnuti u neku žanrovsku kategoriju jer je nekako lišena osobine koju muzika često poseduje, da pokazuje uticaje muzičara koji je stvaraju. Pa čak i kada se ti uticaji kod Igraloma primete, oni nisu sasvim očiti i isfiltrirani su kroz njihov jedinstven način sviranja. U pitanju je sigurno rokenrol. Isto tako je sigurno daleko od ordinarnog. Pa šta to nude “Pogrešna poznanstva”? 46 minuta izuzetno stabilne i fleksibilne ritam sekcije, gitarskog nereda, atipičnih vokala i tekstova i izvrsne produkcije.
Video: Vražji sin
Iza – Kako vetar duva (Lampshade media)
Uvijen u oblandu sačinjenu od pop struktura i ispeglane produkcije, zvuk benda Iza naprosto zrači svežom energijom. Za ovu svežinu je u foto-finišu zaslužniji bend nego vokal Grujićeve. Doduše, iako ima tek 21 godinu, Milena pokazuje interesantnu teksturu u glasu u kojoj će poneko uho čuti i suptilni uticaj Josipe Lisac, naravno, bez jedinstvene strasti koju gđa. Lisac tako nezaustavljivo izbacuje iz sebe glasom. Iako će se glas Grujićeve tek razvijati i, nadamo se, prelaziti granice za koje mlada pevačica možda nije ni svesna da je u stanju da pređe, ne možemo da se otrgnemo utisku da je u ovom prilično čvrstom stroju upravo taj glas pomalo klimav šraf. Opet, već na prvoj pesmi („Nema kajanja“) postoji nagoveštaj soula u njenom glasu koji će vas podsetiti na vreme kada su mikrofonom vladale Roberta Flek i njoj slične dive. Dakle, Iza u sinergiji sa glasom svoje vokalistkinje donosi dobre kompozicije kojima samo malo fali do potpunog efekta raspamećivanja.
Video: Smog
Judette – 27 (Croatia records)
Album s prvom pjesmom kreće dinamično, zabavno i uz česte promjene tempa. Pjevačica Lea Radolfi zvuči fantastično i to ne zbog nekih nevjerojatnih vokalnih vratolomija, nego zbog čiste karizme i feelinga koji ostavlja za sobom. Na dojam je možda utjecalo i malo zasićenje trenutnom glazbenom scenom u Hrvatskoj misleći pri tome na pretjeranu produkcijsku ispoliranost vokala, glazbe, teksta i svega ostaloga. U ovome se slučaju vidi da Lea zna što radi, ali isto tako da joj nije namjera biti ono što nije. Ostatak benda je također odradio dobar posao, osjete se utjecaji sa svih strana, no to ipak nije učinilo album prešarenim u smislu mix albuma iz ere Bravo magazina. Postoji jedna dobra doza raznolikosti glazbe u pjesmama i to upravo onoliko koliko treba da je album moguće odslušati, a da vam ne postane dosadno. Nakon polovice albuma, kad ste već trebali biti uvjereni da album uopće nije loš, dolaze hitovi na red i tada postajete zaraženi jednostavnošću i talentom koji je ovdje demonstriran.
Video: Vjerujem
M.O.R.T. – Tužna kocka (Croatia Records)
Sinjski punk-blues rockeri M.O.R.T. trećim albumom „Tužna kocka“ udaraju još jače i žešće nego što je to bio slučaj na „Odjelu za žešće“. Već samim omotom albuma bend ostavlja dojam nesklada (tužna kocka – nasmiješena piramida), a nakon što se čuju stihovi prve pjesme „Grli me iz pluća“: „Pojeo sam govno / jer sam bio gladan / ta pogledaj me samo / mršav sam i jadan“, tek onda neće biti jasno što bi nas sve moglo očekivati na ovom albumu s četrnaest pjesama. No otkrit ćemo. Očekuje nas bend koji se sada više ne može uspoređivati s možebitnim uzorima jer je postao ‘svoj’. Očekuje nas odlično usviran bend koji skače iz žanra u žanr, a da to ipak zvuči zanimljivo i nimalo pretenciozno. Očekuju nas vrlo životni tekstovi pjesama – od ljubavnih, preko socijalnih, do duhovitih. Članovi benda inače su autori kompletnog albuma, no u pjesmi „Kroz vječnost“ uglazbili su stihove hrvatskog književnika Vladimira Nazora, a tu je i avdićevska „Olovni vojnici“ koja je zapravo uglazbljena kritika kazališne predstave o manipulaciji publikom. Nadamo se da će apetiti M.O.R.T.-a rasti i da ćemo za nekoliko godina slušati još žešći, energičniji i beskompromisniji album.
