-

Megadeth – The Sick, The Dying… And The Dead! (2022)

Megadeth The Sick The Dying...The Dead!Megadeth – The Sick, The Dying… And The Dead!

Izdavač: Tradecraft/Universal

Producent: Dave Mustaine, Chris Rakestraw

Trajanje: 55:10

Žanr: Thrash metal

Ocena: 8

Za šest godina od posljednjeg studijskog albuma „Dystopia“, u bendu Megadeth je došlo do mnogo promjena. Preživjeli smo globalnu pandemiju, bivši član i jedan od osnivača benda, basista David Ellefson je izbačen iz benda nakon skandala, što i nije neko iznenađenje. Ellefson je više puta napuštao bend i bezuspješno tužio Dave Mustainea za 18.5 miliona dolara 2004. godine.

Zamijenjen je basistom Steve Di Giorgio iz benda Testament. Također je zamijenjen i bubnjar Chris Adler, na čije mjesto je došao Dirk Verbeuren iz Soilworka. Dave Mustaine je pobijedio bitku sa rakom grla, pa iz tog razloga možemo gledati naThe Sick, The Dying… and the Dead! i kroz perspektivu Mustaineove bolesti. Smrtnost, osjećaj prolaska vremena, konstantni napadi i istrajnost su teme koje se ponavljaju.

Od svih thrashera iz osamdesetih, grupice ljutih mladića koji sviraju brzo, žestoko i glasno, Dave Mustaine ostaje oštrog jezika i pun cinizma koji nikad nema manjak meta. Bilo da su u pitanju lukavi političari, nuklearni rat, cenzura i mediji, njegovi neprijatelji, pa čak i on sam. Megadeth je ostao istrajan u svojim tekstovima, pa čak i riffovi u pjesmama nose note stresa. Iako album „The Sick, The Dying… and the Dead!“ ne može da se poredi sa oštrinom albuma „Rust In Peace“ ili „Peace Sells… But Who’s Buying?“, doza stresa se ipak stvara kod slušaoca.

Album počinje sa istoimenom pjesmom „The Sick, The Dying… and the Dead!“ koja odmah stvara mračnu atmosferu sa zvonom u pozadini dok Mustaine pjeva o crnoj smrti. Tempo ubrzava sa pjesmom „Life in Hell“ koja se osvrće na narcizam, ovisnost i bolest: I’m a disease and I’m addicted to myself.

Night Stalkers je pjesma o 160-tom bataljonu Američke vojske, koji je bio specijaliziran za tajne službe sa helikopterima. Na njoj gostuje Ice-T, koji se čini kao neobičan dodatak, ali budući da je on služio u vojnoj avijaciji i predvodio svoj metal band, Mustaineu se činio kao odličan izbor.

„Dogs of Chernobyl“, počinje lagano, na akustičnoj gitari, iskazuje osjećaj gubitka i napuštenosti nakon završetka veze, kroz sliku napuštenih pasa u Černobilu .“Sacrifice“ počinje žešćim tempom, prožeta shredom na gitari, pominje čarobnjake, vještice, kletve, magije, sjene i sve što se uobičajeno uklapa u tekstove Megadetha sa prvih albuma.

Iza nje dolazi potpuni kontrast „Junkie“ koja zvuči obično i generično, ne loše ali ne ni naročito posebno. „Psychopathy“, koja traje nešto duže od minutu, služi kao uvod za „Killing Time“, koja također ne donose veliki doprinos albumu.

“Soldier On!“ popravlja situaciju i unosi nešto svježine nakon tri zanemarive pjesme. Mustaine je rekao da je tema ove pjesme napuštanje toksičnog odnosa: Ako obratite pažnju na tekst, jasno je o kome se radi. Prepoznat ćete neke gluposti koje su se dešavale u bendu i u našem prisustvu, ponekad i iza naših leđa. Sve ovo može biti na račun bivšeg basiste Ellefsona.

„Célebutante“ dolazi nakon par sporijih pjesama da ubrza ritam i nosi još jedan solidan solo,. Tema se vrti oko zaluđenosti slavom i nastojanjem da postaneš slavan. „Mission to Mars“, opisuje bezuspješnu misiju na Mars i tekstom podsjeća na „Hangar 18“, fraza „rust in peace“ naglašava ovu povezanost.

Album završava sa pjesmom „We’ll Be Back“, koja je najbrža, a možda i najbolja pjesma na albumu. Ako je ovo zadnji rodeo Megadetha, mogli bi ponosno okačiti kaput o klin. Nevažno da li Dave Mustainea doživljavate kao posljednjeg ljutog thrashera ili kao jednog starog džangrizavca, on nedvojbeno ostaje jedan od najmrzovoljnijih na sceni, što kada usmjeri kako treba rezultira oštrinom po kojoj je Megadeth poznat.

Spisak pjesama:

  1. The Sick, The Dying… and the Dead!
  2. Life In Hell
  3. Night Stalkers
  4. Dogs Of Chernobyl
  5. Sacrifice
  6. Junkie
  7. Psychopathy
  8. Killing Time
  9. Soldier On!
  10. Célebutante
  11. Mission To Mars
  12. We’ll Be Back