Karma to Burn – Arch Stanton
Izdavač: FABA/ Deepdive records ( 15.9.2014.)
Producenti: Jessi Brustolin, William Mecum, Evin Devine
Trajanje: 37:20
Žanr: Palm Desert rock, Stoner rock, Instrumental rock
Ocena: 6
Karma to Burn objavio je svoj šesti po redu album Arch Stanton, nastavljajući tradiciju instrumentalnog stoner roka po kojoj su i prepoznatljivi. Bend iz Zapadne Virdžinije postoji skoro dvadeset godina i tokom karijere prošao je kroz razne promene. 1997. godine izdali su prvi album Karma to Burn za RoadRunner Records koji ih je uslovio da nađu pevača, što se nije potpuno uklapalo u filozofiju benda, te su sledeća dva albuma Wild Wonderful Purgatory (1991), takođe izdat za RoadRunner i Almost Heathen (2001) koji potpisuje Spitfire Records, bila potpuno instrumentalnog karaktera.
Nakon pauze od 7 godina, bend se ponovo okuplja radi turneje po Evropi i u Aprilu 2010. godine izdaje album Appalachian Incantation za Napalm Records, sa dve vokalne numere u saradnji sa pevačem benda Kyuss, Džonom Garsijom. U toku 2010. godine dolazi do spajanja bendova Karma to Burn i Year Long Disaster radi još jedne evropske turneje, što je zabrinulo fanove pustinjskih rokere i pokrenulo priču u ponovnom raspadu benda. Ipak, 2011. godine u saradnji sa Dejvom Grolom snimaju album V, na kome frontmen Foo Fightersa gostuje na tri numere.
Ovoga puta, Karma to Burn predstavlja šesti po redu studijski album Arch Stanton sa osam numera i slušajući album možemo slobodno reći da se bend potpuno vratio korenima i još jednom osnažio svoj status velikana stoner rok zvuka. Trio, koji čine William Mecum (gitara), Rob Halkett (bas gitara) i Evan Devine (bubanj), ove godine ponovo kreće na dvomesečnu evropsku turneju i promociju novog albuma gde će po prvi put nastupati u Irskoj, o čemu se dodatno možete informisati na sajtu benda.
Instrumentalni albumi često podrazumevaju duge numere sa dosta improvizacije, što nije slučaj sa ovim materijalom – pesme su relativno kratke, energičnei aranžmanski dobro uklopljene. Gradacija rifova u pesmama je vešto realizovana, te ni u jednom trenutku slušaocu nije dosadno ili mu biva čudno što u pesmama nema vokalnih deonica, jednostavno ništa ne fali i ničega nema previše.
Pesme su naslovljene po brojevima, te ih možete slušati onako kako su raspoređene na albumu ili ih poređati hronološki od „23“ do „59“.
Album otvara numera „57“, koju pored karakterističnog stoner gruva nose i brzi rok rifovi. Ova pesma svakako reprezentuje čitav album i najviše je promovisana od strane izdavača. Interesantan pank šmek boji numeru i najavljuje raznovrsnost na albumu. Idemo korak unazad, do druge numere naslovljene „56“, modernije stvari koja u svom središtu sadrži odličan gruv rif. Već ovde možemo govoriti o tehničkom aspektu albuma i samom zvuku – gitare su odlično isproducirane i snimljene, svirka je poptuno prirodna. Bas gitara puni zvuk karakterističnih stoner rifova, ali ostavljam zamerku na boju i odnos jačine zvuka bas gitare (konkretno u pesmi „56“), jer u trenucima bas propada u odnosu na gitaru, a smatram i da je to moglo još da se licne, sredi i „namudi“. Bubanj je isproduciran u pustinjskom maniru sa dosta živog zvuka, prštavom kontra činelom i čajnom koja odlično leži uz muzičku podlogu. Jedino što smeta kod zvuka bubnja jeste monotoni doboš koji je na momente preglasan i pomalo jednoličnih paterni, stoga bih bilo lepo da bend na narednom albumu bubnjaru da odrešene ruke i dopusti malo više kreativnosti u tom pogledu.
Jednim od najvećih kvaliteta jednog albuma smatram usklađen odnos između instrumenata kojim se dobija dobar balans zvuka i koji omogućava slušaocu da u prvi plan stavi instrument koji poželi, što ovaj album i poseduje – gitara isplivava u prvi plan taman koliko je i potrebno, dok bubanj i bas čekaju svoju priliku na krivini, u prelazima i pratnji.
U okviru treće numere „53“, bas gitara dobija značajniju ulogu, onu koju je, po mom mišljenju, trebalo da ima i u „56“. Numera sa dosta bubnjarskih prelaza i plivajućih rifova, sa zanimljivim uvodom sviranim u oktavama koji čini kostur pesme i otvara vrata masivnim rifovima u nastavku. Pesma počinje kao klasična stoner stvar i naglo ubrzava na sredini, dok oktavski lajt motiv ostaje do kraja. Na početku „54“ pomislio sam da je reč o pravoj rokerskoj pesmi, ali su me momci iz Karma to Burn brzo demantovali ukopivši svoj stoner zvuk u tradicionalnu rokersku svirku. Dominiraju oktavski rifovi na gitari, dok na „refrenu“ dolazi do već pomenute fuzije koja je i karakteristična za ovaj album.
„55“ je pesma koja možda najviše od svih na ovom albumu traži vokal. Svoje instrumentalno mesto nalazi negde između pesme „God is Dead“ od Black Sabbatha i novog albuma grupe Alice in Chains. Dosta gitarske tenzije, dobri paterni tomova i brzi ritmovi na kraju sjajno nadovezuju ovu numeru sa „23“ koja otpočinje pravim metal rifom koji doživljava brzu transformaciju u svojevrstan Karma to Burn stoner da bi se u izmenjenom obliku vratio na kraju numere. Inače, čitav album funcioniše po tom principu – transformacija tradicijanog zvuka u američki beduinski stoner. Ovo je moja omiljena stvar na albumu, najviše zbog dobrog aranžmana, marširajućeg paterna bubnja i gitarskog brejk dela u harmonskom molu.
Prava bubnjarska stoner stvar, „58“, paradoksalno sadrži jednu od najboljih gitarskih deonica na albumu, dok sve ostalo, u aranžmanskom smilsu, pada pod silinom pomenutog rifa i impresivnog bubnja. Po mom mišljenju, bubnju fali još malo poznatog stonerskog kašnjenja u sporim ritmovima da bi sve leglo na mesto, dok je uvod za ovu pesmu potpuno nepotreban i bilo bi mnogo bolje da stvar kreće in medias res.
Poslednju numeru „59“ otvaraju isečci iz filma „Dobar, Loš, Zao“ po kome je ovaj album i dobio ime. Arch Stanton predstavlja ime vojnika koji je poginuo u američkom građanskom ratu i biva sahranjen na groblju Sad Hill, tik pored 200 hiljada dolara koje traže protagonisti ovog kultnog filma.
Sjajna numera za zatvaranje posve dobrog instrumentalnog albuma, sa zanimljivom filozofijom muzike koja se nalazi u središtu ove rok pustinjske oluje.
Lista pesma:
1. 57
2. 56
3. 53
4. 54
5. 55
6. 23
7. 58
8. 59