Video: Plamen što kriješ
Moussaka – Yaran
Beogradska skupina iskusnih muzičara okupili su se na ideju da naprave malu zabavu u muzici na surf pank rok način. Kako bi to najefikasnije postigli? Pa sa narodnim i etno motivima. Nešto što je zaista nesvakidašnje u regionu, sastav simpatičnog naziva Moussaka ovog maja objavio je svoj treći EP koji sadrži četiri autorske pesme. Marinko Rokvić, Vesna Zmijanac i Halid Muslimović nikad nisu zvučali tako brzo, energično i oštro, a opet plesno i poletno. Bend koji polako ali sigurno izlazi iz ilegale i nadamo se da će uskoro postati prava letnja koncertna atrakcija.
Video: Yaran
Northern Revival – Life Survival Tips (Nocturne media)
Furiozni novosadski sastav svojim debi albumom podelio nam je “savete za preživljavanje“. Forma kojom su nam to isporučili uključuje galopirajući stoner zvuk sa sludge i doom uticajima, što zapravo znači rasturačina na deset načina. Gitarista Aleksandar Rajić moćno prži svoju gitaru, dok je ritam sekcija koju čine dva Marka, Vasiljev na basu i Šumanovac za bubnjevima, takođe, na visini zadatka. Vokal Petra Randelja zvuči snažno i odlično stoji uz muzički izražaj benda. Jedino što će morati da poradi na svom engleskom. Album “Life Survival Tips“ jedan je od najenergičnijih i najsvežijih regionalnih izdanja ove godine.
Video: Over The Edge Life Consumer
Postolar Tripper – Kamo sutra? (Croatia records)
Još jedan odličan uradak momaka iz Zadra. Peti studijski album odraz je karakterističnog tona i prepoznatljivog zvuka Postolara, s još jačim naglaskom na aktualne društvene situacije. Pjesme „Moja zemlja“, „Nije sjela“, „Irska“ i „Cesta“ najbolje dočaravaju atmosferu cijelog albuma, dok su pjesme „Sve će draga moja“ i „E Maria“ nešto drugačijeg kalibra. Postolari su ove godine imali niz uspješnih koncerata iza sebe, što je još jedan dokaz kako je album odlično prošao i kod publike. Pomalo mračan, a opet realan i brutalno iskren album zaslužuje da ga se, ako ništa drugo, barem presluša.
Video: Irska
Punčke – Ništa nije kako se čini
Vinkovačko-novljanske Punčke uskoro će slaviti desetu godinu postojanja, a kao dobar uvod u slavljeničku godinu pripremile su drugi studijski album sugestivnog naslova „Ništa nije kako se čini“. Ako ovaj album i nije onakav kakav se na prvo slušanje čini, nudi pregršt odličnih tekstova, zanimljivih ideja, Punčke su i dalje energične, a tri godine nakon prvijenca i čvršće, uvjerljivije. Dakako, pred njima su još godine i godine stvaranja i sviranja, tako da sve nedostatke stignu ispraviti i publici gladnoj dobrog domaćeg indie rocka ponuditi još dosta iznenađenja.
