-

Nick Cave & the Bad Seeds – Push the Sky Away (2013)

Nick Cave & the Bad Seeds -  Push the Sky Away

Nick Cave & the Bad Seeds – Push the Sky Away
Izdavač: Bad Seed Ltd. ( 18.2.2013.)
Producenti: Nick Launay
Trajanje: 42:40
Žanr: Rock, alternative rock
Ocena: 8

 There’s only a certain amount of songs you can write about pussy, murder, and God. I still have a few left in me, rekao je Nick Cave povodom objavljivanja prvog studijskog albuma Grindermana. Danas, 6 godina kasnije, izlaskom novog albuma sa Bad Seedsima – Push the Sky Away, te riječi dobivaju posebno značenje jer je na ovom izdanju očit nedostatak takvih tematika kao i rock ‘n’ roll žestine koja je obilježavala Grinderman. Zbog svoje nagle žanrovske promjene Push the Sky Away bi mogao iznenaditi i najveće Cave fanove jer potpuno odudara od ostatka njegove grandiozne karijere.

Push the Sky Away, 15. studijski album koji je napravio sa Bad Seedsima, iskače iz svih domena u kojima se Cave iskušao. Nema sirovu brutalnost ranih Seedsa i The Birthday Partya, melodičnu pripovjednu strukturu njegove srednje faze, kao ni mainstream rock ‘n’ roll štih posljednjih albuma. Novi album je miran, spontan, glazbeno nezahtjevan te gotovo ambijentalan. Manjak žešćih pjesama, a i klasičnih balada, mogao bi biti idući korak u Caveovoj karijeri. Ovakav eksperimentalniji pristup se pokazao uspješnim jer je Cave uspio napraviti nešto potpuno novo ostajući pritom vjeran sebi i svojim utjecajima. No postavlja se pitanje zašto bi se sada, u ovom trenutku njegove karijere, odlučio na ovako radikalan potez promjene glazbenog žanra. To bi se moglo objasniti sa nekoliko različitih argumenata.

1. Odlazak Micka Harveya – 2009. jedini originalni član Bad Seedsa uz Nick Cavea, gitarist Mick Harvey, je napustio band nakon 25 godina sudjelovanja u istom. Njegovim odlaskom ulogu najistaknutijeg člana Seedsa je preuzeo Warren Ellis, originalno iz Dirty Threea. Ellisov glazbeni utjecaj na Push the Sky Away je očit, moglo bi se reći kako zvuči više kao album Dirty Threea nego Bad Seedsa. Također jako podsjeća na Caveove i Ellisove kolaboracije za soundtracke filmova ‘The Proposition’ i ‘The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford’.

2. Starost – Nick Cave je prošle godine napunio 55 godina. Iako se ta brojka ne može osjetiti u boji i očuvanosti njegova glasa, život rock zvijezde je vjerojatno uzeo svoj danak. Umjesto da krene putem mnogih drugih osušenih starih rockera koji svojim novim albumima očajno pokušavaju zvučati kao što su zvučali prije 20 godina, odlučio se za drugi put. Vokalna naracija i velika prisutnost ženskih back vokala na ovom albumu ga više približava glazbenim legendama kao što su Leonard Cohen nego nekim drugim ekscentričnim i žešćim umjetnicima.

3. Želja za eksperimentiranjem – Push the Sky Away je svakako istraživanje novih teritorija sa Seedsima, no to je provjerena Ellisova metoda koju je već primijenio puno puta. Strukture pjesama su međusobno vrlo slične; monotono ambijentalna glazbena podloga dok se s vremena na vrijeme u prvom planu primijete nestandardni rock ‘n’ roll instrumenti kao što su violine. Ali prava želja za eksperimentiranjem se može ogledati u lyricsima. Cave je poznat kao izvrstan tekstopisac koji svojim tekstovima može pred slušateljem stvoriti divne prizore i slike, no na ovom albumu je izgubljena koherentnost njegovih riječi. Ideje za tekstove je dobivao googlanjem i pretraživanjem Wikipedije, što albumu daje zanimljivi karakter nasumičnosti. Taj oblik tekstopisanja se najviše osjeća u pjesmama We Real Cool i Higgs Boson Blues. Čak i gramatička netočnost naziva pjesama spomenute We Real Cool i We No Who U R se savršeno uklapa u cjelokupnu bizarnost.

Odluka za stvaranjem Push the Sky Away bi se isprva mogla doimati poprilično neobičnom, ali istovremeno je i sasvim logična. Album se neće svidjeti ljubiteljima žešćeg zvuka, no svakako će oduševiti one koji vole eksperimentalniju, kao i opušteniju, glazbu. Najveća mu je mana što bi višestrukim preslušavanjem mogao izgubiti na kvaliteti jer na istome ne postoji previše glazbenih varijacija, osim na završetku Jubilee Street, cjelokupnom Higgs Boson Blues i laganom, ali impozantnom, završnom title tracku.

Popis Pjesama:
1. We No Who U R
2. Wide Lovely Eyes
3. Water’s Edge
4. Jubilee Street
5. Mermaids
6. We Real Cool
7. Finishing Jubilee Street
8. Higgs Boson Blues
9. Push the Sky Away