Kries – Selo na okuke
Izdavač: Autorsko izdanje ( 21.12.2016.)
Producenti: Kries
Trajanje: 34:00
Žanr: Etno, World
Ocena: 7

 Novi album Kriesa izdan je pred sam kraj prošle godine, osam godina nakon svog prethodnika. Možda je do toga, ipak se uglavnom samo ozbiljni umjetnici odlučuju za ovako velike pauze između albuma. U svakom slučaju, Selo na okuke se odlikuje svim značajkama Kriesove glazbe, a istovremeno nema osjećaja da se nešto ponavlja, posuđuje, koristi iznova. Nema ništa ograničavajuće u ovom izričaju, koliko god da povlačenje iz izvora prošlosti djelovalo tako. Naprotiv, slušanje albuma proširuje kod slušatelja razumijevanje konteksta modernog kroz oslanjanje na poznato, na domaće.

Zapravo, već sam omot podsjeća na Domaće koji iskaču iz ognjišta iz priče Ivane Brlić Mažuranić. Cijeli album kao da priča priču nekog Domovoja, duha nekog pretka koji je ostao pratiti svoje ukućane i nakon što se svijet iz priča odavno rasplinuo u hektičnom vrtlogu modernog (ili postmodernog?). On razumije što se oko njega događa daleko bolje nego bi mu protagonisti o kojima priča možda priznali, ali je zato način na koji opisuje ono što vidi ostao gotovo nedirnut kroz stoljeća pripovijedanja.

Selo na okuke album je prožet atmosferom slavenskih legendi i mitova, što poznavateljima Kriesa neće biti nebično. Prva pjesma na albumu je i naslovna „Selo na okuke“ koja podsjeća na ritualne ritmove i neodoljivo poziva na ples. Zapravo samo čekamo koreografiju neke skupine suvremenih plesača koji će iskočiti odjeveni u domaće i zaplesati ove eklektične melodije.

Ono što je na ovom albumu majstorski odrađeno je način na koji Kriesovci opisuju emocionalno širok spektar koji oslikavaju uz terminologiju i unutar okvira etno motiva. Oni bez pretenzija dokazuju kako je moguće prikazati sve što se događa u suvremenoj stvarnosti kroz oruđa iz prošlosti. U tom određenom svjetlu na albumu im uspijeva pokriti toliko bogatstvo držeći se tradicionalnih instrumenata i filozofije, samo ih osvježavajući upotrebom modernih instrumenata. Čini se kao da na albumu dokazuju kako nema u modernom toga što tradicionalno nije moglo obuhvatiti. Inkorporiranje tih dviju stvarnosti izazivaju u slušatelju osjećaj dubljeg i šireg razumijevanja priče o našoj stvarnosti koju nam razlaže Domovoj. Da suvremena stvarnost nije ništa toliko dalje od naših korijena i predaka, saopćava nam on na ovom albumu dok slušamo uspavanke u pjesmi „Buj buja“ i gledamo kako se u izlasku druže tri djevojke i mladića u pjesmi „Skoči kolo„. Ima tu i lokalpatriotskih osjećaja, a razumije naš Domovoj i mladost koja žudi za darivanjem svoje plodnosti u pjesmi „Dodole“ te nesretne brakove poput onog u „Sito to„. Kombiniranje emocije današnjice sa motivima iz prošlosti u potonjoj neodoljivo podsjeća na umjetnost jedne kratke priče Miljenka Jergovića.

S druge strane, Kries daje ovdašnjoj lokalnoj publici ono što Poguesi daju svojoj. A to je most, bez kompromisa, između onoga odakle smo došli te onoga prema čemu putujemo. Bez povratka natrag i bez paljenja mostova iza sebe, samo uz snagu razumijevanja širine te uz vještinu kombiniranja širokog spektra instrumenata.

Jasna i specifična dikcija Mojmira Novakovića čini da se tekstovi pjesama lagano upijaju. Zato se teško othrvati nagonu za upuštanjem u prepričavanje svih štorija iz tekstova pjesama, koje su zapravo skrivena snaga Kriesa. Ali to neka bude preporuka za preslušavanje albuma. A jednu od tih priča možete pogledati i u spotu za pjesmu „Ivo se šeće“ nastalom kao dio hvalevrijedne inicijative Dobri domaćini.

Popis pjesama:

1. Selo na okuke
2. Zelena lipa
3. Ivo se šeče
4. Sestrica Pavlova
5. Skoči kolo
6. Lado lado
7. Dodole
8. Sito to
9. Buj buja