Video: Ocean
Repetitor – Gde ćeš? (Moonlee Records)
Album definitivno predstavlja promenu u dosadašnjem zvuku benda, i čak bi se moglo reći, nekoliko promena – pesme se međusobno stilski vrlo različite. Međutim, bez obzira na ovu različitost, album ipak uspeva da održi neki tok i ne zvuči razbacano. Slobodno se može reći da je “Gde ćeš” prilično verodostojna slika njihovog koncertnog identiteta, a postići tako nešto albumom i nije vrlo česta stvar u modernoj muzici. Album zvuči kao da je bend ušao u studio i snimio ga na licu mesta, uz minimalne naknadne korekcije i dosnimavanja. Iako “Gde ćeš” ima određene nedostatke, svakako neće ostati kao mrlja u njihovoj diskografiji i predstavlja jedno sasvim solidno izdanje. Nadamo se da će ga sledećim albumom i nadmašiti.
Video: Suženi snovi
Sara Renar – Tišina (Aquarius Records)
Zagrebačka kantautorica Sara Renar još od 2013. godine i svog prvog studijskog izdanja „Djeca“ ne samo da plijeni pozornost, nego i na očigled svih otkriva samu sebe, produbljuje svoja znanja o glazbi, ruši svoje granice i pritom je vidljivo da beskrajno uživa u tome što radi. Zato smo dosta i očekivali od novog albuma „Tišina“, a dobili smo jedan ozbiljan atmosferičan uradak s odličnim spojem tekstova i glazbe. Sara je napisala sve pjesme osim „Notturna“, koja je jedna od najpoznatijih pjesama hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, s motivima mraka i noći, kao i osjećajem nemoći. Uostalom, i cijeli album prožet je sličnim motivima, osjećajima i ugođajem pa se uglazbljena Ujevićeva pjesma jako dobro stopila s ostalim pjesmama na albumu. Što se zvuka tiče, Sara u dosadašnji prepoznatljivi pop rock sve više uvodi elektroniku, što se najbolje čuje u pjesmama „Prje nego umrem“ i „Čuvaj svoje pjesme“. Taj svojevrsni odmak daje albumu dozu svježine i svakako Saru Renar svrstava među najzanimljivije kantautorice ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji.
Video: Notturno
She Loves Pablo – Try Mandarin (Dirty old label/Dostava zvuka)
Novim albumom Pablovci su još jednom dokazali kako i sa deset godina staža i dalje mogu pomicati svoje granice i proizvesti novi zvuk. Već na uvodnoj pjesmi “Havoc“, dečki su pokazali kako im nije problem odmaknuti se od stila stoner rocka koji na prijašnjim albumima njeguju. Ovdje je riječ o svojevrsnoj morbidnoj verziji uspavanke u vokalnoj izvedbi gitarista Jimija uz pratnju popularne kantautorice Lovely Quinces. Iako “Havoc“ dosta podsjeća na “This Lullaby“ kojom su Queens of the Stone Age otvorili svoj četvrti album “Lullabies to Paralyze“, Pablu je poslužila kao savršen uvod za ono što u idućih pola sata slijedi. Za razliku od “Mother of All” te “Burn And Levitate”, Pablo je s “Try Mandarin” pokazao kako se žanrovski može malo odmaknuti od svog prepoznatljivog zvuka, ali i dalje proizvesti veoma kvalitetan album. Nakon službenog predstavljanja novog albuma, bend ima velike planove koji uključuju i turneju izvan Hrvatske te predstavljanje međunarodnoj publici. To su svakako i zaslužili, budući da je Pablo jedan od rijetkih domaćih bendova koji zaista može stajati uz bok nekim većim, svjetskim imenima.
