Machinae Supremacy – A View from the End of the World
Izdavač: Spinefarm Records ( 3. 11. 2010.)
Producenti: Machinae Supremacy
Trajanje: 61:47
Žanr: power/modern metal
Ocena: 9
Najsimpatičniji power metal bend na planeti zadao je novi udarac. Machinae Supremacy, bend poznat po tome što spaja metal i muziku iz igrica sa legendarnih aparata i Commodorea 64, dve godine je radio na novom izdanju, a čekanje je, koliko god teško bilo, ipak ispalo potpuno opravdano.
„A View From The End of The World“ predstavlja, već sada se može reći, jedan od najupečatljivijih bisera u karijeri švedske petorke. Robert „Gaz“ Stjärnström na vokalima je veštiji nego ikada, izvlačeći izuzetno lepljive, predivne i nehumano melodične linije. Gitare i elektronika su tu da na adekvatan način isprate Gaza, a ritam sekcija (Johan „Dezo“ Hedlund i Niklas „Nicky“ Karvonen) boji dinamikom celu „A View From The End of The World“ priču. Semplovi iz igrica nisu previše naglašeni, može se reći da su čak prilično diskretno i vešto upakovani i ispeglani fantastičnom produkcijom, dok su tekstovi standardno šarmantni i zabavni, ne previše bliski nekom umetničkom nivou, ali sasvim u skladu sa konceptom Machinae Supremacyja.
Naslovna numera, koja ujedno otvara album, jedan je od vrhunaca albuma. Brza, žestoka, melodična – ona je esencija onoga u šta su Machinae Supremacy izrasli tokom godina. A oni su danas respektabilan bend koji je nastao iz težnje za zabavom, ali je u međuvremenu dogurao do reputacije vrlo profesionalnog, dopadljivog i pre svega vrlo cenjenog metal akta koji gazi žanrovske kanone, a opet uspeva da privuče poštovaoce tog istog žanra.
Machinae u svom izrazu suštinski jesu power metal, ali, ako ih nikada niste slušali, a pri pomenu powera pomislite na zmajeve, vitezove, vatre s neba, Sonatu Arcticu i kožne gaće, odmah zaboravite na to. Tipično poimanje power metala u slučaju Machinae Supremacyja ne važi (zato ih, valjda, i gotivi uglavnom avangardniji i moderniji deo metal publike), a to se vidi prvenstveno po zvuku koja ima naglašenu cyber komponentu i aranžmanski prilično odudara od klasičnih power metal obrazaca, a zatim i po prilično modernom imidžu (koji bi pre pristajao nekoj metalcore ekipi) kao i po futurističkim tekstovima.
Vrhunci albuma „A View From The End of The World“ su, pored pomenute naslovne, pesme Force Feedback, Persona, The Greatest Show on Earth, ali je od 14 numera sa albuma zaista teško i nezahvalno napraviti realnu selekciju onih najboljih, iz jednostavnog razloga što se ovaj album sluša kao priča, na jedan dah, kao koncept kreiran od divnih melodija, nesvakidašnjih vokala, još neobičnijih semplova i nepatvorene gitarske žestine, zaokruženih prozračnom i jasnom produkcijom.
Metal danas, čini se, na momente traži utočište od hiperprodukcije i nepostojanja kompetentne selekcije onoga što valja od onoga što ne valja. Sa druge strane, to je nešto što se određuje individualno, od slušaoca do slušaoca, a ni hiperprodukcija nije toliko loša ukoliko funkcioniše po principu „kvantitet proizvodi kvalitet“. Ipak ta dva faktora često zamagljuju perspektivu i čine da nam ponekad promaknu vanserijski dobre stvari. „A View From The End of The World“ je jedna od takvih stvari i nikako je ne treba propustiti, ma kojoj se struji i stilu slušalac priklanjao. Ovaj album je dobro ispratiti makar infotrmativno, a kladim se i da ćete, makar ga i tako slušali, po završetku uključiti repeat funkciju na plejeru. Pokušajte.
Spisak pesama:
1. A View From The End of The World – 3:52
2. Force Feedback – 5:34
3. Rocket Dragon – 4:51
4. Persona – 5:16
5. Nova Prospekt – 5:13
6. World of Light – 1:14
7. Shinigami – 4:08
8. Cybergenesis – 5:43
9. Action Girl – 4:12
10. Crouching Camper Hidden Sniper – 3:59
11. Indiscriminate Murder is Counter-Productive – 4:07
12. One Day in The Universe – 4:16
13. The Greatest Show on Earth – 3:31
14. Remnant (March of the Undead IV) – 5:54