-

Muse – The 2nd Law (2012): Uspešan dubstep eksperiment

Muse -  The 2nd Law

Muse – The 2nd Law
Izdavač: Warner/Helium 3 ( 28.9.2012.)
Producenti: Muse, Nero
Trajanje: 53:49
Žanr: Alternative rock, electronic, dubstep
Ocena: 7

 Šarenolika mapa nervnih puteva kroz ljudski mozak na omotu albuma „The 2nd Law“ britanske grupe Muse nagoveštava jedno izdanje sa dosta elektronike i novina koje, da bi prihvatili, treba imati otvoren um.

Kada se pojavio tizer za album, i prvi zvuci nečeg što bi ličilo na Skrillexov dubstep, izazavalo je pravi šok. Ubrzo je i najavljeno da će itekako biti dubstepa na novom albumu, što je, ako ništa drugo, jedan deo publike sigurno zaintrigiralo da čuju o čemu se tu radi. „The 2nd law“ je stigao i da, ima dubstepa, jako umerenog i pažljivo uklopljenog u određenim pesmama. I da, zvuči sjajno i kao novina u pravcu koju bend možda treba da juri u budućnosti. Veliki plus je što je taj dubstep koliko, toliko izvođen na instrumentima, umesto kompjuterski. Doduše, jesu to ’chaos pad’-ovi na Metjuovoj i Krisovoj gitari, ali pokazuje da ovaj pravac ne mora da bude vezan isključivo za računare.

Ono što je uglavnom ostalo, na jednom delu pesama, sa prethodnog albuma „The Resistance“ su laganije, klavirske numere koje zvuče kao najveći hitovi grupe Queen, a bend čak kao uticaj pominje i Dejvida Bouvija za pojedine pesme. Tačnije, za pesmu „Madness“ su članovi benda rekli da su inspirisani pesmom „I want to break free“ (Queen) i  albumom „Scary Monsters and Super Creeps“ (Dejvid Bouvi), pa i ne čudi što je pesma izabrana kao singl i što je verovatno jedna od najboljih pesama na albumu. Vremenom će se videti da li zaslužuje i da se nađe među „best of“ grupe Muse.

Početna pesma „Supremacy“ od samog starta ima Queen ispisano u notama, ali je onda pametno razbijena napetim bubnjevima i gitarom. „Panic Station“ kao lajtmotiv ima fanki bas i gitarske deonice. „Survival“ je bila nešto ranije objavljena, kao himna letnjih Olimpijskih igara u Londonu. Zvuči klasičnije i nežnije, možda malo i odskače sa albuma, ali to je razumljivo jer je namenski pisana za veliki sportski događaj. „Follow me“ je jedna od boljih numera na albumu, s tim što kombinuje elektroniku i dubstep. Zanimljivost je da su producentske prste u nju umešali članovi benda Nero, čija je ekspertiza upravo elektronska muzika. „Explorers“ nekako više liči kao da je otpala sa „The Resistance“, nego li što joj je zapravo mesto na ovom albumu. „Big Freeze“ zvuči nešto približnije ranijem zvuku benda i sasvim pristojno se uklapa u „The 2nd Law“. Sa kompozicijama „Save me“ i „Liquid state“ priča je nešto drugačija. Autobiografske su. Kris ih je napisao i pokušao da njima opeva svoju borbu sa alkoholizmom. Kris tu i peva vodeće vokale, što je sjajan potez. Ko će najbolje dočarati emociju i težinu tih pesama, ako ne osoba koja proživljava te muke.

Poslednje dve pesme „The 2nd Law: Unsustainable“ i „The 2nd Law: Isolated system“ imaju funkciju „Exogenesis“ trilogije sa prethodnog diska. Kompleksnije su, imaju dosta elemenata klasične muzike (u ovom slučaju se suočeljavaju dubstep i žičani aranžmani),  i iako nisu u prvom planu nekako objašnjavaju suštinu celog albuma. Tu je najbolje predstavljena borba žanrova koju su Muse vodili snimajući ovu ploču.

Ovakav zvuk, ta mešavina elektronike, roka i klasične muzike, može da uspe. Muse svakako ima dovoljno kreativnosti da urade jedan kompletniji album. Pobegli su od onog kosmičkog rok zvuka, i sada kao da ga ponovo traže u nekom drugom obliku. Ako ništa drugo, mnogo je bolje tražiti novi zvuk nego sve više delovati kao kopija Queena. A definitvno nema potrebe za time, jer je Muse jedan od najznačajnijih bendova poslednje dve decenije.

Spisak pesama:

  • 1. „Supremacy“
  • 2. „Madness“
  • 3. „Panic Station“
  • 4. „Prelude“
  • 5. „Survival“
  • 6. „Follow Me“
  • 7. „Animals“
  • 8. „Explorers“
  • 9. „Big Freeze“
  • 10. „Save Me“
  • 11. „Liquid State“
  • 12. „The 2nd Law: Unsustainable“
  • 13. „The 2nd Law: Isolated System“