Video: Next of Kin
Tevarbulebra – Ko se nađe, tu smo (Druga stvar)
Prvi album niškog benda predstavlja ih u najrealnijem svetlu. Ako vam se sviđa Primus, Zapini eksperimenti, ili pak Talking Heads i sve to uklopljeno u moderan zvuk, onda je ovo album koji je svakako vredan vaše pažnje. Sve obiluje ozbiljnom dozom humora, iako se radi o instrumentalnom bendu. Kroz celokupan album se to čuje, kako kroz “uvrnute” fraze na gitarama i basu, tako i kroz, pa najlakše reći, “čudne” ritmove i akcente. Tu je i naravno činjenica da je album na neki način konceptualno osmišljen, gde na početku imate “Izlaz”, a na kraju “Ulaz”, dok se sve između dešava kao omaž kraju iz koga je bend. Razmislite o imenu benda, pa će vam ova konstatacija biti jasnija. Sve je odlično promišljeno, svaki aranžman na albumu je smisleno urađen, nema filler pesama i nepotrebnih improvizacija, što bi se, jelte, očekivalo od jednog instrumentalnog fjužn fank/rok benda.
Video: Fazan
The Yellow Buzz – Yellow Buzz (Runaways Productions)
Nikad dovoljno rocka na našim prostorima, pogotovo ako se radi o nekim novim licima na sceni koji vole što rade i imaju odlične ideje. Zagrebački duo The Yellow Buzz službeno postoje tek par godina, 2015. godine izdali su svoj prvi EP, a ovaj mjesec i istoimeni debitanski album. Ovi garažni blues rockeri njeguju zvuk i imidž po uzoru na velikane The White Stripes pa bi se njihova glazba vrlo lako mogla svidjeti fanovima uradaka Jacka Whitea ili bendova poput The Black Keys. Album je kratak i sladak (u manje od pola sata uspjeli su ugurati 10 pjesama), a svaka je pjesma na svoj način koncizna i savršeno jasno prenosi svoju glazbenu i tekstualnu poruku. Iako se pjesme izmjenjuju velikom brzinom i stapaju u jednu žestoku rock cjelinu, valja spomenuti par impresivnijih komada. Jedna od boljih je “Walking Through The Blue” koja sadrži prigušeni, neurotični, jackwhiteovski vokal i fantastičnu blues rock solažu. Na nekim pjesmama, kao npr. “Invisible M” i “Baby On My Mind”, malo je teže povjerovati da su u bendu samo dva čovjeka, no dečki su i sami rekli da ih to nikako ne ograničava već potiče da u opuštenijoj, prijateljskijoj atmosferi budu što kreativniji. No, ono što najviše odgovara bendu The Yellow Buzz je pjevanje na engleskom jeziku i nešto što se čini kao preuzimanje nekih drugih, starijih, bluzerskijih, Dixie persona zahvaljujući kojima je lakše uživjeti se u pjesme poput “Rollin’ and Tumblin’” nego da ih izvode dečki koji su odrasli na asfaltu Vrapča.
Video: Johanna’s Blues
There. – Chasing the basics (Rock Svirke)
Mladi niški post-rok bend, There., koji se javnosti prvobitno predstavio jednim interesantnim EP-jem, objavio je svoj debi album u produkciji Mladena Marjanovića, gitariste Igraloma. Ono što je primetno jeste da se album ne oslanja naročito na moderne post-rok trendove, već je dobrim delom ukorenjen u psihodeličnom i progresivnom roku 70ih. U odnosu na prethodni EP, bend je podigao svoje kompozitorske veštine na malo viši nivo baratajući širim zvučnim slikama i dužim vremenskim trajanjima pesama i stvorio jedno zanimljivo konceptualno delo.
Video: She’s Dying Young
Triko – Atina Bojadži
Triko je beogradska grupa sačinjena od vrlo interesantnih muzičara koji prave ništa manje interesantnu muziku. Nije najlakše odrediti kojim se tačno žanrom bave jer se u njihovoj muzici čuju uplivi od shoegazea do krautrocka, naročito jer su oni vešto iskombinovani. „Atina Bojadži“ je njihov debi album koji donosi deset vrlo atmosferičnih i kreativnih pesama, od kojih se izdvajaju „Kontrolni“ (koja se tematski izgleda nadovezuje na njihovo prethodno izdanje, „EP“) koja prezentuje bend u svome punom sjaju kombinujući lepe gitarske deonice udavljene u reverb i eho i suptilne prateće vokale i hitra, shoegazerska „Mali Odmor“ sagrađena od velikog zida zvuka i retko prijatne melanholije.
Video: Triko
Vizelj – Naj bolji (Rock svirke)
Ako bismo morali (a moramo, prim. aut.) da ubodemo prstom u tabelu žanrova kada je ovaj album u pitanju, jagodica našeg prsta bi se našla na tački između panka, fanka, bluza i garažnog roka. Od uvodnog „Nosoroga“, koji je i najveći hit ovih adolescenata, do hiper-uprošćene himnice „Ritam Mašina“ i duhovito bizarne „Kralj Hors“, Vizelji vas voze i teraju da skačete, derete se i s vremena na vreme umeju da vam izmame salvu smeha. Kroz tekstove se provlače nešto iščašeniji famozni motivi svakodnevnog života, ali i elementi koji nagoveštavaju veću eklektičnost nego kod nekih starijih kolega. Intenzivno flertovanje sa psihodeličnim temama i lepotama poroka dodaje u miks i dozu misterioznosti, ali ni u jednom trenutku ne gazi na teritoriju vulgarnosti. Album vas neće udaviti „forama“ niti će ikada delovati usiljeno. Usiljenost bi se, u ovom slučaju, javila da su Vizelji u pesme uneli mrak kao da pošteno gaze pedesete i rade u rudniku, koji, složićemo se, ne priliči uzrastu. Humor je jedan od glavnih sastojaka ovog paprikaša, a kuvari se, po svemu sudeći, neće tako lako odreći ovakvog pristupa.
Video: Nosorog
Went – The Great Escape (Floorcollapsing)
U moru nove muzike koja svakodnevno zatrpava tržište, postoje i bendovi drugačije vrste, oni koji su specifični samim tim što postoje i opstaju u okruženju kakvo je ovo naše. Jedan od takvih bendova je i beogradski sastav Went, koji postoji od 2005. godine. Grupu čine pevač i gitarista, Dušan Filimonović, gitarista Goran Štrbo, Sara Tomić svira bas, dok je Stefan Pejatović na bubnjevima. Iako se žanrovski profilišu kao indie-folk bend, muzika koju prave varira od amerikane pa sve do pop-rok aranžmana. Debitantski album „The Great Escape“, koji je njihovo veliko bekstvo na muzičku scenu i kvalitetan prikaz talenta koji bend poseduje, izgleda kao da je delo nekog „matorog“ benda, koji tačno zna šta hoće i kako do toga dolazi. Objavljen je u maju ove godine, a producirao ga je Dušan Filimonović, koji je i tvorac svih tekstova.
Video: New Year’s 5 A.M.
Yu grupa – Evo stojim tu (PGP-RTS)
Odluka da se albumom Evo stojim tu nastavi saradnja sa Aleksandrom-Sašom Habićem bila je pun pogodak – mag produkcije u svakom trenutku svoje karijere umeo je da iz poverenog mu materijala izvuče maksimum. Zvuk albuma Evo stojim tu je svedeniji i reskiji – sasvim u skladu sa aktuelnim svetskim trendovima u „klasičnom“ i tvrdom roku – no što je zvuk njegovih prethodnika, ali sa detaljima bržljivo brušenim. Komadi su virtuozno odsvirani – nema na Evo stojim tu nijednog tona, nijedne deonice koja nije na pravom mestu. No tu nipošto nije reč – kao što nikada nije ni bilo kada je u pitanju YU Grupa – o virtuoznosti radi virtuoznosti. Dragi i Petar Jelić pripadaju školi domaćih gitariskih majstora čiji radovi nastaju iz sudara i prepleta bluza – izvrsni soloi pesama „Vodi me kući, anđele“, „Evo stojim tu“, „Panika“ i „Ko“ podsećaju da su Dragi i Petar Jelić istinski bluz majstori – i „Balkanskog bluza“ (Vlatko Stefanovski), čije deonice karakteriše vrhunsko umeće i toplina, koji soloe stavljaju u službu pesme kao celine, a ne grade pesmu oko gitarskog soloa.
Video: Ko
